S konja na magarca

Ne trebam ni spominjati kako se ove godine nitko od mojih bližnjih ni daljih prijatelja nije za korizmu odrekao ničega. Jer kakva nas budućnost čeka, teško je odreći se bilo čega, pa makar bili to kava, cigarete i čokolada. Ja sam se, eto zarekla da se neću odreći ničega nego uživati u slatkome koliko god mogu. Jer ako ostanem bez posla ili ako mi smanje plaću, ne vjerujem da ću imat prilike uživat u tonama nezdrave kave kao što uživam sada. Zato sam odlučila nadoknaditi sve unaprijed.
Jedino je Vedra odlučila napraviti u ovih četrdeset dana veliku čistku u svom životu. Ali, ona je poznata po tome, svako sedam godina napravi totalnu rošadu u životu. Prvo se nakon sedam godina veze svom tadašnjem tipu zaprijetila:
– Il’ me ženi il’ tamburu kupi.
Kako se Marinu nije baš dalo tamburati jer je totalni antitalent za glazbu, on se odlučio ženiti, i oženio Vedru na njenu sveopću radost. Ja sam u onoj strci i zbrci kad neudane djevojke trče i laktaju se za buket stala potpuno u zadnji red, totalno sa strane u nadi da će me te zvizdarije izbjeći u širokom luku, ali moja energična prijateljica je toliko zamahnula da su ove u prvom redu popadale sve jedna preko druge u nazad, a buket rozih ruža (ajme kako ja mrzim bejbi roza boju) me plesnio ravno po glavi i pao mi pred noge. Bez obzira što sam ga diskretno odgurnula nogom po podu do najvatrenije bacačice za buketima, mladenci su odlučili da je to neregularno jer je buket odabrao – baš mene!
Odmah sam znala da to neće uspjeti. Em su roza ruže bile u điru, em je mene dopalo plesat s frajerom koji je uhvatio podvezicu… Znala sam da mi je loša karma i da se neću tek tako lako ni brzo udati, a sad s tim buketom pogotovo. Totalni sam frik po tom pitanju i praznovjerna glava. Sve što je vezano uz tradiciju kod mene izaziva kontraefekt.
Nešto više sedam godina od tog trena, ne trebam ni spominjati, ja sam solo. a Vedra je opet odlučila stvar uzeti u svoje ruke. Shvatila je da je Marin više nego blagonaklon prema svojoj tajnici, uzela stvar i ovaj put u svoje ruke, plesla ga tamburom po glavi i izbacila iz kuće. Po Novog Bokanjca je digla na noge dok je izbacivala stvari kroz prozor…
Tajnice su tu da čuvaju tajne. A ako je mlađa od 50 i nosi štikle s petom za koju joj treba oružani list, onda takvima treba otkaz odmah u startu. Jer neminovno je da se tajnica i šef zbliže. Bogati, pa provode osam sati dnevno zajedno. To ti je više nego sa svojom obitelji…
A Mare, tko se nadao tome. Znaš i sama da sam ga ja uvijek povlačila sa sobom. Da nije bilo mene, ne bi nikad diplomirao. Pa ja sam mu pisala seminare iz ekonomije, diplomski mu napisala, našla mu posao…
Da, pa ga prisilno priženila, izrodila djecu, ostala doma i posvetila se prijama i ispijanju kave, a on je napredovao…
Da, napredovao… Opet sam mu ja sređivala sve papire doma, određivala koje dionice ćemo uzet, koje ne, kupovala odijela …
I što imaš sad od toga? tajnica nije ni mlađa ni ljepša od tebe.
Nije. A još je iz njegova susjedna sela. Čovječe, pa da mu mene nije bilo vratio bi se u onu svoju pripizdinu i nikad ništa ne bi imao…
Je, u pravu si ali je imao tebe. A ti si mu bila ko đekpot na lutriji…
Ma pukao mi je film u čistu srijedu, taman kad je korizma počela. Dobila sam inspiraciju, došla doma iz kina i krenula u akciju… Zadnje riječi što sam mu rekla bile su: Jebi se ti i konj na kojemu si dojahao!… Sad očekujem sedam godina samoće i odmora…
Nije mi izgledalo da je u komi. Čini mi se na njoj da je napokon sve to svela na svoje mjesto i osjetila olakšanje.
A ovo o konjima, očito je da je to postala omiljena rečenica ui zadnje vrijeme. Barem ovima mojima koje imaju neke s konjima. Prinčevi već odavno nisu prinečvi, ali čini mi se da ni konji nisu što su nekad bili…