Ako ste se zasitili Londona, zasitili ste se života!

Posjetiti London, a ne otići u Nacionalnu galeriju portreta propust je koji si ne bi smio dopustiti ni jedan turist, tim više što su ulazi u sve londonske državne muzeje besplatan. Riječ je o dobro osmišljenom potezu britanskih zakonodavaca koji je zasigurno rezultirao popularizacijom umjetnosti, a svakako i povećavanjem turističkog prihoda

Svaka čast New Yorku, Tokiju i Parizu, ali London je ipak centar svijeta, zaključak je potpisnika ovih redaka nakon dva mjeseca provedenih u britanskoj prijestolnici. Iako možda i presmiona konstatacija s kojom se zasigurno ne bi složili stanovnici nekih drugih svjetskih metropola, zaključak da je upravo London najvažniji svjetski megalopolis proizlazi iz nekoliko činjenica. Prva: u Londonu se govori najraširenijim svjetskim jezikom – engleskim što ovom gradu daje onu magičnu privlačnost koju druge gospodarske i turističke metropole nemaju. Raširenost anglosaksonske kulture daje vam onaj fini osjećaj da ste u Londonu na neki način na svome. Natpisi na zgradama, na ulicama, na reklamnim panoima, u medijima, na sredstvima javnog prijevoza i svim ostalim subjektima najvećeg “otočnog” grada razumljivi su sve većem i većem broju stanovnika planeta Zemlje što već u startu Londonu daje korak prednosti pred “konkurencijom”. U Londonu su svoje “mjesto pod suncem” našli žitelji gotovo svih svjetskih država. Upravo ovaj grad, kao nijedan drugi, odiše kozmopolitskom energijom koja se ne odražava samo brojem turista, već prije svega kroz sve one trajno naseljene useljenike broj kojih iz dana u dan sve više raste. Nadalje, iako kao i sve ostale zemlje svijeta, i Velika Britanija je itekako osjetila posljedice gospodarske recesije, još uvijek daleko manje od ostalih pa je u Londonu i dalje moguće naći posao i od njega živjeti, što jako dobro znaju nezaposleni državljani zemalja Europske unije koji svakodnevno emigriraju s kopna na “otok”. U posljednje vrijeme među njima prednjače Talijani, posebno mladi koji su doslovno preplavili ovaj grad. Neki u potrazi za poslom, a neki za zabavom. Mladi su Talijani, iako tradicionalno vezani za svoju zemlju, i “vječni grad” i “grad mode” zamijenili Londonom.
Centar Londona je Piccadilly Circus, čuveno sjecište nekoliko važnih londonskih ulica: Shaftesbury Avenue, Regent Street i Piccadilly Street, 24-satno okupljalište turista iz cijelog svijeta. Obasjani blještećim svjetlima ogromnog reklamnog displaya na sjevernoj strani trga, horde turista upravo na ovom mjestu najčešće posežu za svojim fotoaparatima u nastojanju da zabilježe kozmopolitsku energiju “svijeta u malom”. Iskustvo je to koje jednostavno treba doživjeti. S jedne strane čuveni londonski autobusi na kat, s druge crni ogromni gradski taksiji. Na južnoj strani velika, šarena reklama za predstavu “39 stepenica”, a u središtu ulični zabavljači, reperi i plesači, djevojke koje neumorno nude raznorazne propagandne letke. Maskirani u boje britanske zastave animatori obližnje trgovine suvenira Cool Britannia, beskućnici, bučni učenici na proputovanju i pokoji transvestit “zalutao” iz obližnje gay meke Soha “dižu” vibracije ovoga trga na, gotovo, omamljujuće visine. Nešto niže, u pravcu rijeke Temze očekuje vas gotovo identična “priča”, no malo sofisticiranija verzija – veličanstveni Trafalgar Square, grandiozni trg oplemenjen fontanama i statuama gdje se smjestila Nacionalna galerija portreta, muzej u čijem se fundusu nalaze neke od najpoznatijih slika najčuvenijih slikara povijesti čovječanstva. Posjetiti London, a ne otići u Nacionalnu galeriju portreta propust je koji si ne bi smio dopustiti ni jedan turist. Tim više što su ulazi u sve londonske državne muzeje besplatni. Dobro osmišljen potez britanskih zakonodavaca koji je zasigurno rezultirao popularizacijom umjetnosti, a svakako i povećavanjem turističkog prihoda. London je, gledano iz hrvatske perspektive, a vjerojatno i iz perspektive ostatka svijeta, jako skup grad pa besplatan “upad” u muzeje bez zadrške može biti motiv više za posjet. Nešto niže, smjestio se zaštitni znak Londona, čuveni sat Big Ben, u sklopu britanskog parlamenta, na sjevernoj strani Temze. Veličanstven toranj ponosno para nebo više 150 godina. No možda ne i za dugo s obzirom na to da se, kako su to alarmantno najavili britanski mediji, počeo opasno naginjati, približavajući se svom “bratu” – kosom tornju u Pizi, kako su to duhovito primijetili neki novinari. Naravno, do toga neće doći jer je prihod od turizma i stabilnost britanskog gospodarstva tako snažna da su sredstva za njegovu sanaciju već pripremljena. Da londonska vlast ima čime i zna kako se brinuti o svojim starinama vidljivo je na svakom “kantunu”. Gdje god da se okrenete nešto se renovira, gradi ili čisti. London ima tako dobro organiziranu javnu infrastrukturu da bi trebao biti uzor svima ostalima. Primjera radi, petkom i subotom su udarni dani za izlazak. U Londonu i u ostalim danima tjedna ne manjka provoda, turisti i Londončani naprave “dar mar” po gradu. No, već dan nakon, ulice i trgovi su taliko čisti da je teško povjerovati da je svega nekoliko sati prije po njima “teturala” gomila pijanih “partijanera”.
(nastavlja se)

Kako preživjeti u Londonu?

Prosječna plaća u Londonu za posao sa srednjom stručnom spremom iznosi nešto više od 2.000 funti mjesečno, što iz hrvatske Perspektive izgleda kao pozamašna suma. No ako uzmemo u obzir da najam dvosobnog stan mjesečno u zoni 2 dođe najmanje 1.500 funti, spomenuta cifra nije ni izbliza dostatna za život. London je iznimno skup grad za stanovanje. Tako je jedan stand up komičar duhovito zaključio da kada u Londonu kažete da imate studio (garsonijeru) to znači da kada raširite ruke možete dodirnuti zidove i s jedne i druge strane svog stana, a kada kažete da imate dvostruki studio onda vam za isto mjerenje treba najprije rukom dodirnuti jedan zid te onda napraviti jedan korak u lijevo ili u desno i drugom rukom dodirnuti drugi zid. Luksuzne kuće u nizu, u širem centru grada, mogu si priuštiti samo imućniji. Isto je i s automobilima koji su za londonske prilike pravi luksuz. Ne samo da nemate gdje parkirati, već vam za sam prolazak kroz središte grada treba dnevna karta koja iznosi 10-ak funti, bez parkiranja. No zato je javni prijevoz savršeno organiziran, i danju i noću te vam auto uistinu predstavlja nepotreban “udar” na kućni budžet. A da ne kažemo da možete naletjeti autom na jadnu vjevericu, kojih u Londonu ne manjka i mogu se naći čak i u središtu grada.

Svjetski modni trendovi u britanskoj prijestolnici

London je svjetski centar u svakom pogledu, pa tako i izboru trgovina s odjećom. Neka generalna modna spona stanovnika ovog grada ne postoji. Za razliku od pomodne Italije, gdje aktualne modne trendove svi slijede, Londončani se oblače po vlastitom nahođenju. Ako izuzmemo pripadnike, za Europu egzotičnih kultura koje nose svoje tradicionalne narodne nošnje, prosječan Londončanin nabacit će na sebe ono što mu se u tom trenutku sviđa. Neki u odijelima, neki u rasparanim trapericama, neki u čizmama, a neki usred zime u japankama. Stanovnici najvećeg britanskog grada kroz odjeću reflektiraju multikulturalnost i eklektičnost. U podzemnoj jedna do druge sjede darkerica u crnom i dama sa šeširićem na glavi, odjevena kao da je netom izašla s konjičkih utrka; domaćica s viklerima na glavi i Afroamerikanka s loše postavljenom perikom na glavi. Neka poveznica u odijevanju može se jedino primijetiti kod gay muškaraca koji u Londonu ove zime nose ultrauske hlače živih boja, zavrnute oko gležnja, debele džempere na kopčanje ili uske sako-jakne, šarene čarape, ogromne torbe, u najvećem broju trendovski podšišani na kratko sa strane s velikim cufom na vrhu glave.

Plati koliko imaš

U najvećem britanskom gradu sve je u funkciji kapitala i protočnosti radne snage. Plaće se najčešće isplaćuju tjedno ili dvotjedno. Sve, zapravo, funkcionira po principu – plati koliko trenutačno imaš u džepu. I struju možete plaćati bez mjesečnih računa, na postoji svojevrstan “ključ”, koji nadoplaćujete kao telefonske bonove, u gotovo svakoj trgovini. Kada imate jednostavno odete i platite koliko imate, bez paušala, bez unaprijed izdatih računa, a kada nemate, možete bez problema naći kakav “brzinski” posao i osigurati si “instant” priljev sredstava.

Shopping za svačiji džep

Odjenite se u Londonu u, najrazvikanijoj i najprometnijoj, ulici Oxford Street gdje su se smjestili popularni svjetski brendovi: H&M, Zara, Marks & Spencer, ili, pak, londonski John Lewis, French Connenction, Next i Primark. No ako ne želite biti uniformirani i kupiti odjeću koju možete naći i u zadarskoj Supernovoj, Oxford Street treba zaobići i obići manje londonske trgovine odjećom oko Covent Gardena i Carnaby Streeta i kupiti si nešto što neće imati baš svatko. U London je u shoping najbolje doći tijekom rasprodaja koje su ogromne pa se možete odjenuti i za 80 posto niže cijene. Imate li dubok džep u luksuznim kvartovima Mayfair i Kensingtonu naći ćete najpoznatije i najskuplje svjetske dizajnere. Ako vam se, pak, ne šeta, u Bromptom Roadu na raspolaganju vam je, vjerojatno, najpoznatija robna kuća na svijetu Harrods – s veličanstvenim izborom izborom “od igle do lokomotive” pod devizom “najskuplje od najskupljeg”.