Žrtve nasilja najčešće su djeca koja po nečemu strše

U sklopu UNICEF-ovog projekta “Za sigurno i poticajno okruženje u školama” radili smo procjene te smo dobili podatke koji i nisu alarmantni. Rezultati upitnika, koji smo proveli među učenicima viših razreda, govore da se 5 do 6 posto djece osjeća žrtvama zlostavljanja, govori Gauta

Vršnjačkog nasilja uvijek je bilo, vjerojatno će ga uvijek i biti, ali se o tom problemu u današnje vrijeme govori puno više nego nekada.
Prema mišljenju Jagode Gaute, psihologinje u Osnovnoj školi Šime Budinića, podizanje svijesti o vršnjačkom nasilju je u osnovi dobro i doprinosi njegovom smanjenju.
“Silovanje” nasiljem
– Danas se o tomu dosta priča i ponekad se čini da nas ‘siluju’ nasiljem. No smatram da takav pristup donosi pozitivne rezultate, kaže Gauta koja primjećuje i svojevrsne “nuspojave” senzibiliziranja javnosti na vršnjačko nasilje – senzacionalističko pisanje i izvještavanje o vršnjačkom nasilju.
Što se tiče vršnjačkog nasilja u zadarskim školama i njegovoj učestalosti, naša sugovornica ističe da može govoriti samo u okvirima škole u kojoj radi.
– Imam neka saznanja koja sam dobila kroz neformalne razgovore s kolegama školskim pisholozima. No, kako nemam pravog uvida u vršnjačko nasilje u drugim školama, mogu govoriti samo o onome što se događa u Osnovnoj školi Šime Budinića. Mogu tako reći da u našoj školi ne uočavamo trend porasta takvog nasilja, kaže naša sugovornica.
Inače, OŠ Šime Budinića je još od 2007. godine u UNICEF-ovom projektu “Za sigurno i poticajno okruženje u školama” u kojem su i još neke zadarske škole.
– U sklopu tog projekta radili smo procjene te smo dobili podatke koji i nisu alarmantni. Rezultati upitnika, koji smo proveli među učenicima viših razreda, govore da se 5 do 6 posto djece osjeća žrtvama zlostavljanja, govori Gauta.
Ispada tako da je, barem u ovoj školi, zlostavljano svako dvadeseto dijete, što je daleko od podataka koje plasiraju pojedini mediji. Istražujući temu o vršnjačkom nasilju nailazimo na senzacionalne naslove prema kojima nasilje trpi svako četvrto dijete, a prema pojedinim medijima žrtve nasilja su čak dvije trećine djece.
– Takav je pristup nepotreban i samo potpiruje negativnosti. Vrlo je važno da se o ovom problemu piše objektivno i realno, naglasila je Gauta, napominjući da kad se govori o nasilju među vršnjacima treba razlikovati nasilje ili agresiju od zlostavljanja. Nasilje i nasilničko ponašanje među učenicima izraženo je posebno među dječacima i najčešće je riječ o jednokratnom obliku nasilja.
– Nekad se nije dizala velika buka oko toga kad bi se nekoliko dječaka potuklo u blizini škole. Danas se na to reagira i dobro je da se reagira jer takvo ponašanje potencijalno može biti jako opasno. No, ono što je žrtvama puno bolnije jest zlostavljanje koje može biti psihičko, verbalno i fizičko i koje obično traje kroz dulji period. Meni se čini da je za djecu najgora isključenost i neprihvaćanje. U zadnje vrijeme uočavamo trend elektronskog nasilja, tzv. cyberbullynga, koje je veoma težak oblik zlostavljanja. Jer kad ti netko u lice kaže neku uvredu, onda to čuješ ti i nekoliko ljudi oko tebe. No kad tu uvredu objavi na ‘fejsu’, onda je može pročitati neograničen broj ljudi. I sama žrtva je može pročitati nebrojeno puta što svaki put može značiti novu traumu, kaže psihologinja Gauta.
Promjena škole
Prema njenim riječima u zadnjih 25 godina, otkako ona radi u OŠ Šime Budinića, u ovoj školi nije bilo slučajeva da bi neko dijete zbog zlostavljanja vršnjaka imalo psihičkih problema, kao što se to nedavno dogodilo u jednoj međimurskoj školi gdje je mlada Romkinja zbog sustavnog izrugivanja i izoliranosti od svojih vršnjaka završila na psihijatriji.
– No, bilo je slučajeva promjene škole – i da su učenici iz naše odlazili u druge, ali i da su učenici iz drugih škola dolazili u našu. Iako mi nismo imali iskaz da je to upravo zbog toga, postoje saznanja da bi se škola u velikom broju slučajeva mijenjala zbog loše uklopljenosti u razred. Obično bi promjena sredine davala dobre rezultate, kaže Gauta. 
Žrtve nasilja mahom su djeca koja po nečemu strše iz grupe. Mogu to biti i preživahna i provokativna, ali i povučena djeca.
– Nekakve fizičke karakteristike, osobnost, ali i obiteljske prilike iz kojih dolaze često budu razlog zbog kojeg grupa odbaci neko dijete. No također su i zlostavljači najčešće djeca s problemima vrlo često uvjetovanima nesređenim obiteljskim prilikama, naglasila je Gauta.

 CYBERBULLING ILI ELEKTRONIČKO NASILJE

Vršnjačko nasilje je u današnje informatičko doba poprimilo još opasniji oblik – cyberbullying ili elektroničko nasilje.
Riječ je o SMS-ovima, e-mailovima ili drugim vrstama poruka uznemirujućeg ili prijetećeg sadržaja upućenih žrtvi, a u posljednje se vrijeme najčešće događa na Facebooku.
‘Cyberbullying’ postaje sve prisutniji, jer je internet idealan za anonimno izražavanje stavova, pa nije čudo da svakodnevno nastaju različite grupe ‘hatera’ (mrzitelja).
Prema podacima UNICEF-a, Hrabri telefon u posljednje vrijeme bilježi sve više poziva upravo zbog novog oblika vršnjačkog nasilja, elektroničkog nasilja ili cyberbullyinga.
Upravo ta anonimnost počiniteljima daje osjećaj da nekažnjeno smiju proganjati neku osobu, a obično se radi o raznim ucjenama, montiranim ili stvarnim fotografijama i video isječcima te širenju lažnih informacija ili osobnih podataka o nekome, piše t-portal.

 POLICIJSKA PREDAVANJA

Tijekom prosinca i siječnja u srednjoj Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru policijski službenici za prevenciju Ureda načelnika PU zadarske Sandra Poljak Jurinčić i Ivana Marić te policijska službenica za maloljetničku delinkvenciju Službe kriminalističke policije Ljiljana Gašperov – Dujmović održali su dva predavanja za učenike svih razreda ove škole.
Predavanja su održana na zahtjev stručne službe škole, a na temu vršnjačkog, obiteljskog i nasilja preko interneta, sve u sklopu zdravstvenog odgoja. Predavanjima je nazočilo oko 200 učenika i više profesora.
Učenici su upoznati sa zakonskim odredbama u svezi s ovom problematikom, opisana su pojedina kaznena djela i prekršaji, kao i sankcije, ali i načini za izbjegavanje ovakvih ponašanja i sprječavanja mogućnosti da se postane žrtvom pojedinih kažnjivih ponašanja.
Poseban naglasak stavljen je na tzv. cyberbullying. Policijska službenica za maloljetničku delinkvenciju iznijela je i primjere iz prakse te načine postupanja policije u sve brojnijim slučajevima ove vrste zlostavljanja.