Toalete iz toaleta

Slika korisnika admin

ZAŠTO ONI PLJUJU PO TRAVI?

Ima jedna stvar koja me strašno nervira kada gledam utakmice, a to je pljuvanje. Upravo je nevjerojatno koliko nogometaši pljuju. Pljuju na sve strane, u svakoj prilici, što je u stvari vrlo nelogično. Oni se jako znoje i tako gube tekućinu. Tko gubi tekućinu, njemu su usta suha. Zašto netko kome su usta suha još dodatno isušuje usta i na taj način tjera žlijezde slinovnice da pojačano rade? S druge strane, ako je to tolika potreba, postavlja se pitanje - kako onda košarkaši, rukometaši, odbojkaši i ostali sportaši izdrže cijelu utakmicu bez pljuvanja? Zamislite, kada bi se oni ponašali poput nogometaša, kako bi izgledao taj parket? A nogometaši padaju i valjaju se po travi pri čemu često prislanjaju lice uz pod. Pogađate što mi u tom trenu pada na pamet.

GENERALI IZ TV LOŽE

Neki moji kolege tv kritičari, stariji i iskusniji od mene (ima i takvih), cijelo su ovo Europsko prvenstvo prozivali sukomentatore Zajeca i Štimca. Kako nisu dobri, jedan je pretih, drugi previše filozofira itd. i sl. Pitao sam malo nogometne znalce i moram priznati da svi imaju mišljenje slično mome. Zajec možda govori malo unjkavo i monotono, ali sve je bolje nego da kriči, pada u afan i dere se svaki put kada se lopta približi šesnaestercu. Sa Štimcem je isto zanimljivo. On se razumije u nogomet, ali često proziva igrače kako su trebali napraviti ovo a ne ono, kako su trebali dodati tamo a ne vamo, kako su morali vako a ne tako.... Kaže se: "Lako je biti general poslije bitke." Ja bih pak rekao: "Lako je biti pametan kada sjediš u reporterskoj loži i na ekranu gledaš tri puta zaredom usporenu snimku!" Tako bih i ja znao što je trebalo napraviti s loptom.

HRANA ZA MEDIJE

Iako sam u životu često imao posla s medijima, nikada nisam razumio tu sadističku komponentu dijela istih. Mnogima je jako zanimljivo bilo kada su se ono dvoje, čija imena ne bi sada spominjao iz poštovanja prema čitateljima, rastavljali i iznosili prljavo rublje jedni o drugima. Razlog je bio vrlo jednostavan. Svima su se popeli na vrh glave kada su se sastavljali. Te, odakle je vjenčanica, te koliko su koštale konfete i slične trivijalnosti. Zato ih nisam nimalo žalio ni kada su se međusobno pljuvali. Tko im je kriv? S druge strane, ovo što se događa u medijima u povodu izlaska iz zatvora jedne naše sugrađanke, ne bih komentirao, kao što nisam nikada spominjao ni od samog početka. Ono što mi smeta jesu jasne naznake da će se u budućnosti sva pažnja javnosti usredotočiti na skrbništvo nad djetetom. Već se proziva Centar za socijalnu skrb, odvjetnici, udruge, i umjesto da se sve riješi diskretno za dobrobit djeteta, moglo bi uistinu još biti svega.

ZADARSKA KLAPA IZ 60-IH

Ja baš ne volim klapsko pjevanje, ali cijenim kako slažu glasove i kako zvuče. Dobivam alergijsku reakciju kada čujem onu "Da te mogu..." ili "Konobo moja", ali svejedno. Ovoga su ponedjeljka sretnici koji mogu hvatati HRT-plus mogli uživati u emisiji Televizije Zagreb iz 1974. godine. Naravno sve je crno-bijelo, ali djeluje nekako čisto i nevino. Nema kafića, skupih auta, ničega što bi me moglo iznervirati. Snimka iz Zadra je napravljena na Trgu pet bunara. Nastupa klapa kojoj ne znam ime, a od klapaša sam prepoznao samo Duška Nonkovića na mandolini, dok su mi ostali nepoznati. Ali, baš mi je bio gušt poslušati ih, kao što bi bio gušt većini normalnih građana. Nažalost, HRT ne misli tako, pa ovakve lijepe emisije pušta samo na satelitskom programu koji rijetki mogu gledati. Ili ih je možda strah da narod ne postane nostalgičan za "onim" vremenima.

SUNDAY, BLOODY SUNDAY

Nedjelja je dan za odmor, a ne za nerviranje. Ali čovjek nikada ne zna što ga čeka kada okrene novi program. A na tom programu snimka nekog dječjeg festivala. Godinama se suzdržavam da o tome ne pišem, jer kada bih rekao sve što znam i mislim, ili bi netko ubio mene ili ja nekoga. Ali slušajte, za boga miloga, ove stihove koje pjeva djevojčica od 10-12 godina u uskom pripijenom trikou koji više otkriva nego što pokriva: "rođena sam tamo gdje se živi fino/ gdje su dobri ljudi, gdje je dobro vino"/, a refren iđe 'vako: "pjevam, plešem uživam/sve što želim dobivam". Recitirao bih Vam i dalje ove besmrtne stihove, ali dobio sam nagli poriv za odlaskom na toalet. Pogađate zašto.

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno