Dite Kalelarge, taj nasmijani čovik…

Pred sam kraj minule godine, dana 29. prosinca 2018., napustio nas je zauvijek u 72. godini života Serđo Špar, mnogim Zadranima  dobro poznati sugrađanin, taj nasmijani čovik, dite Kalerarge, svakodnevni prolaznik po kaletama Staroga grada koji i u danima teške bolesti s  kojom se hrabro nosio, nikad nije izgubio sebi tako svojstvenu vedrinu,  lipu rič, srčani pozdrav za svakoga i taj nezaboravni široki osmijeh kojim  je isijavalo njegovo dobroćudno lice. Serđo je svojom svakodnevnom  pojavom i ritualnim šetnjama gradom bio jedan od onih Zadrana čijim  odlaskom zauvijek nestaje i djelić duše grada.
U znak sjećanja i poštovanja, donosimo u nastavku tekst našeg kolege  Drage Marića posvećen Serđu Šparu, a koji je pod naslovom "Šparijade"  objavljen u Zadarskom listu, u listopadu 2017. godine:

Svjetski putnik u mini morrisu
"Teško će se naći iole stariji Zadranin koji ne poznaje Serđa Špara, jer  ako se za nekoga u našemu gradu može reći da je »fetivi Zadranin«, onda  Serđo to zasigurno je. Rođen 1947. u srcu grada, u Kalelargi, u zgradi iz  koje su također poznati sportaš Vladimir Vele Čubrić, rukometaš Šime  Funčić, bristolovac i košarkaški djelatnik Žarko Božin, u kući u čijem je  prizemlju dugo bio znameniti i legendarni atelje Foto Novak. Danas su  tu stara brijačnica i dućani. Taj naš Serđo cijeli je život sklon putovanjima i bilo kakvim događanjima, samo neka je nešto novo. Posebice je bio  prepoznatljiv kao prodavač u dobro znanoj prodavaonici bicikla Centar,  koja je nekada bila kod sv. Stošije. Također po svome minimorisu s kojim  je provezao pola Europe. Bez mini morisa svraćao je on i do Moskve i do  New Yorka i do Washingtona, a susjedne zemlje bile su mu ustvari dvorište. No uz sva ova obilježja Serđo kaže, kako je on ipak najpoznatiji po  drugima. Po svojoj klapi koju čine, ili su činili, Makso, Mario, Zoran, Rade, Cisko, Vava, Zelić, Šice, Mijolović, a posebno mu puno nedostaje Andro, koji živi u Švedskoj i dolazi povremeno. U širem smislu još ih je desetak, a svi su se ovjekovječili povijesnom fotografijom. Njih dvadesetak  svi s Poluotoka rođeni 1947. za zajednički 60. rođendan snimljeni u Kalelargi.

Klapa Barun Trenk
U Zadru je odigrano bezbroj teniskih mečeva, a ovaj između Serđa i  pokojnog Pere Anića svi su smatrali »povijesnim«. Petar Anić, nadimkom  Perušula, bio je osebujni Zadranin najpoznatiji po neizmjernoj ljubavi  prema Realu iz Madrida, dobroj ribi s gradela i po nevjerojatnoj memoriji što se sporta tiče u cjelini. Taj naš dragi Perušula (puno nam danas fali) i Serđo zakazali su 70-ih godina dvoboj na teniskom igralištu hotelskog kompleksa na Puntamici. Sudac je bio najbolji zadarski tenisač toga  doba Jerko Guštin, a publika sve »stručnjaci« za tenis: Makso, Fantov, Zele, Vuleta i drugi. Bila je tu čak i tada najbolja jugoslavenska tenisačica  Mima Jaušovec i sportski novinar Rudo Ero Galić. »Povijesni« meč je ovjekovječen fotografijom, a pobijedio je Serđo, što je Perušula teško prihvatio.
Između bezbroj malonogometnih klapa Šparova se zvala Barun Trenk.  Posebnost joj je zastava s likom poznatog opernog pjevača Tomislava  Borića, koji je u operi pjevao Trenka. Ni jednu utakmicu, a gdje drugo  nego na Đilu, bez nje nisu igrali i pobjeđivali su. Klapu su činili: trener  Perica, vratar Perušula, Šice, Kaleb, Brko, Pino Rimanić, Šikić i Serđo.

Podlanica u 10 minuta
Kakav bi Serđo bodul bio, a da nije meštar u ribarenju. Rekorder čak.  Uz mnoge trofejne ulove jednom je izvukao podlanicu od 80 dkg, spremio je i konzumirao i sve to za samo deset minuta. Tvrdi, kako je to i danas rekord u takvome postupku.
Ukoliko o Serđu Šparu želite više znati svratite u Varoš u kafić Borgo ili  u Tonija kod Četiri kantuna. Serđo vam je tamo s Kušom, Marijom,  Agom i drugim prijateljima uvijek spreman popričati i našaliti se" – napisao je Drago Marić o ovome Zadraninu 2017. godine.