Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Proizvodi od maraške sade a ne vade nasade

01.04.2011. 22:00
Proizvodi od maraške sade a ne vade nasade


Cherry Brandy, rakija Maruška i vino s obiteljskog gospodarstva Josipa Škare kao spomenadri iz Škabrnje već su završili na raznim odredištima. – Moji likeri stigli su na sve kontinente, kaže Škara i ističe da bi mnogi proizvođači maraške krenuli u proizvodnju pića kada bi tržište bilo razvijenije
Već neko vrijeme proizvođači autohtone višnje maraške, kojih je najviše na području Škabrnje i okolnih mjesta, razmišljaju što napraviti kako bi bili konkurentni na tržištu te kako bi proizvodnja ove vrlo kvalitetne višnje bila isplativa. Uzgajanje maraške za otkup, zbog vrlo niske cijene, više im nije opcija, a neki proizvođači iz tog razloga odlučili su se za proizvodnju poluproizvoda i proizvoda, od čega se najviše ističu rakije i likeri. Budućnost ove sorte, koja je svojevrsni brend našeg podneblja, tako se nekima čini svjetlija, dok je dio već odustao od borbe te su počupali stabla i odustali od brige o svojim voćnjacima.
Prema nekim podacima samo na području Škabrnje počupano je više od 1.000 stabala, a neki proizvođači su jednostavno odustali i ne rade na voćnjacima kao prije.
Tvornice za preradu
Perspektiva za marašku postoji, a o tome govori i projekt Centra za prehrambenu tehnologiju i biotehnologiju u Zadru “Višnja maraška kao sastojak funkcionalne hrane” koji je financirala Europska unija s gotovo pola milijuna eura, a za cilj ima opremanje laboratorija u kojem će se višnja maraška prerađivati u funkcionalne proizvode.
Preko ovog projekta postoje i realne mogućnosti za male proizvođače koji bi kroz mala OPG ili udruživanjem u određene zadruge ili udruge, preko sredstava EU mogli osnovati male tvornice i sav svoj urod prerađivati te izvoziti na tržište kao marmelade i džemove, nadjeve za pekarstvo, a naravno i alkoholna pića. Neki proizvođači maraške već su ustanovili da uzgoj ove plemenite autohtone višnje nema smisla ako se radi samo za otkup te su krenuli raditi proizvode, koji su osim toga što su kvalitetna alkoholna pića, ujedno i suveniri njihova kraja.
Primjer Josipa Škare
Josip Škara prije dvije godine je u sklopu svog obiteljskog gospodarstva počeo proizvoditi vrlo kvalitetan Cherry Brandy, rakiju Marušku, a od prošle godine i vino te ih pakirati u male boce kao suvenire iz Škabrnje.
– Prije dvije godine napravio sam 150 litara pića od uroda maraške, jer otkup je bio neisplativ. Proizvodim cherry, vino i rakiju i to su autohtoni domaći proizvodi. Rakija je pečena destilacijom iz kotla, maraške su prirodne i u nekim proizvodima dodano je samo malo šećera. Svaki proizvod je napravljen kao suvenir ovoga kraja, kazao je Škara, pokazujući nam bocu pića s obilježjima Škabrnje na etiketi te dodao kako bi se za bolji plasman maraške trebali organizirati svi, počevši od ministarstava i države, jer ovi proizvodi mogli bi biti uspješno plasirani kroz turizam.
Likeri na svim kontinentima
Može se pohvaliti kako su njegovi proizvodi za nedavnog posjeta Škabrnji dodijeljeni kao dar predsjedniku Ivi Josipoviću, predsjednici Vlade Jadranki Kosor te brojnim ministrima, na što je ponosan. Mnogi proizvodi završili su na raznim odredištima kao darovi, a Škara s ponosom ističe da su njegovi likeri završili na svim kontinentima. Kazao je i kako bi mnogi proizvođači maraške krenuli u proizvodnju pića, kada bi tržište bilo razvijenije. U proizvodnji mu je veliku pomoć pružio sin koji je prehrambeni tehnolog i njegovi prijatelji, koji kontroliraju proizvode te ima daju smjernice kako unaprijediti proizvodnju. Svi njihovi proizvodi su ekološki, čisti i, naravno, izvorni. Sve plodove s nešto manje od 200 stabala iskorištava za proizvodnju ovih kvalitetnih likera i rakija.
– U Škabrnji nema kuće koja nema stabala maraške, ali njih ljudi već čupaju. Ako cijena i dalje bude padala, za par godina neće više biti maraške. Ljudi vrlo dobro znaju što i kako bi trebalo raditi, ja im ne trebam soliti pamet. Kada je bilo dobiti, odnosno kad su otkupne cijene maraške bile 5,5 ili čak 6 kuna, tada se moglo proizvoditi, no danas nema zarade u tome. Kada bi bilo tržišta, ljudi bi se odlučivali za pravljenje raznih proizvoda i marmelada i džemova. Žalosno je da tako kvalitetna višnja ovako propada i da ne možemo plasirati proizvode, jer teško je ljudima proizvoditi i biti menadžer za prodaju. Treba se organizirati, kaže Škara.
Borba protiv monilije
Na voćnjacima je dosta posla od prskanja, koje se provodi minimalno dva puta godišnje i rezanja, do gnojidbe, a i samo branje maraške je zahtjevno te se veliki iznosi plaćaju ljudima koji se tim bave. Otišli smo i do voćnjaka Josipa Škare koji nam je pokazao poslove koje je već napravio, prskanje i obrezivanje te okopavanje, a ovih dana kreće u škropljenje.
– Sada je najvažnija zaštita, kako ne bi došla bolest Monilia koja ih zapali. Rodnih pupova ima, samo još ne možemo znati što će biti dok ne ocvate, jer zna se dogoditi da maraška crni i otpada, a zbog čega nije ni struka sigurna, kazao je Škara.
Svi proizvođači nadaju se da će u skorije vrijeme cijena maraške narasti na neku realnu cijenu te da će im proizvodnja biti isplativa.
– Gledajući na sadašnji trend, budućnost je loša i mogu reći da, ako se što ne popravi za dvije-tri godine, preko pedeset posto maraške će biti povađeno, istaknuo je Škara.
Za kraj je ponovio da šansa za marašku postoji, ali ljudima se proizvodnja treba isplatiti. Jer ako rade s minusom, propadaju i proizvođači i proizvod.
Eksperimenti Marijana Vrsaljka
Marijan Vrsaljko, iz poznate nadinske vinarske obitelji, prije šest godina počeo je eksperimentirati s proizvodnjom vina od maraške, a prošle godine napokon je napravio proizvod s kojim je bio zadovoljan. Prijavio se na Sabatinu te odmah dobio zlatnu medalju za prvo vino od maraške na svijetu.
– Prije ovoga znalo se za mnoga alkoholna pića od maraške, no nitko nije uspio napraviti vino. Svaki početak je težak, ali mogu reći da nije loše. Za uspjeh je samo potrebna upornost, kazao je Vrsaljko.
I dok mnogi proizvođači čupaju stabla maraški, Vrsaljko svake godine sadi nove nasade, a ako se posao razvije, planiraju i otkupljivati.
– Trenutačno imamo 600 do 700 stabala, a od toga je oko 500 na rodu. Prošle godine posadili smo novih 150 i planiramo još 200 ove godine, a nadam se i više u godinama koje dolaze, kazao je Vrsaljko.
Registracija vina Nedinum
Novost je da uskoro vino Nedinum izlazi i na tržište. Naime, kroz mjesec dana imat će registraciju te će vino krenuti u prodaju.
– Kako bi krenula prodaja, morali smo imati pokriće, a nismo ga imali jer nismo registrirani. Očekujem registraciju kroz sljedećih nekoliko dana i mogu reći da ima zainteresiranih. Nadam se da će uskoro ovo vino biti sastavni dio ponude svih restorana u Zadru, ali i šire, kazao je Vrsaljko, dodajući da se nada da će kvaliteta njegova vina biti prepoznata i vani te da će plasman biti olakšan ulaskom Hrvatske u Europsku uniju.
Podsjetimo, vino Nedinum je vrsta desertnog voćnog vina, ima 14,8 posto alkohola, izrazito je tamne boje i slatkastog okusa. Marijan Vrsaljko vino je kreirao sam i tajnu ne želi otkriti, a kazao nam je da ima u planu izradu još nekih inovativnih pića od maraške o kojima ćemo znati uskoro.


 SADITI, BRATI I PRERAĐIVATI


Marko Ivković iz Poljoprivredne zadruge Škabrnja slaže se kako budućnosti za marašku ima, a ona leži u proizvodnji proizvoda i poluproizvoda, ali i povlačenju novca iz europskih fondova.
– Prije nekoliko dana Maraschino je proglašen suvenirom i brendom Zadarske županije, automatski bi trebala porasti i prodaja, a indirektno tim će profitirati i proizvođači. Ljudi bi se trebali početi baviti proizvodnjom, jer imamo nekoliko dobrih primjera. Problem je što nekima to nije osnovna djelatnost, a iziskuje dosta vremena te je pitanje koliko bi im se to isplatilo, kazao je Ivković.
Osvrnuo se i na trend čupanja stabala i okretanja k sadnji drugih sorti voća, koje su isplativije.
– Dosta ljudi je diglo ruke i samo na našem području počupano je oko 1.000 stabala. Takav je naš mentalitet i loše je to što su sad stabla tek počela davati pravi urod tako da je šteta tim veća. Ipak, mišljenja sam da su najgora vremena iza nas te da će proizvođači doći na svoje, kazao je Ivković, ističući da je trenutačno osnovni cilj pokretanje proizvodnje, jer otkup nosi najmanju zaradu onima koji se žele baviti maraškom.
Budućnost maraške je dijelom i u fondovima Europske unije, a proizvođači udruživanjem mogu aplicirati na razne projekte te s kvalitetnim idejama osigurati financijska sredstva i plasman proizvoda.
– Kroz udruživanje i zadrugu proizvođači imaju mogućnost apliciranja na europske fondove. Ti fondovi zahtijevaju edukaciju i u planu su nam treninzi putem kojih bi ljude educirali da apliciraju za nabavku stroja za branje i onoga što im je potrebno. Put je težak, ali dugoročno isplativ, istaknuo je Ivković.
Potencijal višnje maraške je vrlo velik i tužno je što je najveći dio plodova namijenjen industrijskoj preradi te se otkupljuje po vrlo niskim cijenama za proizvođače. Udruživanjem proizvođača postoje velike šanse za novi “procvat”, a kako ističu stručnjaci, maraška je uz maslinu oblicu i šljivu bistricu jedan od proizvoda s kojima Hrvatska može ostvariti izvoz od oko 350 milijuna eura godišnje. Kako je nedavno poručeno proizvođačima na radionici “Udruživanjem do novih proizvoda od višnje Maraske” – marašku treba saditi, brati i prerađivati, u tome je budućnost.