Subota, 20. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

6 C°

MAMIĆEVIH 500 PRAMENKI I 30 ŠARIH KOZLICA NITKO JOŠ NIJE POMUZAO

Autor:

01.01.2009. 23:00
MAMIĆEVIH 500 PRAMENKI I 30 ŠARIH KOZLICA NITKO JOŠ NIJE POMUZAO


U pitanju je daljnje raspolaganje zemljištem u Bari te stjecanje minimalnih tehničko-tehnoloških uvjeta za obiteljsku siranu. – Moramo vidjeti hoće li se netko od djece prihvatiti tog posla, jer znamo koliko je to zahtjevno, kaže Markova supruga Jasna Mamić koja svako jutro ustaje u 5 sati, a liježe u 23 ili kasnije, ovisno o poslovima. Može li se uz sve ostale poslove još i musti i siriti?
Lišane Ostrovičke, ili samo Lišane kako mještani nazivaju svoje selo, administrativno je središte za naselja Lišane, Dobropoljce i Ostrovicu, a župno za Bulić, Vukšić i Prović. Smješteno je na rubu plodne ravnokotarske ravnice, oko 18 km jugoistočno od Benkovca prema Kninu, odnosno Skradinu u neposrednoj blizini Bribira.
Naselje se razvilo na veoma pogodnom prirodnom položaju na sastavu dviju sjeverno-dalmatinskih regija, Ravnih kotara i Bukovice, nekoć bogato šumama otkud i podrijetlo imena Lišane (starohrvatska riječ les ili lis – šuma).
Mamićevo stado
Šume su pretvorene u dva poljodjelska područja Lišansko polje i “Bare”, a ostaci šume su još u zapadnom dijelu Lišana, na brdu Mišljen, povrh Mijića kuća na Gradini (ostaci staroga grada) te na Kosi. Ovakve pogodnosti pružaju mještanima perspektivu razvitka poljodjelske proizvodnje, kako intenzivne ratarske i povrćarske proizvodnje tako i stočarske. Unatoč toj činjenici polja se danas ne iskorištavaju u punom intenzitetu, a svake godine jedan dio ostane i neobrađen, dok se o plodoredu ne vodi računa.
Je li razlog tome neriješeno imovinsko stanje ili je posrijedi nešto drugo, svaki poljoprivrednik ima svoje mišljenje.
Istaknuti stočar – ovčar Lišana Marko Mamić, 50-godišnjak jedan je od bivših koncesionara poljoprivrednog zemljišta Bare, oko 5,0 ha. Iako je koncesija istekla prije četiri godine, Marko kaže:
– Koristit ću ga dok mi netko ne zabrani; bolje da se obrađuje nego da raste korov.
Osim tih 5,0 ha Marko posjeduje i desetak ha vlastitog poljoprivrednog zemljišta koje uglavnom koristi za uzgoj krme: žitarica i voluminoza za ishranu ovaca. Naime, glavna djelatnost obiteljskog gospodarstva Mamić je ovčarstvo, 500 grla ovaca, domaće pasmine pramenka i tridesetak koza hrvatske šarene i hrvatske bijele pasmine.
Impozantno stado u izvrsnoj kondiciji koju zasigurno ne bi imalo da nije kvalitetne prihrane krmom proizvedenoj na poljima i livadama obitavališta.
Pomažu djeca i brat
Krški pašnjaci katastarske općine Lišane ne mogu osigurati dostatnu ishranu za cca 1500 grla ovaca na 25 obiteljskih gospodarstava naselja Lišane, koliko ih je do ove godine registrirano u Upisniku poljoprivrednika, a vjerojatno ih je još jedan dio neupisan, a jedan dio je prijavljen tek 2008. godine, otkad se, naime, primjenjuje novi Model poticanja proizvodnje u poljoprivredi i ribarstvu, a po kojem su smanjene minimalno poticane količine te je broj minimalno poticanih grla ovaca sveden s 25 na 10 grla.
A, zbog oskudne ispaše, poglavito za ljetnih mjeseci Marko sa svojim stadom nomadi, te ga se može vidjeti u Dobropoljcima, prema Bjelini i Brgudu.
Kada su aktualni radovi u polju čuvanje stada prepušta djeci (Helena 23., Tome 22., Ivana 21., Tonka 18., Jerko 14.) i bratu Mili (55. g.) koji nema svoju vlastitu obitelj i posvema se posvetio brizi oko zajedničkog imanja. Izrečica “Složna braća kuću grade” ovdje doista vrijedi, ne jednu, četiri su kuće izgradili kao i novu staju za ovce, koja bi po korisnoj površini mogla udvostručiti kapacitet, ali Marko kaže:
– Za sada ne namjeravam povećavati stado, svake godine radim remont iz vlastitog stada, jedino rasplodnjake svake dvije godine nastojim nabaviti iz drugog uzgoja.
Sasvim korektno i po pravilima struke, ali i više od toga Markova ljubav spram blaga, kao i svih članova zajednice Mamić ogleda se već u prvom pogledu na stado i njih među stadom.
Prije svega, pogled privuče bjelina i čistoća vune, savršena kondicija, a onda plahost i privrženost svake jedinke čovjeku. To je doista nezaboravan doživljaj kada vam dolaze jedna po jedna, okruže vas i vuku za torbu ili jaknu i upitno gledaju, kao da pitaju što imaš za mene, a pri tome osjećaj nelagode jer nisi na to niti pomislio.
Upitnici oko mužnje i sirenja
Na pitanje zašto ne prakticira mužnju ovaca i proizvodnju sira jer prema konstituciji i kondiciji ovaca lako se može pretpostaviti da imaju dobru proizvodnju mlijeka, Marko odgovara da o tome već duže vrijeme razmišlja, ali mora steći preduvjete što opet ovisi o nizu čimbenika od kojih nisu svi pod njegovom ingerencijom. A, u pitanju je prije svega daljnje raspolaganje zeljišta u Bari te stjecanje minimalnih tehničko-tehnoloških uvjeta za obiteljsku siranu. Osim toga, dodaje Markova supruga Jasna (44. g.):
– Moramo vidjeti hoće li se netko od djece prihvatiti tog posla, jer znamo koliko je to zahtjevno, a već ionako jedva stižemo. Primjerice, nastavlja Jasna: – Ja svako jutro ustajem u 5.00 sati, a liježem u 23.00 ili kasnije, ovisno o poslovima, jer velika smo obitelj, a tu je i svekrva – invalid pa jednostavno ne znam kako bih još stigla i musti i siriti.
Primjedbu da se organizira mužnja kao na Pagu i otocima gdje mužnju vrše muški članovi obitelji, odmah je prihvatila, ali je zato reagirao muški zbor, da to ne bi išlo.
No, nikad se ne zna, ublažavajući stav kaže Marko:
– Možda bi mi muški i muzli da imamo izmuzište sa strojnom mužnjom, kako sam vidio da neki ovčari imaju, e onda je to druga stvar, a moje su ovce mirne i lako bi se naučile. Svjestan sam, nastavlja Marko da bi prihod bio puno veći i da bi na taj način osigurao djeci zaposlenje i opstanak u Lišanima, ali i djeca moraju pokazati interes za tim, jer na koncu sve radimo radi njih i za njih. Trenutačno, samo ih dvoje najmlađih Jerko i Tonka izražavaju koliko-toliko zanimanje, ali još su mladi i vrlo je moguće da nečiji drugi utjecaj prevagne, a to se već nazire kod Jerka, ne želi pred kameru s komentarom “što će mu reći prijatelji”.
No, ne možemo zamjeriti Jerku, jer većina se mladih ljudi kod nas srami etiketiranja poljoprivrednika – stočara, za razliku od razvijenih europskih zemalja gdje se djeca odmalena odgajaju u farmerskom duhu, obrazuju se za zanimanje: stočar, mljekar, sirar… itd. kako bi radili na svom gospodarstvu i stručno ga vodili na osnovi suvremene tehnologije.