Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Zaustavio se arbanaški perpetuum mobile

03.06.2018. 18:15
Zaustavio se arbanaški perpetuum mobile


U Zadru je u 87. godini preminuo Anđelo Mazija, legendarni arbanaški sportaš koji je najveći dio svoga života utkao u nogomet. Vođen golemim entuzijazmom, silnom ljubavlju prema nogometnoj igri, srčanošću kakva resi samo najhrabrije borce, odanošću svomu klubu – a igrao je i u nekadašnjem Omladincu (danas Arbanasi), u Zadru, Tekstilcu, Slogi… – bijaše on srce svake momčadi, nepatvoreni perpetuum mobile…
Evo što je, uz ostalo, pod naslovom „Mali div Anđelo Mazija“ o pokojnom velikanu zadarskoga baluna svojedobno u publikaciji Sport kod zadarskih Arbanasa (suautor Bernard Kotlar, Zadar 2008.) napisao Drago Marić, njegov suigrač iz davnih dana:
(…) Od godine 1956. i ja sam kao 17 – godišnjak pomalo dobivao utakmice u prvom sastavu, kasnije postao standarni član početne momčadi (Zadra, pr. a.) pa sam igrao s gotovo svim najboljim arbanaškim nogometašima. Stoga sam ih dobro poznavao. I kao igrače i kao ljude. Svima su im bile zajedničke osobine: maksimalna borbenost, izvrsno pjevanje i sklonost šali i podbadanju, a oni stariji prema nama mlađima ponašali su se zaštitnički, da nam ni očevi tako nisu. U toj generaciji za moga igranja u Zadru posebno je bila upečatljiva ličnost Anđela Mazije. Sa samo 167 cm, najniži u momčadi, Anđelo je bio njezino veliko srce i pokretačka snaga; njezin kotač zamašnjak. Prototip arbanaškog sportaša toga doba. Trčao je više od svih, borio se kao mali lav i nas na takvu igru navodio i usmjeravao. Oštar, beskompromisan, a krajnje pošten. Nikada nije suparnika namjerno udario i nikada u više od četvrt stoljeća igranja nogometa nije bio isključen. Nikada ! A bio nam je najveći zaštitnik i na igralištu i izvan njega. (…) A snagom je bio div. Karakterom također. Najmanji, a najjači. Mazija u prijevodu znači čelik i nikome ta podudarnica bolje nego Anđelu ne pristaje. Kad je u Zadar jednom došao nekakav lunapark, svi smo igrači skupa išli u njega zabaviti se i okušavali se u
svemu. Mladim ljudima, željnim dokazivanja, posebice je izazovan bio nekakav odskočnik s malim postoljem i jastukom u dnu pa kojem je trebalo udariti šakom i zavisno o snazi udarca topić na pruzi dugoj više od četiri metra okomito, označenoj metrima i centrimetrima, odletio bi u vis. Tomo Vladić bio je ljudina od preko 190 cm, Anđelo Košuta i Božo Šteka također približne visine. Milo Koltlar nije bio toliko visok, ali vrlo snažan i dosta veći od Anđela, ali samo je Anđelo imao tako jak udarac da je topić uzletio do kraja, udario u najvišu točku i opalio. Tako je stalno jedino Anđelo dobivao nagrade. (…)
Taj naš Anđelo Mazija ostao je i dalje mali div velikog, a dobrog srca i čistog karaktera, čovjek koji bi za pravdu poginuo – zaključio je Marić.
Kad bi bilo moguće na neki način 'izmjeriti' koliko je koji nogometaš dao zadarskom nogometu u cjelini, Anđelo bi Mazija sasma sigurno bio među najdjelotvornijima. Kao igrač, kao trener… Na ovom mjestu, da bi ga se makar mrvicu oslikalo i čitatelju dalo na znanje koliko je volio nogomet, valja spomenuti jednu priču. Kao trener Omladinca (danas Arbanasi) vodio je momčad na Korčulu. Utakmica života, za spas tadašnjega ligašoga statusa. Daleki, put, noćenje, veliki troškovi… Pokojni se Anđelo angažirao čak i toliko da je za troškove podignuo – zajam. Sam, na vlastito ime. Nitko to nije znao, nitko do trenutka kad je, ojađen nepovoljnim rezultatom, dok se čekalo povratak od jada i bijesa prevrnuo stol. Još je onih koji se toga sjećaju.
Anđelova mnoga desetljeća u zadarskom nogometu, njegov pristup toj plemenitoj igri, njegovo poštenje, njegova ljubav prema suigračima, poštivanje suparnika, njegov jednostavan način trenerskoga djelovanja, silna želja za animacijom i motivacijom, pa i kad je djelovao u malom balunu, ako ništa drugo trebali bi biti kakav-takav primjer današnjim i budućim naraštajima. I još, koliko je volio nogomet, Anđelo je volio i more. U smiraju svoga življenja često je odlazio na nedaleke 'izlete', blizu gradske obale, uživajući na svoj način u komunikaciji s morem, s ribama…
Nije izlizanica ako se napiše – odlazak Anđela Mazije ostavio je prazninu u sportskom, nogometnom i svakom drugom životu našega grada.
Anđelo Mazija bit će pokopan na Gradskom groblju u ponedjeljak, 4. lipnja u 16 sati.