Nadbiskup Puljić: "Prekinimo lanac nasilja, ogovaranja, mržnje i osvete kao najveće tragike ljudske povijesti!"

Slika korisnika mkvanja
PRIGODNO MISNO SLAVLJE POVODOM BLAGDANA SVIH SVETIH
Propovjednici ne mogu, naime, ljudima olakšavati terete, niti umanjivati muke i brige. Ne mogu im vraćati mrtve, niti odstranjivati bolesti. A još manje donositi ovozemaljsko blagostanje. Mogu jedino ponavljati iste Isusove riječi s Gore blaženstava. Jer, one su davale snagu i hrabrost milijunima kršćana kroz povijest, istaknuo je zadarski nadbiskup Želimir Puljić
Arif SITNICA
Misno slavlje povodom blagdana Svih svetih održano je u Katedrali

Blagdan Svih sveti proslavljen je svetom misom i u katedrali Sv. Stošije u Zadru. Misno slavlje predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U uvodu svoje propovijedi, nadbiskup se spomenuo povijesti obilježavanja svetkovine koja je posvećena svima koji su došli do svetosti iako ih Crkva nije proglasila.

- Prve tragove ovoga blagdana nalazimo u Antiohiji u 4. st., a slavio se u nedjelju nakon Duhova. Taj se datum do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama. Ovaj zapovjedni blagdan obilježava se već 14 stoljeća na današnji dan, otkada je papa Bonifacije IV. 610. godine posvetio rimski Panteon Bogorodici i svim mučenicima. Papa Grgur III je na prijedlog irskih monaha premjestio je ovaj blagdan s nedjelje nakon Duhova na 1. studenoga, kada su Kelti slavili Novu godinu Samhain. Početkom IX. stoljeća točnije 827. papa Grgur IV. odredio je neka se 1. studenoga slavi u cijeloj Crkvi kao sjećanje ne samo mučenika, već svih onih koji su živjeli u duhu Evanđelja, na čast Bogu i na korist bližnjima, rekao je u uvodu zadarski nadbiskup.

To su bili uglavnom skromni i često zaboravljeni Božji ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, podnosili nepravde te posvjedočili veliku požrtvovnost. To su, kaže nadbiskup, majke, očevi, vrsni radnici, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja. Oni pripadaju mnoštvu onih koje vidjelac Ivan spominje u svom Otkrivenju.

- Čuli smo Isusov govor na Gori koji nazivamo „govorom blaženstava“: „Blago siromasima, ožalošćenima, krotkima, gladnima i žednima, milosrdnima, čistima srcem, mirotvorcima, progonjenima, jer njihovo je kraljevstvo nebesko“ Neposredno prije govora na Gori odabrao je dvanaestoricu koji će biti njegovi vjesnici i namjesnici. Njima će izdati zapovijed neka idu i propovijedaju, krste i naučavaju upravo temeljem tih novih ustavnih odredbe, zakona i propisa po kojima se imaju ravnati. Međutim, propovjednici se uglavnom osjećaju nemoćno pred ovim Isusovim govorom. Ne mogu, naime, ljudima olakšavati terete, niti umanjivati muke i brige. Ne mogu im vraćati mrtve, niti odstranjivati bolesti. A još manje donositi ovozemaljsko blagostanje. Mogu jedino ponavljati iste Isusove riječi s Gore blaženstava. Jer, one su davale snagu i hrabrost milijunima kršćana kroz povijest. Upravo, kada su se punili zatvori i umnožavala gubilišta brojnih vjernika, „ove su Isusove riječi bile kadre ublažavati rane, otirati suze i vraćati radost i nadu“. Zato i velimo da su blaženstva temelj kršćanske civilizacije, evanđeoske humanosti, ljudske, obiteljske i socijalne sreće. Ona su ono što nam je danas najpotrebnije i najaktualnije, posebno je naglasio zadarski nadbiskup.

Nadbiskup se obratio i medijima rečenicom kako obrisi blaženstava i njihovih obećanja nisu prepoznatljivi u sredstvima društvenog priopćavanja. Stranice tiskovine, kao i radijska i televizijska izvješća prepuni su slučajeva i skandala, pljačke i kriminala. Koliko je Isusovog duha zaživjelo u našoj civilizaciji upitao se nadbiskup te kad će se početi ostvarivati Isusova želja da se prekine lanac nasilja, ogovaranja, mržnje i osvete kao najveće tragike ljudske povijesti.

- Prošla su, evo, dva milenija od Isusovog govora na Gori. Kad će ljudi početi prihvaćati njegovu želju da se odbaci krvava logika mržnje i nasilja i vratiti se logici razuma, savjesti i humanosti. Svojim programatskim govorom on poziva ljude neka probleme rješavaju dobrotom, a ne zloćom, oružjem istine i snagom duha, a ne nasiljem. Logikom „blaženstava“ Krist želi prekinuti spiralu osvete, pa zlo pobjeđivati dobrotom i ljubavlju. Tom je strategijom nastupio i počeo osvajati mase. Ni na koga nije potegao ni mača, ni biča. Nikoga nije kleo i zastrašivao. Narod mu je hrlio i slušao ga, jer još nitko nije tako govorio i tako radio. Nama, njegovim učenicima i sljedbenicima, povjerava delikatan zadatak biti zagovornicima civilizacije pravde, dobrote, milosrđa, krotkosti i mira, rekao je između ostalog zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Noć vještica običaj starih Kelta

Poseban dio svoje propovijedi nadbiskup Želimir Puljić posvetio je pomodarskom obilježavanju uvezenih “svetkovina”. Napose se to odnosi na uvoz Noći vještica, jednog od najpopularnijeg američkog “praznika”.

- Već više godina slušamo preko obavijesnih sredstava kako se uz svetkovinu Svih Svetih obilježava u Irskoj, Americi, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu, pa i kod nas Noć vještica ili Halloween. To je običaj staroga plemena Kelta koji su živjeli na području Velike Britanije, Irske, Belgije, Francuske, Švicarske. Oni su vjerovali kako početkom studenoga za punoga mjeseca mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove. Budući da su se ljudi plašili susreta s mrtvima, prekrivali su se zastrašujućim maskama, gasili vatru na ognjištima, te na pragovima svojih kuća ostavljali hranu za mrtve, ili postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpire s upaljenim svijećama, kako bi poplašili prolazeće duše. Noć vještica kao poganski običaj suprotstavlja se blagdanu Svih svetih. A nastao je na temelju keltskih obreda koji uključuje maskiranje u mitološke likove poput vještica, vampira, duhova, te ukrašavanjem kuća i okućnica bundevama, paukovim mrežama i kosturima u svrhu zastrašivanja, rekao je nadbiskup Puljić.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno