Odluka o izručenju bivših obavještajaca u sljedeća dva tjedna

Slika korisnika admin
PIXSELL

Praktično čim je na snagu stupilo ukidanje vremenskog ograničenja za primjenu europskog uhidbenog naloga samo na kaznena djela počinjena nakon 2002. godine, policija je uhitila deset osoba, među kojima je najpoznatiji Josip Perković. Osim njega priveden je Zdravko Mustač, Perkovićev nadređeni u Službi državne sigurnosti, kojeg se također tereti za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine. Obojica su jučer županijskim državnim odvjetnicima kazali da se ne slažu s izručenjem Njemačkoj. Mustač je, kako je uhićen u Samoboru, to učinio u Velikoj Gorici, dok je Perković svoj dio posla obavio u Zagrebu. Josipu Perkoviću određen je pritvor do okončanja postupka izručenja.

Kako nam je kazao Anto Nobilo, odvjetnik Josipa Perkovića, njegov klijent naveo je tri razloga zbog kojih se odbio usuglasiti s izručenjem. Prije svega, tvrdi da je suđenje Krunoslavu Pratesu za ubojstvo Stjepana Đurekovića u Münchenu bilo nepošteno, pa se pribojava jednakog tretmana. Nadalje, Perković smatra da je za ubojstvo Đurekovića nastupila zastara, što je obvezujući razlog za odbijanje uhidbenog naloga, pozvao se također i na činjenicu da je Državno odvjetništvo tijekom devedesetih godina već odbacilo dvije kaznene prijave protiv Perkovića i odlučilo da neće pokrenuti postupak.

Da su se bivši udbaši složili s izručenjem, postupak bi bio ubrzan i puka formalnost u trajanju nekoliko dana. No, sada kreće pravna bitka o kojoj će na kraju pravorijek posve sigurno morati donijeti Vrhovni sud. Hrvatsko pravosuđe ne da ne treba, nego prema regulama niti ne smije ulaziti u (ne)poštenost suđenja Krunoslavu Pratesu. Odbacivanje ranijih kaznenih prijava samo je fakultativan razlog za odbijanje naloga, oko zastare se lome koplja među pravnicima.

Perkovića se tereti za pomaganje u ubojstvu u srpnju 1983. godine u Njemačkoj. Tada važeći jugoslavenski Krivični zakon za ubojstvo je predviđao 15 godina zatvora ili smrtnu kaznu. Prema jednom tumačenju, tih 15 godina je bila maksimalna kazna, s obzirom da je smrtna ukinuta, čime bi zastara za ovo specifično ubojstvo nastupila 1998. godine. Drugi dio pravnika smatra pak kako se smrtna kazna mora računati kao maksimalna, što bi u današnje vrijeme značilo 50 godina. Jedan dio stručnjaka smatra i kako se za takozvana teška kaznena djela poimenično navedena u članku 10. Zakona o pravosudnoj suradnji članica EU-a ne vrijedi zastara niti u kojem slučaju. Ubojstvo je, jasno, među tim djelima.

Postoji već i sudska praksa, pa je Vrhovni sud u jednom predmetu europskog uhidbenog naloga zauzeo posve nevjerojatan stav da je za zastaru važeće zakonodavstvo zemlje koja je izdala nalog?! Premda u članka 20. Zakona o pravosudnoj suradnji jasno piše da će se nalog odbiti ukoliko je "prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona". No, za očekivati je kako će se strana u postupku koja će izgubiti, žaliti na odluke suda prvog stupnja, čime odgovornost preuzima Vrhovni sud.

Kako su za EUN rokovi za postupak i žalbe jako skraćeni, u manje od dva tjedna bi se trebalo znati sudbina Mustača i Perkovića - izručenje ili ostanak u Hrvatskoj. Zanimljivo je da ukoliko bi i došlo do odluke o odbijanju izručenja, obojica bivših obavještajaca ne bi mogli napuštati Hrvatsku. Njemačka je, naime, osim EUN-a za njima izdala i klasičnu Interpolovu tjeralicu, tako da bi ih uhitila svaka druga država u koju bi otišli.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno