Mons. Puljić: Ne bismo htjeli biti među Judama koji te izdaju za mizerne škude!

Na Cvjetnicu – Nedjelju muke Gospodnje započeo je Sveti tjedan muke i smrti Isusa Krista. Crkva u svetom bogoslužju slavi i uprisutnjuje Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Proslava Cvjetnice započela je blagoslovom maslinovih grančica u crkvi sv. Marije. Zatim je uslijedila procesija velikog broja vjernika prema katedrali sv. Stošije gdje je koncelebriranu svetu misu predvodio zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić. Tijekom euharistije je otpjevana Muka našega Gospodina Isusa Krista iz Evanđelja po Marku.
– Na Veliki četvrtak razmišljat ćemo o velikim darovima euharistije i svećeničkog reda. Na Veliki petak razmišljat ćemo o muci i smrti Isusa Krista. Na Veliku subotu u liturgiji bdjenja pratit ćemo povijest spasenja, naveo je zadarski nadbiskup te pojasnio pojedine aspekte Kristove muke.
– Na početku muke vidjeli smo glavare svećeničke i pismoznance u Jeruzalemu. Današnjim rječnikom rekli bismo da su to kreatori dnevnog, javnog mnijenja, politike i svjetskog poretka. Marko na drugoj strani bilježi detalj koji nije nevažan, u Betaniji u nekom neznatnom mjestu u provinciji. Dok Isus sjedi u kući Šimuna gubavca dolazi neka žena s posudom nardove skupocjene pomasti i polijeva Isusovu glavu. U ženi koja je opisana zamjenicom “neka” počašćen je ženski rod. Počašćene su sve one vrijedne žene, majke, supruge, domaćice i odgojiteljice koje su snagom ženskog instinkta osjetile nepravdu. One su Krista pratile i oplakivale i s njim došle do Kalvarije, od Pilatove supruge do pobožnih žena. Završni citat izvješća kojeg smo slušali je: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” U srce nas dira plač i jauk napuštenog Mesije koji s križa vapije i moli, a nebo šuti, priroda se buni, nebo pomrčava, nastaje tama po cijeloj zemlji. To je strašna drama u koju su upleteni i ljudi i priroda. U tami Isusove odbačenosti i umiranja osjećamo kako tinja zora uskrsnuća, kazao je mons. Puljić istaknuvši da je u Velikom tjednu potrebno odbaciti svoje slabosti, nevjeru, grijehe i sve ono čime smo se udaljili od Boga.
– Također odlučujemo kako ne bismo htjeli biti među onima koji protiv tebe lažno svjedoče i opterećuju te lažnim iskazima. Ne bismo htjeli biti nikako među Judama koji te izdaju za mizerne škude. Ne bismo htjeli ponavljati ono Petrovo iskustvo, koji se preklinjao da te nikako ne pozna. Pogotovo, ne bismo htjeli biti među svjetinom koja viče: “Raspni ga, raspni.” Htjeli bismo se ponizna srca naći u društvu onih dobrih i pobožnih žena koje su te pratile na tvome križnom putu. Očima vjere želimo ponavljati riječi satnika kojima je završen iskaz o Isusovoj drami: “Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji”, zaključio je predvoditelj svete mise.

I danas se podruguju onima koji vjeruju

Divimo se i Bogu zahvaljujemo i za ono silno mnoštvo malih i neznatnih Isusovih svjedoka u školama, tvornicama, bolnicama, trgovinama kojima se možda i danas ponekad netko podruguje, razvlači usne i maše glavom, jer vjeruju, mole se i dolaze na svete sakramente, rekao je nadbiskup.