RADI SE I ZA ZVIZDANA

Slika korisnika admin
sikovo4
Marijan TOMAC
MARIJA ERSTIĆ - Sad smo u polju, a kada prigrije pripremamo robu za prodaju

Put nas je odveo u  Sikovo. Veliki broj  Zadrana i žitelja  naše županije ne  znaju gdje je Sikovo, a još  manje ih je ikada tamo bilo.  Za to nema opravdanja, jer  Sikovo je na dohvat mora.  Samo nekoliko kilometara  sjeverno od Svetog Filipa i  Jakova smješteno uz zapadni  kraj plodnog Vranskog polja.

Sikovljani su se oduvijek  bavili poljodjelstvom. Nekad  ratari i stočari danas povrćari.  Mrkva, peršin, celer, poriluk,  kupus, kelj i kelj pupčar tijekom zime na zadarsku tržnicu dolaze iz Sikova. Tijekom ljeta tu su krumpir,  kapula, rajčica, paprika i balancane. Ipak u Sikovu su se  više opredijelili za proizvodnju korjenastog i lisnatog  povrća.

Borin poriluk

Stigosmo u Sikovo i odmah na ulazu od strane  Svetog Filipa i Jakova susrećemo starog poznanika  Boru Prtenjaču. Iako je sunce već visoko, a zvizdan prži,  Bore kultivira poriluk. Nekoliko desetaka ara nedavno posađenog poriluka potrebno je kultivirati i prihraniti. Zatim će se navodniti,  zaštititi od korova i tako sve  do berbe tijekom zime i  ranog proljeće pojašnjava  Bore.

Bore osim poriluka u polju ima mrkvu, celer i peršin.  Sve to na manjim površinama i na desetak mjesta.  Tako je to u Sikovu. Zbog  diobe u prošlosti parcele su  male i raštrkane. Do njih se  voziš gotovo jednako koliko  i na njima radiš.

Nedaleko od Bore ore  Mile Prtenjača.

- Izvadio sam kapulu pa  treba preorati zemlju jer ću  tu posaditi kupus, pojašnjava Mile.

Mile, isto kao i Bore,  proizvodi veliki broj povrtnih kultura. Razlog tome je  što robu plasira preko zadarske pijace. Već godinama obitelj Mile Prtenjače  ima štand na zadarskoj tržnici gdje Milina supruga  svakodnevno prodaje njihove svježe ubrane proizvode.

Izravna prodaja

- Troškovi prodaje na tržnici su visoki. Potrebno je  dva puta dnevno ići u Zadar i  vratiti se nazad u Sikovo.  Gorivo je postala stavka koja  nas ubija. Ali na ovaj način  moguće je postići cijene koje  su kudikamo više nego na  otkupu, a i novac se dobije  odmah, pojašnjava Mile.

Ostavljamo predio Prtenjača u Sikovu i krećemo dalje.  Ovaj puta nećemo svratiti kod  Tomislava Deme jednog od  najvećih proizvođača povrća  u našoj županiji. Kod njega  ćemo svratiti nekom drugom  prilikom, jer da vižitamo njegovu proizvodnju i popričamo  o problemima koje muče  seljaka potrebno je više vremena i cijela duplerica u novinama. Tomislava predsjednika Udruge povrćara zadarske županije susrećemo ispred kuće.

- Idem samo na pet minuta  u Biograd vi pogledajte kroz  plastenike ili popite hladno,  piće govori Tomislav.

Mi mu iznosimo naš plan i  vidimo se uskoro.

Moramo do Šime Erstića.  Šime puni robu u kamion i  sprema se za odlazak na zelenu tržnicu u Zadar. On  tamo redovito prodaje svoju  robu. Posebno je poznat po  kvalitetnom listu peršina vezanom u maceve za kojima  svakodnevno postoji jagma.

Kako s lubenicama

Nisu samo macevi peršina koje  proizvodi i plasira na tržište obitelj Erstić. Ima tu različitog povrća. Sada je na programu krumpir, kapula, celer i mrkva. Divovske glavice ljubičaste kapule  nikog, pa i najizbirljivijeg kupca  ne mogu ostaviti ravnodušnog.

- Ustajemo u cik zore pa  pravac u polje. Kada postanu  žege robu dovozimo kući i pripremamo je za prodaju ovdje u  garaži gdje je kakav takav hlad.  Šime tada odlazi na tržnicu u  Zadar, a ja spremam ručak i  obavljam kućne poslove. Negdje  oko pet pa sve do mraka ponovo  odlazimo u polje. Naravno tako  svaki dan, pojašnjava dnevni raspored poslova gospodarica Marija Erstić.

Šime je kao vjetar. U tili čas je  ukrcao robu i već žuri na tržnicu.  Jedino smo ga omeli s fotografiranjem. - Nemoj me slikati  ovakvog svega znojnog, a ja ti  nemam vremena da se sada uređujem. Slikat ćeš me drugi put,  protestirao je Šime skrivajući se  od objektiva fotoaparata.

Ostavljamo Erstiće i Sikovo. Na putu za Zadar na  kratko ćemo svratiti kod  Slavka Marušića u Zemuniku Donjem. Marušići  upravo beru lubenice. Ove  godine proizveli su više od  sto tona lubenica. Bilo bi ih i  više da nije proljetos dio bio  poplavljen. Sve roba od  osam kilograma na više po  komadu. Ali što vrijedi kad  ih je gotovo nemoguće prodati. Ono što se i proda po  cijeni ne može vratiti uloženo. Lubenica se otkupljuje  od proizvođača po cijeni od  osamdeset lipa do kune za  kilogram. To je zbilja više  nego minimalno.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno