Strpljen - spašen?!

Slika korisnika admin

Mijenjajte smjer, bila je glavna parola prvosvibanjskog prosvjeda u kojemu je zviždalo dvadesetak tisuća prosvjednika, opet nedovoljno da bi se govorilo o preozbiljnoj masovnosti, iako su se na sindikalni bunt »parazitski« uhvatile i dvije oporbene političke stranke HDZ i Laburisti.

Možda je upravo ta politička intonacija prosvjeda bila razlog što je dio građana izabrao smjer - prema besplatnim porcijama graha i izletištima zaključivši kako će njihov jad opet biti iskorišten za hvatanje političkih pozicija, a pravi smjer kojim bi trebala krenuti zemlja ionako nitko nije jasno odredio.

No kada se slegne prašina prosvjeda odskaču dvije kontradiktorne izjave, ona premijera Zorana Milanovića i ona ministra financija Slavka Linića. Premijer je, naime, čestitao Praznik rada poručujući strpljen - spašen i sugerirajući da bi se to brzo moglo i isplatiti, a njegov neustrašivi ministar Linić istodobno je izgovorio strašnu rečenicu kako će se posljedice višegodišnje devastacije gospodarstva sanirati cijelo desetljeće.

Realna je, nažalost, bojazan da je Linić, a ne sindikalci, izrekao ono po čemu bi mogao ostati zapamćen ovaj Praznik rada. Različite smjerokaze, izgleda, prate premijer i njegov ministar. Ili Milanović zna prečac koji ni Liniću još nije otkrio?!

Kojim bi smjerom trebalo krenuti u natuknicama su »grmili« sindikalci kritizirajući mjere štednje i srozavanje standarda radništva, a tražeći oporezivanje banaka koje najlagodnije brode kroz krizu. U postojećim uvjetima sindikalno skiciranje smjera doima se kao djelić slike na kojoj i dalje nedostaje glavna cesta. Oporbene stranke prozivaju SDP da je izigrao građane jer se po njegovom planu 21 ne može napraviti ni jedan, a kamoli 21 korak naprijed.

Nesposobnost u stvaranju uvjeta za investicije i zapošljavanje glavni je grijeh Milanovićeve vlade po mišljenju šefa HDZ-a Tomislava Karamarka koji on ponavlja na početku ili na kraju svakog svog istupa o »crvenima«, no koliko god se javnost trudila nije uspjela dešifrirati koji je to njegov spasonosni smjer.

 

Da je gospodarstvo u slijepoj ulici to je svima jasno, no kako se iz nje najbrže izvući ne zna, čini se, nitko pa ni sveznajuća Stranka rada - Laburisti koji iz svake ideološke svađe SDP-a i HDZ-a prikupljaju ponešto rejtinga.

Kad mali čovjek sve to dobro »snimi« dođe mu da ponovno krene u prosvjed, ali isključivo zbog svoje trenutačno vrišteće besperspektivnosti. Jer, što ako je Linić prokleto u pravu?

Umjesto da su prosvjednici isprovocirali Linića, »željezni« gospodin je morao isprovocirati njih dobacivši im nemilosrdno u lice kako slijedi još deset teških godina.

Kad shvate da su pretjerali, onda iz vlasti ipak dolepršaju amortizirajuće, stidljive poruke o nekom novom zapošljavanju, prvim pokazateljima rasta industrijske proizvodnje, nadolazećim investicijama. No, traži se rezultat, ne priča, ne magla, nego opipljiv, osjetljiv, vidljiv rezultat.

Za lokalne izbore to znači konkretne projekte, kanalizaciju, plinofikaciju, ceste, igrališta, vrtiće..., a ne podmetanje košulja u »prigodnoj« boji, petokrake, krunice... Tko za političke igrokaze još ima strpljenja?

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno