Investicijsko “evanđelje” po Ivanu

S “propovjedaonice” Hrvatske udruge poslodavaca s čijim se predstavnicima sastao ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak proročanski je poručeno da će propasti svaki onaj tko u ovakvu Hrvatsku bude investirao. I to nisu izrekli ogorčeni poslodavci koji od pustih davanja ne mogu disati, niti oni koji žele investirati, ali od pustih administrativnih barijera to ne mogu, nego sam ministar govoreći, kako naknadno pojasni, golu istinu.
I da je barem na tom stalo, da nije uslijedila ulizivački zvučeći zahvala poslodavcima što političkoj klasi plaću daje i hrani svoje djelatnike, možda ministra mediji i sindikati ne bi toliko ni razapeli. No, kako je socijalna (ne)osjetljivost pod povećalom jer je položaj radnika sve teži, a radnik unatoč svome radu sve gladniji, iskočilo je pitanje tko tu koga i kako hrani.
Dok je od poslodavaca pobrao pljesak, naivni Ivan od javnosti je pobrao pregršt kritika jer je možda na trenutak zaboravio da je na čelu resora koji je na izdisaju, a upravo je on ta osoba koja bi ga trebala oživljavati, a ne samo izreći crnu dijagnozu.
Što mu se dogodilo da je tako politički neoprezno skočio sebi u usta dobio je priliku objašnjavati pred čelnikom SSSH Novoselom i pozivao se na svoju bezrezervnu iskrenost. U tome je, mora se priznati, samo slijedio premijera Milanovića i neke druge ministre koji od kada su došli na vlast uglavnom govore da je gospodarska situacija očajna i da će biti još gora, a kada shvate da su ipak pretjerali i zaletjeli se uslijedi pokoja rečenica stidljivog optimizma. To se u javnosti doživljava kao nesposobnost, jer ne treba nitko posebno objašnjavati da je loše, to je uglavnom većini vidljivo. Od Vlade i ministara traže se rješenja, a kad ih se upita za konkretne izlaze obično se spominje osnivanje povjerenstava i radnih skupina. Možda se ministar može pravdati da “istina boli” i da nije zaboravio radnike kojima se također želi zahvaliti jer poslodavci i radnici funkcioniraju po sistemu spojenih posuda, no prekasno. Mnogi ga, poslije Čačića, kojega je naslijedio u resoru gospodarstva, prozvaše novim “biserkom”.
Tako se Vrdoljak pridružio ministru rada Mrsiću koji također ima običaj u svojim nemilosrdnim izjavama vezanim za broj nezaposlenih, stalno naglašavati da će, nažalost, taj broj i dalje rasti i točka.
Pa kada se radništvu u zemlji u dubokoj ekonomskoj krizi serviraju takve izjave i to baš od čelnih ljudi resora gospodarstva i rada, teško da itko može povjerovati da ih takvi ljudi mogu povući naprijed. Premijer Milanović trebao je već shvatiti da je bolje da ne govore ništa dok nešto konkretno ne naprave.
Možda su građani nestrpljivi, možda treba vremena za čišćenje nereda, no vrijeme otkucava, BDP ne raste, nezaposlenost galopira, a investitore obeshrabruje i sam ministar gospodarstva.
U takvoj situaciji HDZ, koji (kao) čuva svoju gospodarsku viziju od javnosti pa će je reći tek kad dođe pravi trenutak, može samo likovati i uživati kako ministri Milanovićeve Vlade posrću pred zamkama koje su ostale upravo iza njegove vladavine, a još, eto, neoprezno upadaju i u vlastite stupice.
A možda je dobri Ivan odabrao strategiju da ponajprije svojom iskrenošću privuče investitore pa nakon toga i on dobije pljesak i zahvalu poslodavaca i radnika?!