PREDSTAVLJENI KULTURA I OBIČAJI ERASMUS STUDENATA "Burek" je najčešće ime za psa u Poljskoj!

Slika korisnika mkvanja
U sklopu programa Svaštarnica u Gradskoj knjižnici
Vedran SITNICA
Tri studentice Erasmus razmjene u Zadru - Alicja, Jessika i Ellen-Maria
U Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice, u sklopu programa Svaštarnica kojeg vodi Dajana Brunac gostovale su studentice mreže ESN Zadar i to Alicja Urban (Poljska), Jessika Keberlein (Njemačka), te Ellen-Maria Baatz (Švedska). Ove tri djevojke koje pohađaju i KUDM – Knjižnične usluge za djecu i mlade, izborni kolegij na studiju Informacijskih znanosti Sveučilišta u Zadru, u ozračju nadolazećih blagdana predstavile su svoje domovine, te običaje koje njeguju posebno u ovo doba godine.
 
Tako smo imali prigodu doznati neke zanimljivosti, poput činjenica koju je iznijela simpatična Alicja iz Poljske, da je „Burek“ u njezinoj zemlji najčešće ime koje se dodjeljuje psima, da se u ovoj 80 % katoličkoj zemlji za blagdane obavezno gleda film „Sam u kući“, ali i da je jedno od poznatijih jela tzv. Golabki, na našim prostorima znana kao sarma. Na Badnjak se tradicionalno okuplja cijela obitelj, ne jedu meso taj dan, a za početak objeda čekaju pojavu prve zvijezde na nebu, što posebno nestrpljivima čini djecu. Neki vjeruju kako točno u ponoć na Božić životinje dobivaju dar ljudskog govora. Naravno, za blagdanskim stolom je već općepoznato da stariji članovi obitelji svake godine plaču govoreći kako im je upravo ovaj aktualni Božić, ujedno i posljednji na Zemlji, naglasila je Alicja i podsjetila nas kako se njezini blagdani ne razlikuju puno od naših.
 
Druga krajnost Poljskoj, koja kako običajno tako i govorno dosta nalikuje na Hrvatsku, jest Švedska. U njoj je, kaže mlada Ellen-Maria tek 20% stanovnika religiozno te su u skladu s tim i blagdanski običaji malo drugačiji. Oni vole slaviti svoje slastice, od kojih neke imaju i svoj poseban dan. Slave Sv. Lucu 13. prosinca na nešto drugačiji način nego u nas. Obično se neka djevojka ili djevojčica obuče u bijelo, a u kosi obavezno ima krunu od lampica, dakle svjetlo te tako obilaze svoj grad ili mjesto u društvu druge dječice obučene u bijelo. Inače, svijeće, svjetlo i otvorenost prema svijetu, čini se da su najznačajnije odlike Šveđana koji umjesto božićnog filma „Sam u kući“ na taj dan točno u 15 sati svi prestaju sa svojim obavezama te gledaju Donalda Ducka iliti Paška patka (onima starijima poznatijeg
kao Paju patka), čime je vesela Ellen-Maria nasmijala sve prisutne.
 
U Njemačkoj su običaji slični kao u nas i u Poljskoj. Jessika tvrdi kako ni njihovi blagdani ne prolaze bez filma „Sam u kući“. Oni slave blagdan Sv. Nikole, za kojeg noć prije pripremaju čizmice, a on im sutradan u njih ostavlja najčešće slatkiše i nešto novca. Naravno njezino predstavljanje domovine nije moglo proći bez internacionalno poznate Schwarzwalder Kirschtorte, odnosno Švarcvald torte, a što se tiče drugih jela istaknula je kako je u Njemačkoj jako popularna namirnica krumpir kojeg jedu sa
svim i svačim.
 
Što se tiče glazbe i slobodnog vremena, ne razlikuju se puno od svojih vršnjaka iz ostalih dijelova svijeta. Slušaju sličnu glazbu. Slobodno vrijeme provode nešto drugačije, u Poljskoj posjećuju popularne escape rooms, cabaret, stand up komedije, pub igre, pa čak i događanja s latino glazbom, dok u Njemačkoj obilaze restorane, kafiće, idu u šoping, bave se raznim hobijima, zabavljaju se u klubovima itd. Naravno, Švedska mladež je malo drugačija. Oni se vode krilaticom „How to Fika“, odnosno izlaze na kavu i kolač, i to ponavljaju, nekoliko puta dnevno, smije se Ellen-Maria. Osim toga uživaju u poznatoj kebab pizzi koja je najpopularnija u Švedskoj, palačinkama s ketchupom itd.
 
Na kraju su sve tri djevojke za prisutne u publici održale kratak tečaj najčešćih izraza poput hvala, dobar dan, doviđenja, volim te i sl. i to na sva tri jezika, što su prisutni rado naglas ponavljali. Nakon predstavljanja uslijedio je neformalni dio gdje su se djevojke družile uz kekse, bombone i čaj s prisutnima te su nam tako rekle i svoje dojmove o svom boravku u Zadru.
 
Prva je naravno bila, simpatična i duhovita Poljakinja Alicja koja je iskazala svoje oduševljenje blagdanskim ugođajem u gradu.
 
- Uživam u svom boravku u Zadru i ovom laganijem ritmu života. Nemam predavanja kroz jutro pa mogu uživati u ispijanju kave i moru kroz jutro. Volim se osjećati kao domaći ljudi, ne kao stranac. Imamo dosta sličnosti u jeziku tako da mi se nakon nekih mojih riječi događa da mi se u trgovini obrate na hrvatskom, ali brzo shvate da ne razumijem što mi govore. Svi su ovdje tako nasmijani, što je jako lijepo, pogotovo u ovo blagdansko vrijeme, sve je tako prekrasno. Što se tiče studenskog, noćnog života, imamo organizirane razne aktivnosti, jer smo Erasmus studenti, ali volimo ići na karaoke i za nas posebno organizirane partyje, mislim u Svarogu. Zapravo, uživamo se družiti, sjesti u kafić, popiti pivo ili nešto drugo, što je svugdje mislim isto, istaknula je Alicja.
 
Njemica Jessika izrazila je svoje oduševljenje znanjem engleskog jezika gotovo svih naših sugrađana, što čini se u Njemačkoj nije slučaj.
 
- Sviđa mi se Zadar, mali je grad, ali jako lijep. Ljudi su jako ljubazni i spremni pomoći u svakom trenutku. Ne mogu razgovarati na hrvatski jer je jako težak, ali se lako snalazim s engleskim, što me fascinira da ga gotovo svatko ovdje zna govoriti, jer mislim da u Njemačkoj nije tako. Sveučilište, odnosno predavanja nisu tako teška, a ni profesori nisu previše strogi. Ostaje mi dosta vremena za spavanje, za napraviti puno drugih stvari. Noćni život nije kao u Njemačkoj, drugačiji je, ali ipak je dosta dobar. Volim posjećivati koncerte i osjećam se jako dobro ovdje, rekla je Jessika.
 
Studentica iz daleke Švedske ističe kako ipak nije doživjela kulturološki šok svojim dolaskom u mali grad poput Zadra.
 
- Htjela sam otići što dalje od Švedske, Zadar je bio idealna opcija jer nikada nisam bila ovdje. Zaista mi se sviđa. Zadar je mali grad, ali sviđa mi se atmosfera ovdje. Jako je lijepo, ljudi su jako ljubazni. Osjećam se kao doma, sviđa mi se što imate puno kafića i puno malih trgovina u kojima možete kupiti hranu. Jednostavno imate osjećaj kao da pripadate ovdje, kao da ste doma. Slažem se sa svojim kolegicama u vezi noćnog života. Kako je za nas sve posebno organizirano, zaista uživamo studirati i živjeti ovdje, zaključila je Ellen-Maria.
 

Cilj je motivirati i naše studente da probaju internacionalni život

Matej Požarina, voditelj ESN Zadar objasnio nam je malo model ovog projekta te nas upoznao sa svakodnevicom djevojaka.
 
- U sklopu ESN projekta radi se o suradnji internacionalnih studenata s lokalnom zajednicom. Nama je cilj spojiti studente na način da oni ovdje predstave svoje kulture te da se na neki način motivira lokalne studente da i oni odu vani, odnosno da probaju internacionalni život, mobilnost, da nauče nešto novo. Borimo se da se projekt ne svodi samo na zabavu i sl. stvari već da se tu uvede i kultura i didaktička zabava. Ove tri djevojke su ovdje prestavile svoje zemlje, blagdanske običaje, kako se u njihovim zemljama živi, dakle sličnosti i razlike. Ovo je svakako jedan obogaćujući događaj za naše studente.
 
U predstavljanju Zadra pokušali smo biti što objektivniji, s tim da smo to morali svesti na pozitivne aspekte, dakle rekli smo kako ovo nije veliki grad, Zadar je dosta mali, pogotovo u globalnom smislu, iako je peti po veličini u državi. Njima to zvuči kao nešto jako veliko, no kada im se iznese činjenica da ima manje od 100.000 stanovnika bude im sve jasno. Trudimo se obogatiti društveni život Zadra našim događanjima jer mi organiziramo internacionalne večere, zabave, karaoke. Surađujemo s određenim barovima u kojima organiziramo internacionalne zabave sa stranom glazbom. Zadar smo im predstavili kao jedan kulturalan, malen, ali opet studentski grad, koji ima jedno Sveučilište, ali s 27 odjela i brojkom od preko 5.000 studenata. Upravo zato što je malen grad lakše im se spojiti kako s nama tako i s ostalim Erasmus studentima.
 
Slavenske zemlje su našle neku povezanost s nama, malo veću nego ostali, pogotovo Poljska. Zemlje poput Švedske, koje su malo manje katoličke, njima je samim tim i zanimljivije doći u jednu mediteransku zemlju. Mnogi internacionalni studenti komentiraju kako je Hrvatska upravo zbog svoje veličine, odnosno manjine privlačna jer se lako može upoznati, istaknuo je Požarina.
Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno