Vratite nam Srećka Bogdana!

Slika korisnika admin

Završio mi je godišnji, završio je Euro, i malo mi se teško aklimatizirati i naviknuti na tu situaciju. U petak navečer debelo sam kasnila na večeru jer se na televiziji ukazao Slaven Bilić. Govorio je o svim utakmicama, objašnjavao poteze, onako iskreno, ko čovjek. Ja penale nisam gledala. Dok su izvođeni ispod jednog uha mi je bio jedan, a na drugom uhu drugi jastuk - tako ih i obično "gledam". Moje slabo srce nijednu drugu varijantu ne bi moglo podnijeti.

Osim od poraza protiv Turaka trebat će mi neko vrijeme da se oporavim od komentatora i komentara. Ok, donekle sam se pomirila s tim da još dugo neću gledati utakmicu hrvatske reprezentacije koju ne komentira Božo Sušec, ali taj Štimac... Pa je li nam to uistinu potrebno? Čovjek je u finalu u kojem su Nijemci pokazali svoje pravo lice, odnosno to da su u ovaj finale itekako zalutali, za njih zdušno i bezuvjetno navijao. A pridružio mu se i Božo. I dok smo mi, normalan narod s pivom u ruci i nadom u lijepi nogomet gledali hitre korake čudotvorca Torresa u snimci prvog i jedinog gola, Štimac je uporno kazivao kako je on u biti vukao Lahma i kako je to sudac previdio... Onda je kritizirao španjolsku obranu i hvalio Schweinsteigera i zaboravljao njegovu brutalnost, primjerice, dvije utakmice prije, protiv Hrvatske. Ujedno je i zaboravljao svoje ne baš tako fine poteze iz svoje karijere libera u "vatrenima".

Pa se onda Božo pokraj njega razgalami čim lopta u bilo kojoj kontri ili polukontri prijeđe centar. I čini se da su mu najdraži igrači koji imaju slovo "r" u imenu, te tada postaju Torrrrres!, Sergio Rrrrramos! ili, pak, Schweinsteigerrr!. Podolski i Ballack i kod Sušeca gube.

Kako je prvenstvo odmicalo kraju nisam mogla a da se svako malo ne sjetim Srećka Bogdana koji je bio sukomentator utakmica na Svjetskom prvenstvu preklani u Njemačkoj.

Željko Vela i on, do tada neotkriveni biser postali su neiscrpan izvor inspiracije za sve ljubitelje smijeha. Njih dva "u paketu" izborili su sebi status glavne teme na jutarnjim kavama, a sve je otišlo toliko daleko da se više pričalo o Bogdanovim inspiriranim monolozima i upadicama te Velinim spuštanjima na zemlju i suzdržavanjima od smijeha nego o, recimo, Zambrottinim asistencijama.

Sjetimo se samo njegovih "bisera": "Nedved ima obje noge", "Kad padne gol u ranoj fazi utakmice, onda postoji mogućnost da vidimo još golova", "Ovo je teže pogoditi nego promašiti"... Hrvatska tad nije prošla ni skupinu, ali smo se svi skupa definitivno više smijali.

 

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno