Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Tia iz Zadarskog azila nije se pomaknula 45 minuta dok je donirala krv za drugog psa…

02.02.2019. 18:56
Tia iz   Zadarskog  azila   nije se  pomaknula  45 minuta  dok je  donirala krv  za drugog  psa…


Dobrovoljno darivanje krvi hvalevrijedna je gesta kojom se  pomaže ljudima u nevolji i spašava živote. Isto je i u veterinarskoj medicini, no u tom slučaju donori su psi koji daruju krv kako bi spasili život  drugog psa ili nekog drugog kućnog ljubimca. Nažalost, banka krvi za  kućne ljubimce u Zadru, i Hrvatskoj općenito, još uvijek ne postoji, zbog  čega oni vlasnici, odnosno njihovi psi, koji se uvijek odazovu u hitnoći  svakako zaslužuju pohvale.
Još nije udomljena
Jedna od dobročiniteljica iz sjene je i kujica Tia, mlada, zdrava, cijepljena mješanka šarplaninca, stanovnica zadarskog azila, koja je prvi put  prošle godine spasila život drugom psu upravo doniranjem krvi. Od tada  do danas, Tia je na popisu omiljenih psećih darivatelja iz Zadra i spasila  je još nekoliko psećih života.
Sve je počelo početkom 2018. godine kada je veterinar Marino Mirčeta  iz veterinarske ambulante  Puntamika zaprimio teško bolesnog psa s  kroničnom anemijom, odnosno bolešću krvotvornog sustava. Kako nije  bilo puno vremena, odluka je bila – transfuzija, te je nakon dan, dva,  Mirčeta automatizmom pozvao Marijanu Mustać, nekadašnju voditeljicu, a danas volonterku Zadarskog azila. Znao je da su svi psi u azilu  pouzdani jer su zdravi, cijepljeni protiv zaraznih bolesti, bjesnoće i ostalog, da mogu doći u kratkom roku do ambulante te da u azilu sigurno  ima većih pasmina koje se, kada je u pitanju doniranje krvi, uvijek više  preferiraju. Marijana je dovela Tiu i tako počinje njena lijepa priča.
– Marijana je u ambulantu dovela predivnu, mladu mješanku šarplaninca od 40-tak kilograma. Naočigled smirenu i umiljatu, polegnuli smo  je na stol i ona je tako ležala bez da se pomaknula 45 minuta dok smo joj  vadili krv za daljnje obavljanje transfuzije. Ne viđa se često tako smiren  pas, zaista je ostavila dojam, ispričao nam je veterinar Mirčeta dodavši  kako je od tada pri vrhu liste zadarskih donora, a zauzvrat svaki put dobije bogatu marendu. 
Tia, nažalost, još uvijek nije udomljena. Uvijek je spremna pomoći, ali  nažalost, ljudi se ne sjete takvih pasa kada je u pitanju pružanje toplog  doma, napominje Mirčeta dodajući kako u principu svaki pas može biti  donator, ali ipak se preferirarju oni teži psi (iznad 25, 30 kg) jer se uzima  do 450 ml pa veći psi to bolje podnose. Zatim mladi, zdravi te kooperativni, jer moraju strpljivo ležati na stolu do 45 minuta dok mu se vadi krv.  Što se tiče broja transfuzija, Mirčeta kaže da nema pravila.
– Ponekad imamo dvije u danu, a onda ništa par mjeseci. No, ako bi se  uzeo prosjek, odrađujemo transfuzije jednom mjesečno, i tako već posljednjih 10 godina. 
Uvijek se odazovu
Veterinarska stanica Zadar na Vidikovcu također već godinama obavlja transfuziju krvi kod pasa. U razgovoru s veterinarkom Petrom Kovačić, saznajemo kako se kod njih krv vadi nekoliko puta godišnje, te kako u tim situacijama također imaju popis imena vlasnika onih pasa koji  su idealni donori.
– Kad nam zatreba krv, nazovemo vlasnike pasa za koje znamo da su  zdravi i cijepljeni, i koji su voljni dovesti svog psa, i u roku do 15-tak minuta drugi pas već prima tu krv. Ljudi nam se uvijek odazovu, nikada nismo imali problema oko toga, i zaista smo im na tome zahvalni. Nikada  do sada nije se dogodilo da nemamo donora u slučaju hitnoće, kazala je  Kovačić.
Za sada su, kaže Kovačić, među kućnim ljubimcima u Zadru jedino psi  donori, a transfuzija se vrši samo na relaciji pas-pas, i to najčešće zbog  određenih trauma (npr. ozljeda pri prometnaoj nezgodi), gubitka krvi,  slabokrvnosti (anemije) i bolesti krvotvornih organa, ili kad obole od neke bolesti zbog necijepljenja, kazala je Kovačić dodavši kako kod pasa nije kao kod ljudi da se mora paziti na krvne grupe.
– Kod pasa krvne grupe i Rh faktori još uvijek nisu dovoljno istraženi.  Doduše, ima ih mnoštvo, ali pozitivna strana je što su svi međusobno  kompatibilni pa nije kao kod ljudi da se mora strogo paziti koja krv se  daje kojem psu i koje je tko pasmine, objasnila je Kovačić.
Ni u veterinarskoj stanici Zadar za sad nema čestih transfuzija. Tako su  u protekloj godini obavili njih pet, ali pohvalno je što se vlasnici odazovu  u najkraćem mogućem roku, što u nekim drugim gradovima zna biti veliki problem.
– Zadrani vole pomoći i dobro se osjećaju kada dovedu svog psa jer  uvijek znaju da je to nešto najnormalnije, humano te da je u istoj situaciji mogao biti i njihov pas, kazala je veterinarka Kovačić.