Polupani lončići

Na Stanovima se trebaju konačno ozbiljno suočiti s tim da momčad tone u Drugu ligu i da ih samo serija pobjeda može dovesti do 10. mjesta

Puno su prilika nogometaši Zadra propustili ove sezone, ali ono što su propustili protiv Intera mogli bi itekako skupo platiti. I dok se nakon utakmice sa Zaprešićanima tražila potvrda da će Marin Tomasov u Hajduk (još uvijek nije jasno zašto se s tim transferom nije moglo pričekati do kraja polusezone), dotle su svega nekoliko metara dalje u svlačionici Zadra ispisivane tužaljke s potpisom sjete prema vremenima kada Zadar nije bio tu gdje je već tri i pol mjeseca – na posljednjem mjestu. Za očekivati je da će nakon još jedne knedle, ovaj put pripremljene po Interovu receptu, iz redova Zadra krenuti izjave “protiv Croatije moramo pobijediti”, što bi se moglo nadopuniti s onom “sada nam je najpotrebniji mir prije Sesvećana” ili, primjerice, opaske da “ima još puno utakmica, a s njima i puno bodova”… Svatko može trenutačnu situaciju tumačiti kako hoće iako se od nekih činjenica, poput izgleda ljestvice, ne može pobjeći. Nakon nedjelje i 1:1 s Interom teško je vjerovati da ovakav Zadar može izboriti makar 11. poziciju i tako izbjeći izravno ispadanje iz Prve HNL (11. mjesto donosi kvalifikacije s drugoplasiranim iz Druge lige). Istina je, ima još kola, istina je i da Croatija nije daleko, ali je istina i da je pred drugim klubovima još puno kola i da drugi još mogu osvojiti puno bodova. Uostalom, Sesvećani računaju da će s tri boda protiv Zadra na kakav-takav miran odmor.
Zaobilaženje stvarnosti
Na Stanovima se trebaju konačno ozbiljno suočiti s tim da momčad tone u Drugu ligu i da ih samo serija pobjeda može dovesti do 10. mjesta. Čak i u sezonama u kojima je ispadao u Drugu ligi Zadar nikad nije bio u lošijoj situaciji od one koju sada živi. Unatoč tome ne sjećamo se da smo od igrača, trenera ili klupske logistike čuli posljednjih mjeseci izjavu iz koje bi se dala iščitati zabrinutost da bi Zadar nakon samo dvije godine mogao u niži rang. Cijelo vrijeme kao da prevladava mišljenje: jest, posljednji smo, ali brzo ćemo mi naprijed jer nemamo lošu momčad, mora se i nama otvoriti, treba nam samo jedna pobjeda…. Uvijek gledati unaprijed, a ne suočiti se sa stvarnošću da je Zadar samo dvaput (!) zabio više od jednog gola u 17 kola ili da je ukupno postigao nevjerojatno skromnih 12 golova, vrlo je loša praksa iz koje se na čudan način objašnjava svega 13 osvojenih bodova.
S Ivicom Datkovićem igrači su dobili dozu odgovornosti u igri. Neki su pomaci napravljeni, ali Zadar je i dalje posljednji, Zadar i dalje ne može ili ne zna, svejedno, postizati golove; Zadar i dalje ima previše indisponiranih pojedinaca koje je, sigurno, i momčad učinila takvima; Terkeš i dalje luta između protivničkih braniča, čekajući da mu se netko od suigrača pokuša pridružiti.
Ostala samo Croatia
Protiv Intera kao i u nekoliko prethodnih utakmica Zadar je imao puno toga (da ne kažemo sve) u svojim rukama. Relativno rano vodstvo (22. minuta) i protivnika koji u prvih 45 minuta nije stvorio pravu priliku, koji je kao takav ostavljao dojam da je Zadar trebao napraviti još samo jedan korak, zabiti drugi gol i mirno utakmicu privesti kraju. No u poluvremenu obrat, kao da je istrčao neki novi Inter, a s njim i novi, puno lošiji Zadar. Datkovićeva momčad u drugih 45 minuta, bolje bi bilo reći još od postignutog gola, izgledala je poput skupine igrača koji ne znaju što hoće, braniti se pa natjerati Terkeša ili Tomasova da istrče neku kontru ili napadati, kako je to činila u prvih 20 minuta i tražiti drugi gol. Zadar je razmišljao i razmišljao, vrijeme je prolazilo, a Inter, posebno nakon izlaska Milina, sasvim preuzeo sredinu terena, potom malo pomalo bivao sve bliže Vukoviću i na kraju im se sve to isplatilo. Možda je i Datković mogao ranije reagirati, kao da se i on malo uspavao očekujući da će mu se momčad trgnuti sama od sebe. Uveo je Datković Župana, igrača kojeg se u posljednje vrijeme pokušava pretvoriti u džokera, i to je bilo sve. Netko se pitao zašto Ljubičić nije igrao više prema naprijed, bilo je zapravo svakakih primjedaba, ali istina je i ona o generalima koji se javljaju nakon bitke. I ovaj tekst može sličiti na djelo nekog takvog generala.
Kako bilo, Zadar je u krizi ne od ove sezone, nego još od lanjske, još tamo od odlaska Hrvoje Ćustića, i jedina trenutačna šansa je pokušaj hvatanja Sesvećana. Za Zadar je Croatia spašavanje onog što se još može spasiti, ništa više od toga. Iako je još puno bodova u igri, iako momčad ne igra loše, iako protiv Intera nisu iskorištene neke prilike, iako Zadar nije zaboravio igrati nogomet… Iako, iako.