Jelenska idila u Kožinu

U Slavoniji čak 90 posto jelena živi u ograđenom prostoru, dok u drugim zemljama postoje farme i po 1500 jedinki
U Kožinu je nedavno niknula neobična farma, na kojoj žive dva mužjaka jelena lopatara i sedam košuta koje je prije otprilike godinu dana iz Slavonije dovezao njihov vlasnik, dugogodišnji lovac i ljubitelj životinja Rafe Puhalović. Novi dom ovih plahih životinja smješten je u polju, tzv. Dolčićima prema Kožinskom primorju, na površini od 6 tisuća četvornih metara.
Rafo Puhalović, vlasnik farme, lovac je s 30-godišnjim iskustvom i dobar poznavatelj divljih životinja, što osim brojnih trofeja pokazuju i položeni ispiti za lovca, lovočuvara i ocjenjivača trofeja, kao i osvojena brojna priznanja. Sama ideja o farmi jelena javila se u Slavoniji na jednoj od brojnih lovačkih avantura.
– Prije mnogo godina sam došao na tu ideju o farmi jelena, no prije njih sam htio imati srne, pa onda čak i muflone, no na kraju je to ipak bilo neizvedivo pa sam se odlučio za uzgoj jelena lopatara. Osim što volim te životinje ovakvoj farmi se još nitko u našim krajevima nije dosjetio. U Slavoniji čak 90 posto jelena živi u ograđenom prostoru, dok u drugim zemljama postoje farme i s po 1500 jedinki. No održavati ovakvo nešto i brinuti se za to može samo onaj čovjek koji ima ljubavi prema tome. Dolazim tu svaki dan po nekoliko sati samo kako bih ih nahranio i pobrinuo se da im ništa ne nedostaje, kazao je ponosni vlasnik Rafe Puhalović.
Jelen lopatar je manji od običnog jelena a veći od srne, spada u vrstu dvopapkara i preživača te je tipični predstavnik obitelji Cervidae uvršen u poseban rod Dama. Rasprostranjen je u gotovo cijeloj Europi, dok ga kod nas najviše ima u Slavoniji. Visina mu se kreće od 85 do 110 cm, a tjelesna masa oko 80 – 100 kg, ovisno o staništu. Što se načina ishrane tiče jelen lopatar se obično prilagodi vrsti svoga staništa, a hrani se sa svime pomalo i to sa lišćem, pupoljcima i mladim grančicama listopadnoga drveća, jede žir, te različito bilje i pase travu.Posebno voli zrnastu hranu poput kukuruza, pšenice i ječma, zobi.
– Hranim ih jednom dnevno s oko 50 kg hrane i to najviše sa običnim sjenom, zobom,ječamom, travom i kukuruzom. Oni su uglavnom noćne životinje pa se malo nahrane danju pa opet odu i tako se vraćaju u više navrata radi jela. Imam tri mlađe ženke i četiri starije, koje bi sredinom lipnja trebale okotiti po jedno mlado. Kako su mladi jeleni vrlo plašljivi, oni se znaju skrivati i po mjesec dana, pa ih tek nakon nekoga vremena uočim, otkrio je Puhalović.
Kod ove vrste jelena rogovi su u obliku lopate zbog toga je i dobio naziv “Jelen Lopatar”, a težina rogova mu varira ovisno o starosti. Kod kapitalnih primjeraka rogovi mogu dostići težinu i od 8 – 12 kg, a upravo o rogu ovisi i njihova “tržišna vrijednost” prilikom ulova.
– Do sada sam već pronašao jedne rogove starijeg mužjaka kojemu su otpali prošle godine. Svaki put kada mijenja rogove oni postaju jači i veći, sve do određene dobi. Iako planiram svake godine dobivati mlade, farmu ću zadržati na 10-ak jedinki, jer za više od toga nema dovoljno ni prostora ni uvjeta, kazao je Puhalović.
Nerijetko brojni znatiželjnici zalaze u područje farme, posebno djeca kao i lovci kako bi “na svoje oči” vidjeli živuće primjerke ovih veličanstvenih životinja, na što se već pomalo priviknuo i sam vlasnik, kojemu to ne smeta. Dapače, svi koji to žele mogu doći i, ako su te sreće, i vidjeti ih.