Mačka u čizmama osvojila ljubitelje chick-lita

Iva Pejković, dvadesettrogodišnja studentica razredne nastave, prije mjesec dana je u suradnji s udrugom za promicanje mladih autora “Katapult” objavila roman prvijenac “Mačka u čizmama”.
– Nakon što sam počela pisati, uopće nisam razmišljala o finalnom proizvodu. Pisala sam iz vlastitog “gušta”, a u međuvremenu su se posložile neke stvari koje su dovele do toga da je danas knjiga na policama u knjižnici, što mi je još uvijek teško povjerovati.
Kada si osjetila ljubav prema pisanoj riječi?
– U osnovnoj i srednjoj školi uvijek sam nešto piskarala, stavljala na papir. Prvo su to bili scenariji za strip koje sam stavljala na web, a kasnije sam na svom blogu počela pisati nešto u stilu kolumne. Određeni materijal s bloga je završio u romanu.
U svom romanu pišeš o malim, svakodnevnim stvarima koje život znače.
– Čini mi se kao da nema teme koju nisam dotaknula, a koja nije završila u romanu. Naravno da sam pisala iz ženske perspektive, o problemima s kojima se susreće suvremena žena na početku 21. stoljeća.
Knjiga je nastala u razdoblju od godine dana u kojem sam se suživjela sa svojim likovima. Nakon stotine sati provedenih nad papirom postali su poput moje obitelji i nakon što sam završila knjigu, bilo mi se jako teško odvojiti od moje male usvojene obitelji koja me zaokupljala i danju i noću.
Pisci često prolaze razdoblja krize u kojima im se ništa što su napisali ne čini dovoljno dobro. Kako si se ti nosila s tim krizama?
– Po prirodi sam perfekcionist koji želi napraviti sve najbolje, pa je tako bilo i s ovom knjigom. Pišući je, mnogo sam puta na cijelim poglavljima htjela pritisnuti “delete”, jer mi se ono što sam napisala učinilo previše glupo. Revidirajući tekst i po nekoliko puta uočavaš pogreške koje nisi vidio prvi put i koje je potrebno ispraviti. Naravno, svaki pisac treba znati kada reći stop ispravljanju jer svaka knjiga može biti još i bolja, a s ispravljanjem bi se moglo nastaviti cijeloga života. A kad bi knjiga onda našla izdavača i došla do publike?
Većini mladih pisaca, bez obzira na njihov talent, najteže je naći prvog izdavača.
Dovršivši roman, slučajno sam na internetu saznala za udrugu “Katapult” koji se bavila održavanjem kreativnih radionica pisanja. Poslala sam ogledni primjerak romana predsjedniku udruge kojemu se svidio tekst i već kroz mjesec dana imala sam potpisan ugovor.
Naslov romana asocira na poznatu dječju priču “Mačak u čizmama”.
– Te čizme su ustvari dr. Martens cipele. Dugo sam razmišljala i o naslovu “Mačka u martama”. Sama junakinja priče Eva je emocionalno vezana za svoje cipele koje ne želi mijenjati, iako je već odrasla i takva jedna promjena je nužna. No njene čizme su odraz njezine individualnosti. Postoji scena u romanu u kojoj čak ni pri isprobavanju svečane haljine za vjenčanje ona ne skida svoje “marte”.
Možemo li očekivati neku novu tvoju knjigu na policama naših knjižara u skoroj budućnosti?
– Već sam napisala i drugi roman. Iako je gotov, još ga treba revidirati, nakon čega ga želim poslati na nekin natječaj. Drukčiji je od prethodnog jer je pisan na zadarskom dijalektu.