ZADRANKE U AMERICI »Neprestano imate osjećaj da ukoliko se trudite možete i uspjeti«

Sjedinjene Američke države do dan danas su kao destinacije za studiranje ostale privlačne brojnim mladim Hrvatima. Kako bi našim čitateljima bolje približili kako život i studij u toj dalekoj državi izgledaju obratili smo se dvjema mladim Zadrankama Anđeli Ivoš i Ivani Štulić, koje su dio svojih studentskih godinama tamo provele.

Kinezi koji nisu govorili engleski
Anđela Ivoš studirala je na Rochester Institute of Technologyu u Zagrebu, smjer international business gdje joj se pružila mogućnost da semestar provede u inozemstvu.
– Matični kampus mog fakulteta nalazi se u Rochesteru, gradu u Sjedinjenim Državama u državi New York nedaleko od kanadske granice. Na trećoj godini studentima se nudi mogućnost da za cijenu školarine u Zagrebu jedan semestar, najčešće šesti, provedu u Rochesteru ili nekom od drugih globalnih kampusa. Odlučila sam iskoristiti priliku te provesti jedan semestar ondje, a na kraju sam ostala dva. Naime, po američkom zakonu strani studenti ostvaruju pravo rada ukoliko na studiju provedu jednu punu akademsku godinu. Kako bih lakše podnijela troškove studiranja te stekla dodatno radno iskustvo, uz studiranje sam radila na kampusu u odjelu marketinga. Nakon odrađena dva semestra, odradila sam 8 mjeseci prakse u maloj firmi sa sjedištem na Long Islandu u New Yorku koja se bavila uvozom vozila za skladišnu logistiku. Šef je bio porijeklom iz Kine, odakle smo i uvozili vozila i opremu. Također, često smo surađivali s radnicima i serviserima iz Kine koji su u pravilu slabo govorili engleski. S kulturološke strane to mi je bilo vrlo dobro iskustvo kakvo ne bih dobila radeći u Hrvatskoj te me izbacilo iz zone komfora, a izazov je bio i raditi na stranom jeziku u potpuno drugačijem poslovnom i zakonskom sustavu. Obavljala sam primarno knjigovodstvene usluge, te administrativni posao za ured, prilkom čega sam naučila dosta o američkom poreznom sustavu. Ugodno iznenađenje bio je manjak zamorne birokracije, u usporedbi sa Hrvatskom. Bilo je to odlično iskustvo za kasniji rad u struci, iako financijski ipak manje isplativo nego razni work and travel programi koji su dostupni svim hrvatskim studentima, govori Ivoš.

Do – 40 stupnjeva
Ivoš je u Rochesteru živjela na kampusu, a u New Yorku u privatnom smještaju.
– Kampus je stvarno ogroman, prostire se na preko 500 hektara te nudi nekoliko različitih opcija smještaja. Ja sam bila smještena u stanu najbliže akademskim zgradama, koji je dijelilo nas šest. Troškovi života su bili vrlo visoki za naše standarde. Jela sam u uglavnom u restoranima na kampusu koji su cijenama znatno skuplji od hrvatskih studentskih menza. Naprimjer, glede jeftinijih obroka poput mini pizze ili tjestenine, cijene su se kretale oko 6, 7 dolara. Unutar kampusa trgovine su dosta skupe, no tko ima automobil (uglavnom američki studenti, a rijetko strani), može ići u velike trgovine gdje su cijene puno niže nego na kampusu, a od njegaa su udaljene oko 20 minuta, priča Anđela dodajući kako je prvi semestar koji je tamo provela rijetko izlazila izvan kampusa.
– Bilo je vrlo hladno, u jednom trenutku je temperatura pala na – 40 stupnjeva Celzijevih. Ljeta također nisu ugodna, bude vrlo sparno, govori Anđela dodajući ipak kako je njezino američko iskustvo bilo pozitivno.

Svatko je na kampusu mogao raditi
– Vidjela sam puno stvari koje dotad nisam vidjela te upoznala velik broj ljudi iz cijelog svijeta. Amerikanci se kulturno dosta razlikuju od nas, nisu toliko otvoreni prema drugima, pogotovo ne prema strancima. Vrlo su pristojni i ljubazni, ali i hladni te je bilo teško s njima razviti odnos koji je nešto više od površnog. Studenti su na predavanjima bili dosta rezervirani, pauze i vrijeme prije predavanja provodili su na mobitelima, no interakcija s profesorima tijekom predavanja je bila puno češća nego u Hrvatskoj. Nema neke značajne interakcije kao na našim predavanjima, kod nas je puno lakše doći do informacija te surađivati s drugim kolegama, kaže Ivoš naglašavajući kako bi unatoč tome preporučila ljudima koji imaju priliku da odu studirati u Ameriku i da ostanu što duže.
– Nova situacija te natjera da se snađeš, da odrasteš. Neke stvari prvi put vidiš, konstantno koristiš strani jezik te se moraš ponekad sporazumijevati s ljudima kojima je engleski također strani, a ne materinji jezik, što nekad zna biti zamorno. Najbitinije je dobro istražiti mjesto i kulturu mjesta u koje dolaziš kako bi te novonastala situacija što manje iznenadila. Treba biti što otvoreniji, pokušati s akademske strane iskoristiti sve prednosti jer je ponuda predavanja puno veća i drugačija nego na našim fakultetima. Daljnja prednost je što u Sjedinjenim Državama neprestano imate osjećaj da ukoliko se trudite možete i uspjeti, a i svatko tko je želio mogao je na kampusu raditi, što u Hrvatskoj nije slučaj, ističe Ivoš.

Osjete se neredi i rasizam
Po povratku u Hrvatsku naša se sugovornica htjela vratiti u Ameriku.
– Sad sve manje imam tu želju jer se situacija tamo promijenila na gore, politika je puno aktualnija nego prije. Rasizam se i tad osjetio, ali u zadnje vrijeme nekako je puno više isplivalo na površinu. To je dovelo do puno snažnijeg društvenog aktivizma te su time i razgovori na temu rasizma, društvenih nejednakosti te politike postali učestaliji, što bi u konačnici trebalo dovesti do bolje situacije, ali je za tako nešto potrebno još dosta vremena. Iako je za prosječnog Amerikanca mogućnost uspjeha putem rada ipak veća nego za prosječnog Hrvata, to ipak nije obećana zemlja kao što je to nekoć možda bila, ističe Ivoš dodajući kako je New York, u usporedbi s manjim gradovima u ostatku savezne države, ipak znatno raznolikiji po pitanju kultura i etniciteta te su time i ljudi puno više otvoreni.
– Iseljeničke zajednice poput hrvatske su dosta snažne te je lako osjećati se kao kod kuće i na drugoj strani svijeta, zaključuje Ivoš.

Američka iskustva likovne umjetnice
Da nam prenese svoja američka iskustva zamolili smo i slikaricu Ivanu Štulić.
– Studirala sam na specifičnoj privatnoj akademiji New York Academy of Art koja nudi samo studije drugog stupnja. U Sjedinjenim Državama provela sam studirajući dvije godine te još uvijek boravim tamo. Amerika nudi perspektive, znanja i prilike kojih u Hrvatskoj, nažalost, nema. Dobila sam odobrenje za sudjelovanje u programu OPT – Optional professional training. To je program za ljude koji su diplomu stekli u Americi, a omogućuje im legalan boravak i rad u struci na godinu dana nakon završetka studija. U bližoj budućnosti ću početi raditi na dobivanju američke vize. Želja mi je ostati u Sjedinjenim Državama bar još neko vrijeme, zasad sam ovdje zadovoljna, nude mi se prilike koje u Hrvatskoj ne bih imala, objašnjava Štulić.

Teže ostvariti prisniji odnos
Našoj sugovornici je obrazovanje u Americi definitivno pomoglo u struci.
– Stekla sam između ostaloga jako puno poznanstava korisnih za poslovnu suradnju. Studirala sam na maloj akademiji gdje je na godini bilo svega pedesetak studenata na svim odjelima, od čega možda 5, 6 nisu bili iz Sjedinjenih Država. Amerikanci su ljubazni ljudi što poštujem, ali često vrlo rezervirani. Svejedno, dočekali su me otvoreno i dobro, nisam se osjećala kao padobranac. S njima je teže ostvariti prisniji odnos nego s Hrvatima jer su oprezniji i kadkad treba kalkulirati kako s Amerikancima razgovarati. Opet, teško mi je govoriti o nekakvom sveameričkom mentalitetu s obzirom da sam boravila samo u New Yorku, New Jerseyu i Philadelphiji. Trudila sam se biti što otvorenija i prilagoditi se u
određenim situacijama. Zanimljivo je što je njihovo teoretsko znanje generalno niže od našeg, a u našim se školama dosta na njega bazira te dosta Amerikanaca to otvoreno priznaje, priča Štulić.

Okružena divnim ljudima
Poznato je da je New York vrlo multikulturalan grad.
– To je centar umjetnosti s vrlo razvijenim tržištem umjetnina koji umjetnicima nudi više prilika od većine drugih gradova. Moja struka je luksuz i svjesna sam toga, puno je nezgodnih koraka koje treba proći kako bi se od slikarstva moglo živjeti, a New York je ogroman, s vrlo razvijenim marketingom te kroz njega kola ogromna količina novca i konkurencije, priča Štulić naglašavajući kako ju je cijelo to iskustvo natjeralo na samostalnost.
– Nije lako biti međunarodni student u Sjedinjenim Državama, teže nam je nego Amerikancima, iz dosta razloga – najviše pravnih, iako sam i prije jako dobro govorila engleski te sam se krajem prve godine boravka sprijateljila s dosta ljudi. Stvarno sam okružena divnim ljudima, većinom mojom ekipom s akademije.

Najveći trošak najam stana
Za odlazak u Sjedinjene Države potrebno se dobro pripremiti.
– Puno sam razmišljala prije odlaska, pripremala se te sam otprilike znala kako će mi u Americi biti, nije mi bio šok prilagoditi se na taj način života. Kao što sam rekla, treba se dobro prilagoditi njihovom mentalitetu. I prije sam dosta putovala pa mi je to sve olakšalo, a puno toga ovisi i o karakteru pojedinca. Zanimljivo je da mi Amerika nikad nije bila posebno privlačna kao mjesto za život, ali me privukao kvalitetan i zanimljiv program na New York Academy of Art te sam se na kraju tu našla, kaže Štulić dodajući kako je u Americi najveći trošak najam stana, po pitanju čega je New York pogotovo vrlo skup.
– Hrana je relativno jeftina uzme li se u obzir njihov životni standard. Amerikanci često jedu vani, u restoranima, s obzirom da im je to cjenovno pristupačno. Cijena javnog prijevoza je isto pristojna, iako poskupljuje, zaključuje Štulić.