Među kockarima sve više žena i djece!

Kockanje je sve raširenije i u našem kraju, a najveći problem kod ove vrste ovisnosti jest što je ovisnik vođen idejom koristi. Za razliku od drugih vrsta ovisnosti, osoba ovisna o kockanju stalno vjeruje u novčanu dobit, zato je terapija dugotrajna i teška, kaže psiholog Mladen Klanac, voditelj Obiteljskog savjetovališta Caritasa pri Zadarskoj nadbiskupiji
U Hrvatskoj ipak uglavnom kockaju muškarci pa je jako potrebno u terapiju uključiti i suprugu, ponekad i djecu. Kockarima je teško priznati ovisnost jer ih muči osjećaj srama i krivnje prema obitelji i zajednici, stoga svi moraju biti uključeni u terapijski program jer se ovaj problem može riješiti samo zajedničkim radom
 
Statistički, između četiri  do sedam posto svih  ljudi koji posjećuju  kockarnice postaju  ovisnici o kockanju. Nažalost,  tek nekolicina njih uspije shvatiti u kolikoj su opasnosti, a  većina ne zna kada njihova  strast za kockanjem postaje  bolest. Američki psiholozi ovu  bolest nazivaju “ovisnost o pokeru” (poker addiction), iako  se ona odnosi na sve kockarske igre, poker je desetljećima najraširenija i najpopularnija.
Internetska stranica PokerPulse.com, koja prati statiskiku svjetskih online poker  igraonica, objavila je se u online poker svakodnevno uloži  200 milijuna dolara, a rast prometa u ovakim vrstama kockarnica predviđen je na 22%  godišnje. Psiholozi kažu kako  postoje ljudi koji igraju za velike uloge svakodnevno po nekoliko sati. Čak ako i izgube,  oni i dalje ostaju mirni i ne  mogu se nazvati kompluzivnim kockarima. No, takvi su  vrlo rijetki. Za razliku od njih,  ovisnik o kockanju ne zna gdje  je granica između njegova  kockarskog novca i novca za  život.
Tipično razmišljanje ovisnika o kockanju je: “Izgubio sam  sve što sam uložio, ali imam  dovoljno da platim račune. Sutra ću od prijatelja posuditi  nešto novca koji ću udvostručiti na pokeraškoj partiji,  jer osjećam da me prati  sreća”.
Ponuda ne  nedostaje
Ovisnici lažu obitelji i prijateljima, a novac često posuđuju od vrlo sumnjivih i  opasnih ljudi, koji zapravo  žive od kocarskih pozajmnica  i utjerivanja dugova. Ovisnik  o kockanju, baš kao i onaj o  drogama, u krajnjim je fazama ovisnosti spreman  učiniti sve da bi došao do  novca, pa makar to uključivalo pljačku, prostiticiju ili ak  prodaju imovine, a u nekim  slučajevima i članova obitelji,  najčešće supruge ili kćeri za  seksualne usluge. Kada, odnosno ako, shvate kako je  njihova ljubav prema pokeru  postala manija, suoče se s  činjenicom da ju je vrlo teško  liječiti, jer poker je njihova  jedina ljubav, jedina stvar na  svijetu do koje im je istinski  stalo.
U SAD-u čak postoje brojne organizacije koje pomažu  ovisnicima kako bi se ponovno vratili u normalan  život, a najpoznatija od njih  je Društvo anonimnih kockara (Gamblers Anonymous  association) koje je osnovano  1957. godine. Takve organizirane grupe ili udruge djeluju i diljem Europe. U Hrvatskoj se terapija liječenja  patološkog kockanja odnosno ludopatije, provodi u  psihijatrijskim bolnicama, a  veliku ulogu imaju i obiteljska savjetovališta pri Caritasu, budući je kockanje, odnosno ovisnost o svim oblicima igara na sreću u nekim  slučajevima prisutna kod svih  članova obitelji pa čak i maloljetne djece.
Razlozi zbog čega se ljudi  sve masovnije priklanjaju  kockanju su brojni. Kod nas  je to rezultat poratnog stanja  i velike ekonomske krize, kada ljudi u očaju pokušavaju  na sve načine i što brže doći  do novca, uglavnom ne razmišljajući o posljedicama.  Ponuda za kockanjem ne  manjka – one su svuda oko  nas, na televiziji, u trgovačkim centrima, na ulici i  internetu, što ih čini dostupnima svima. Gotovo da  nema internetske stranice na  kojoj nećete pronai najmanje  dva do tri oglasa koji vas  mame da se okušate u Texas  hold ’em pokeru, a što je  stranica posjećenija, takvih je  oglasa sve više. Ljudi se brzo  zavaraju porukama da ih  “sreća eka iza ugla”, a kada  nanižu nekoliko uspjeha na  internetskim poker partijama, ohrabre se pa samouvjereno počnu kockati u kladionicama i kockarnicama  sve dok ne završe u podrumima nekih privatnih kua u  vrlo opasnom društvu okorijelih kockara.
Neke kabelske televizijske  kuće imaju višesatne prijenose profesionalnih pokeraških natjecanja, a čak su se  i kod nas sve češće počela  organizirati takva natjecanja.  Mediji ih uglavnom prenose  kao vrlo glamurozne događaje, na kojima su rado  viđeni tajkuni, sportaši i manekenke. Sve to utječe na  nejednakosti koje su u našem  drutvu postale sve izraženije,  pa nimalo ne čudi zašto frustrirani i razočarani ljudi razmišljaju na način “Hej, ako je  on bez diplome i radnog iskustva tako lako došao do  love, pa onda mogu i ja!”
Ovisnik vođen  idejom koristi
Nažalost, taj put najčešće  nije jednostavan. Kockanje je  poremećaj nagona, ovisnost je  i treba je ozbiljno shvaćati poput ovisnosti o alkoholu ili  narkoticima. Patološko kockanje se svrstava u Međunarodnu klasifikaciju bolesti i srodnih zdravstvenih problema  Svjetske zdravstvene organizacije i u klasifikaciji je zajedno s trihotillomanijom  kleptomanijom i piromanijom  te spada pod abnormalne navike s poremećajom kontrole  impulsa. Niski prag samopoštovanja i emocionalna nezrelost, poremećeni obiteljski  odnosi te psihički problemi  poput depresije, odlike su gotovo svakog kockara, bilo da je  riječ o osobi koja pokušava  kockanjem riješiti financijsku  krizu, ili je tek riječ o onima  koji novca čak i imaju, ali im  kockanje daje osjećaj važnosti  u društvu.
Psiholog Mladen Klanac,  voditelj Obiteljskog savjetovališta Caritasa pri Zadarskoj  nadbiskupiji kaže kako se u  svojoj praksi često sureće s  ovim problemom:
– Kockanje je sve raširenije i  u našem kraju, a najveći problem kod ove vrste ovisnosti  jest što je ovisnik vođen idejom koristi. Za razliku od drugih vrsta ovisnosti, osoba ovisna o kockanju stalno vjeruje u  novčanu dobit, zato je terapija  dugotrajna i teška, kaže Klanac te dodaje kako u savjetovalištu u terapiju nastoje  uključiti sve članove obitelji.  Ističe kako je problem kockanja sve izraženiji kod adolescenata:
– Roditeljima je izrazito  teško kontrolirati ovaj problem jer je nemoguće imati  stalan nadzor nad djecom. Kada iziđu s nastave, djeca i to  uglavnom muška, svrate u  obližnju kladionicu na svega  nekoliko minuta. Također,  djeca mogu kockati i putem  mobitela i na računalu. Na  razgovorima s obiteljima tada  često čujemo kako dijete tvrdi  da je to njegov mobitel ili  računalo te da ono ima pravo  raditi s njima što hoće u svojoj  sobi. Međutim, treba im pojasniti kako ipak nisu u pravu.  Roditelj je taj koji ima mehanizam kontrole nad djetetovim mobitelom i sobom, sve  dok ono živi u roditeljskoj kui  pa makar imalo i 20 godina,  kaže Mladen Klanac te naglašava kako se terapija u  slučajevima ovisnosti o kockanju kod adolescenata ipak  nešto lakše i brže prolazi, dok  je kod odraslih osoba situacija  puno teža.
– Odrasli puno teže prolaze  kroz ovakve terapije, jer je  uglavnom riječ u dugogodišnjoj ovisnosti o kockanju.  Kako sam već rekao, upravo ta  ideja o financijskoj koristi najteži je uteg. Osim toga, kockanje kod ovisnika stvara fizički i psihički efekt. Fiziki se  osjećaju dobro svaki put kada  ostvare dobitak jer im osjeaj  sreće preplavi tijelo. No, nedugo potom imaju psihički osjećaj praznine koji ispunjavaju  tako što ponovno svrate u kockarnicu ili kladionicu, a ta se  potreba jako teško iskorijenjuje iz ovisnika, kaže psiholog  Klanac te dodaje kako je u  liječenju ovisnosti kod odraslih osoba jako važno uključiti  bračnog partnera.
– Kod nas uglavnom kockaju  muškarci pa je jako potrebno  u terapiju uključiti i suprugu,  ponekad i djecu. Kockarima je  teško priznati ovisnost, jer ih  muči osjećaj srama i krivnje  prema obitelji i zajednici, stoga svi moraju biti uključeni u  terapijski program jer se ovaj  problem može riješiti samo  zajedničkim radom, poruio je  Klanac.
Nažalost, mnogi kockari pokleknu nakon terapije. Iako su  podaci za Hrvatsku šturi i uglavnom nedostupni, stručnjaci  kažu kako se trećina kockara  manje nakon mjesec dana terapije vrati svojoj lošoj navici.  Trećina ih nastavi kockati povremeno, ali s većim oprezom,  dok se trećina ipak uspije potpuno odviknuti. Psiholozi  upozoravaju da treba više raditi na edukaciji,  pogotovo  školske djece, ali i roditelja, jer  ovaj oblik ovisnosti poprima  razmjere ovisnosti o drogama i  alkoholu. U nekim su slučajevima upravo roditelji krivci jer  su podučili djecu kako se igra  poker ili uplađuje na kladionicama. Majke odobravaju  očevima što odvode djecu u  kladionice, jer i same kockaju,  bilo da su zaposlene ili ne, jer  novca nikad dovoljno.
U našoj domovini nedostaje  puno toga pa tako nema ni  podataka o kockarskim prekršiteljima. Veliki broj kaznenih djela poput pljački i razbojništava upravo je rezultat  kockarskih dugova koji su ponekad i uzrok samoubojstava.

TRI FAZE KOCKARSKE KARIJERE

Psiholozi takozvanu kockarsku karijeru dijele u tri faze – dobiti, gubitka i očaja. Faza dobiti manifestira se kroz sporadično kockanje s većim dobicima, ili više manjih dobitaka. U toj fazi kod kockara je prisutno pozitivno uzbuđenje ili emocije prije i za vrijeme igre i nerealististični optimizam. Sve to tjera ga na češće igranje za veće novčane iznose. Faza gubitka uglavnom počinje nedugo nakon faze dobiti jer sreća je varljiva, a ova faza traje puno duže nego prva. Kockar u ovoj fazi bagatelizira gubitke i počinje se hvaliti pred drugim osobama o dobitima, a zavarava se da su gubitci pokriveni profitom. Češće počinje igrati usamo i sve češće razmišlja o igri, metodama i mehanizmima kako dobiti. Kod prvih velikih gubitaka, počinje prikrivanje neuspjeha i laganje o stvarnim gubitcima, zanemarivanje obitelji i prijatelja, kockanje tijekom radnog vremena (na internetu ili bježanje s radnog mjesta), pozajmljivanje novaca te nemogućnost u odolijevanju kocki. Kako sve dublje tone u probleme, kockar ulazi u fazu očaja. Kasni u vraćanju duga, razdražljiv je, zbunjen i ima poremećaj spavanja i hranjenja. Polako se počinje potpuno povlaiti iz društva, a potom i od obitelji, što u nekim slučajevima rezultira gubitkom društvenog statusa i ugleda. Sav (preostali) novac i vrijeme ulaže u igru, a ako je u međuvremenu izgubio posao, poseže za nezakonitim načinima zarade novca. U trećoj fazi je izražena i mržnja prema drugima, posebno igračima koji pobijede, a osjećaj beznađa dovodi ga u  opasnost od suicida.