Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

9 C°

Šteta što su joj moljci pojeli vjenčanicu

02.01.2019. 09:59
Šteta što su joj moljci pojeli  vjenčanicu


ŽENE KOJE VOLE PRIČATI O PROSTATI
 Jako volim reklame za lijekove u kojima se pojavljuju ozbiljni  stručnjaci u bijelim kutama koji nama priprostima i nepismenima objašnjavaju što je za nas dobro i zdravo i koje preparate treba kupiti ako  želimo preživjeti još koju godinu u sreći i miru. Ovaj se put ukazala jedna lijepa plavuša koja nam je vrlo decentno objašnjavala kakve se  muškarac probleme može imati sa svojom prostatom s posebnim užitkom naglasivši riječ "erekcija", pri čemu se i zagonetno nasmiješila. I  taman sam mislio da će prasnuti u smijeh kada je dala riječ nekoj drugoj curi koja je, naravno odjevena u bijelo, pola sata nabrajala što se  sve događa s prostatom i kako se liječi i ja sam bio ponosan što mi  muški nismo diskriminirani u odnosu na žene i što za vrijeme večere  ne slušam samo o tamponima i ulošcima, suhim vaginama i peckanjima u mokraćnom kanalu, nego i o prostati i njenoj funkciji, da ne  kažem i erektilnoj disfunkciji. Bože sačuvaj!
PORAĐANJE U VLASTITOM DOMU
 Slučajno okrenem program, a tamo jedna žena ozarena lica s osmijehom koji odaje neizmjernu sreću i s pogledom kojim gleda u kameru,  ali koji je takav da pomisliš da gleda nešto par milja daleko, nešto priča.  Govori nam ta žena o tome kako je svoje dijete rodila sama ni uz čiju  pomoć u vlastitom domu i kako je to nešto predivno, jedinstveno, jedini put ka vječnoj nirvani i ravnoteži duha tijela i svijeta koji to tijelo  okružuje. Ona kaže da je pri porodu upadala u stanje ekstaze i govori  sve samo da mi, s ove strane ekrana, pomislimo kako s njom nešto nije  u redu. Igrati se s jednom tako ozbiljnom stvari kao što je rođenje djeteta uistinu nije neki jako pametni potez, a još je nepametnije pozivati  se na tradiciju, "kako su naše bake nekada mogle…", i slične tlapnje.  Jer, ako ćemo tako razmišljati, ako ćemo bagatelizirati znanje jednog  ginekologa koji se deset godina učio i specijalizirao, ili ako ne priznajemo sposobnosti jedne primalje s dvadesetak godina iskustva, onda je  pitanje kome se obratiti ako dijete npr. zapne u porođajnom kanalu?  Hoćemo li se opet liječiti pijavicama i puštanjem krvi (iako, da se razumijemo, nisam pristalica aktualne globalne farmakomanije), a za savjet  pitati "naše bake"? Vrlo zanimljivo, a još i na državnoj televiziji.
ZANIMLJIVOSTI SA DALEKOG ISTOKA – NA OBALAMA  MEKONGA
 Ono najbolje što nam pružaju televizijski programi sve tri tv-kuće,  odvija se radnim danom u 10 ujutro, nakon prvog dnevnika. To je vrijeme rezervirano za dokumentarne serije koje je odabrao Đelo "znatevećkoji", o dalekim zemljama cijeloga svijeta. Ja bi jako volio posjetiti  Daleki istok ili Južnu Ameriku, a iako sam bogat i prebogat ne idem nikamo, jer se bojim zaraza i bolesti pa ne mogu. Zato je tu televizija koja  umjesto mene na put šalje novinare koji lijepo sve posnimaju i meni  dadu na uvid pa bude skoro da sam i sam bio tamo.
Ovoga smo ponedjeljka lunjali Mekongom, malo bili u Vijetnamu,  malo u Burmi, a završili u dalekoj i prijateljskoj Kambodži. U sat smo  vremena vidjeli puno zanimljivih stvari, naučili nešto što nismo znali i  lijepo se zabavili. A najljepše od svega je bilo kada su razgovarali s jednom bakom koja je udovica lokalnog plemića i koja je bila tako ljubazna i simpatična da me odmah osvojila. Ona je sjedeći u svojim invalidskim kolicima rekla doslovno sljedeće: "Kada sam se prije 60 godina udavala bila sam vitka i mlada. Šteta je što su mi moljci pojeli  vjenčanicu. Pokazala bi vam kako sam mršava bila". Najsmješnije je to  što je gospođa, kao i većina tamošnjih žena, sama kost i koža pa  možemo samo pretpostaviti kako je izgledala kada je bila još mršavija.  Zbilja je šteta što su joj moljci pojeli vjenčanicu.