Nakon osam godina 470 razloga za zadovoljstvo

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
Autor: 
jedrenje
Sebastian GOVORČIN
OLIMPIJSKA MEDALJA SLJEDEĆI CILJ - Šime Fantela i Igor Marenić

Jedan je počeo u Zadru, drugi na Cresu. Obojici je zajedničko da im je jedrenje bilo prva sportska ljubav, obojici je podrška roditelja bila ključna za razvoj njihove karijere. Konačno, njih dvojica od 2001. zajedno su krenuli, na početku se činilo za mnoge put u nepoznato, no danas su dvojac od kojeg hrvatsko jedrenje očekuje da sljedećih godina kući i dalje donosi najsjajnija odličja. Već su ih zapravo podosta i nakupili, premda su im tek 23 godine. No, krenimo redom, onako lokal-patriotski, od Šime Fantele, brončanog na Prvenstvu Svijeta u klasi Optimist 1998. godine, a ove godine i europskog prvaka u klasi 470. U tom razdoblju Šime je u svoje vitrine spremio 22 medalje a njegov prijatelj i partner Igor 19 medalja sa svjetskih i kontinentalnih prvenstava, Univerzijade i Mediteranskih igara. Svi rezultati su izdvojeni na kraju teksta kao osobne iskaznice.

- S jedrenjem sam se upoznao kada sam imao sedam godina, dakle za vrijeme Domovinskog rata. Otac i troje rođaka na Vitrenjaku su izrađivali jedrilicu i budući da sam stalno bio s njima gledao sam djecu kako treniraju u Jedriličarskom klubu Uskok. Poželio sam trenirati s njima i otac me upisao u Uskok. Prve tri godine jedrio sam uglavnom rekreativno, ali od 1996. je krenulo ono pravo - počeli smo ići na regate. Imao sam u Uskoku trenere od kojih sam dosta mogao naučiti. Prvi je bio Damir Repac, potom Tomislav Bašić, Slobodan Božičev Ođo, Mario Jeličić, Robert Sandalić Cipe, a od 13 godine do danas trenira me otac - vratio se Fantela tamo gdje je sve počelo.

Nakon Optimista klasa 470

Djeca cijelog svijeta do 15 godina jedrenje uče i natječu u klasi Optimist, u maloj jedrilici odličnih plovnih karakteristika u kojem se najbolje mogu svladati tehnika i taktika jedrenja. Nakon toga dolazi odluka - u kojoj klasi nastaviti jedriličarski razvoj. Šime se odlučio za olimpijsku klasu 470, još nije imao drugog člana posade. U međuvremenu je od 2000. Šime Uskok zamijenio novoosnovanim Sv. Krševanom u kojem mu je otac Edo bio i trener i predsjednik kluba. Zašto 470?

- Optimist nije olimpijska klasa i bilo je jasno da je pred nama važna odluka. U tom trenutku od olimpijskih klasa u Hrvatskoj su bile najpopularnije 470 i Laser, dok za ostale olimpijske klase, kojih danas ima 11, nije bilo interesa, ili bolje bi bilo reći nije bilo novca. Laser mi se nije sviđao, pa je logičan izbor klasa 470 - dodaje Šime koji se dotaknuo 2001. godine i dolaska Igora Marenića iz Cresa u Zadar.

- Čim sam prešao u 470 znao sam da će biti odlično. Brod za Optimista mi je već bio tijesan i od početka u 470 je bilo odlično. Odluka nije bila jednostavna, posebno ne za Igora koji se morao preseliti u Zadar. Nas dvojica smo imali neke želje, no naši su roditelji bili ti čija je riječ bila zadnja.

Igor Marenić s jedrenjem se upoznao u Cresu. Naglašava ovo u Cresu, jer mu je kao mjesto rođenja upisan Mali Lošinj, pa mnogi drže da je iz Malog Lošinja.

- U Malom Lošiju je rodilište, ali ja sam iz Cresa. Neka se i to zna.

Dobro, sada kada smo riješili cresko-lošinjski "spor" vratimo se jedrenju. Gdje su Igorovi počeci?

- U Cresu smo ljeti imali školu jedrenja koju je vodio Luciano Lippe i gdje je trenirao moj brat Damir. Vrlo brzo sam za njim sam i ja krenuo u jedrenje 1994. godine. Od početka mi je dobro išlo, no problem je bio što se s jedriličarima na Cresu radi samo ljeti. To je amaterska razina u kojoj se jedrenjem možete baviti iz gušta u toplijim mjesecima, no kad zahladi nema drugog izbora nego vratiti jedrilicu u hangar i čekati toplije vrijeme. Budući da je moj otac Darko vidio da bi nešto moglo biti od mene sredio mi je jedan zapušteni optimist i s njima sam počeo ići na regate 1995. godine. Kasnije smo kupili novi brod, nakon čega su došli još bolji rezultati.

Igor i Šime redovno su se susretali na natjecanjima za klasu Optimist. Tamo su se upoznali i njihovi očevi, Edo i Darko, a kako su obojica u isto vrijeme došla do pitanja kamo nakon Optimista zajednička budućnost učinila se kao dobar izbor.

- Roditeljima nije bilo lako donijeti odluku o mom preseljenju u Zadar i u početku im je to teško palo. Jedno vrijeme sam ih i malo nagovarao da me puste dok konačno nisu popustili. Pomoglo je to što su se moji roditelji poznavali sa Šiminima tako da sam nakon završenog prvog razreda srednje škole preselio u Zadar.

Brzi napredak u novoj klasi

Kako je prošla prilagodba na relaciji Cres - Zadar?

- Odlično. Šimini roditelji Edo i Katija prihvatili su me kao svog sina, moji su znali kod koga sam došao i s vremenom im je bilo lakše. Danas znaju da nisu pogriješili kad su me pustili u Zadar. Sjećam se i kad me Šime predstavio cijelom razredu u gimnaziji Vladimira Nazora. Tamo sam također imao odlično društvo, a i ono zbog čega sam došao u Zadar, a to je jedrenje, od početka je krenulo kako smo samo mogli sanjati.

Prvi rezultati u klasi 470 stigli su vrlo brzo, već nakon manje od pola godine.

Šime: Tada smo prvi put zajedno nastupili na nekoj regati. Bilo je to u Ateni gdje smo ostvarili odličan rezultat, bili smo čak i ispred naše tada najbolje posade u 470 u kojoj su bili braća Bulaja. To je bio dobar znak da smo na pravom putu. Prvi veliki rezultat bio je drugo mjesto na Europskom juniorskom prvenstvu koje smo osvojili već 2002. godine.

Edo Fantela opisujući početak iz 2001. godine kaže:

- Šime i Igor nevjerojatno su brzo napredovali u novoj klasi. Kad smo se 2001. odlučili za klasu 470 domaći jedriličarski stručnjaci su predviđali da će nam za prve ozbiljnije rezultate trebati najmanje sedam-osam godina. Govorili su nam da je prelazak iz Optimista u 470 previše ekstreman i da ćemo teško do pravih rezultata. Unatoč takvim prognozama njih dvojica su do sada već toliko toga osvojili da je to pravo malo čudo. Odmah su počeli ozbiljno trenirati i to im se višestruko vratilo.

Od 2001. do danas impresivna je lista odličja i vrhunskih plasmana koje je ostvario ovaj dvojac. Triput su bili svjetski juniorski prvaci, na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. osvojili su 9. mjesto, a ove godine počele su stizati i seniorske medalje. Posljednja tri uspjeha došla su u lipnju kada je osvojeno prvo mjesto na Europskom seniorskom prvenstvu u Austriji (Traunsee), a na Mediteranskim igrama u Pescari Fantela i Marenić osvojili su srebrnu medalju. U međuvremenu su na regati Svjetskog kupa u Njemačkoj bili prvi.

Prvo seniorsko zlato

Igor: Na Europskom prvenstvu nam se sve otvorilo kako smo priželjkivali, od prvog dana smo bili u vodstvu. Jedrili smo praktički bez greške. Uvjeti za jedrenje na tom jezeru bili su jako teški i u jednom smo trenutku pali na drugo mjesto. No vratili smo se na vrijeme i na kraju slavili ukupnu pobjedu.

Nakon četvrtog mjesta u Španjolskoj Almeriji 2005. godine, s Mediteranskih igara u Pescari stigla je srebrna medalja.

Šime: U Pescari je nastupilo deset vrlo kvalitetnih posada od kojih je najmanje sedam konkuriralo za medalje. Vjetar je bio prilično slab tako da je trebalo biti jako brz u svakom jedrenju. Izmijenjivali smo se u pozicijama za medalje, a na kraju smo drugim mjestom itekako zadovoljni.

Od 20. do 20. kolovoza u Danskoj (Kopenhagen) odražava se Svjetsko prvenstvo na koje Zadrani putuju 15-ak dana ranije.

- Šime: U Kopenhagenu još nismo jedrili, a budući da je riječ o Svjetskom prvenstvu, koje je između olimpijskih igara najvažnije natjecanje, svi se posebno spremaju za to natjecanje. Stoga je potrebno doći mnogo ranije da bismo se mogli upoznati s ambijentom koji nas očekuje, a najvažnija je prilagodba na uvjete koji tamo vladaju.

Igor: Europska i svjetska prvenstva se održavaju uglavnom na regatnim poljima na kojima se inače ne jedri dok su regate Svjetskog kupa na istim mjestima tako da priprema za te regate traje znatno kraće. No, europska i svjetska prvenstva, posebno kad je riječ o odlasku na drugi kontinent, zahtijevaju mnogo dužu pripremu. Baš zbog stalnog mijenjanja mjesta na kojima se jedri nužno je trenirati na što više različitih vremenskih uvjeta. To je najbolja priprema za sve uvjete, od onih kada vjetra ima previše ili kad ga ima premalo.

Kakva su očekivanja na Svjetskom prvenstvu?

Šime: Mi smo svoje za ovu godinu napravili i u Dansku odlazimo bez ikakvog imperativa. Norma za Olimpijske igre u Londonu tražit će se na dva Svjetska prvenstva prije 2012. godine tako da u Danskoj neće biti tog pritiska. Spremit ćemo se maksimalno, kao i uvijek.

Edo: Ulazak u prvih deset na SP-u bio bi vrhunski rezultat. Znamo da su Šime i Igor u samom svjetskom vrhu u svojoj klasi, trenutačno četvrti na svjetskoj ljestvici, no konkurencija je velika, ima mnogo posada koje dugo jedre i treba se mnogo toga poklopiti.

S obzirom da imaju tek 23 godine pred Šimom i Igorom su godine u kojima mogu do još većih ostvarenja.

Edo: Najbolje godine za jedriličare su one od 26 do 32, u nekim klasama čak i godinu-dvije kasnije. Iako su osam godina zajedno Šime i Igor spadaju u mladu posadu. I kao takvi mogu još mnogo napredovati. Jedrenje je sport iskusnih i zato je realno očekivati da Šime i Igor mogu jedriti još najmanje deset godina.

U Londonu 2012. se očekuje medalja

Sezona nakon SP-a lagano ide kraju. Šime i Igor još će od 14. do 19. rujna nastupiti na regati u engleskom Weymouthu, posljednjoj koja se ove godine boduje za Svjetski kup, koji je svjetska jedriličarska federacija (ISAF) pokrenula ove godine ujedinjujući sedam najpoznatijih svjetskih regata.

Edo: Tamo ne idemo zbog rezultata jer smo prethodno preskočili neke regate Svjetskog kupa na koje nam je bilo preskupo odlaziti. U Weymouthu ćemo nastupiti budući da će se tamo održavati Olimpijske igre u Londonu, a mi smo trenutačno u ciklusu u kojem je sve usmjereno na London 2012. godine. S obzirom na rezultate koje već sada imaju realno je očekivati da će se Šime i Igor u Londonu boriti za medalju. To sam najavio pred odlazak u Peking i europsko zlato je na tragu tih naših predviđanja naravno uz ključnu potporu kao do sada od Grada Zadra, Hrvatskog olimpijskog odbora i OTP banke.

 

Uz jedrenje i studij

Kako je živjeti s uvijek spremnim putnim torbama?

Šime: Ponekad poželim biti više kod kuće, no kad smo krenuli u sve ovo znali smo što nas čeka. Odabrali smo ovakav način života i nismo pogriješili. Uvijek me vuče glad za pobjedama i dok je tako bit ću u jedrenju. Uz pravilan raspored vremena može sve stići, i treninge i studij i druženje s prijateljima.

Šime završava studij ekonomije, a Igor geodezije na zagrebačkom sveučilištu. Sve u previđenim rokovima. Kako je moguće studirati i toliko putovati?

Igor: Šime je rekao, sve je stvar organizacije. Za ono do čega vam je stalo uvijek će se naći vremena. Jedrenje je naš život, ali nismo zanemarili ni ostale stvari koje su nam obojici važne.

 

Edo Fantela: Savez, klub, roditelji

Edo Fantela u jedrenju je od 1997. godine. Bio je svojevremeno predsjednik JK Uskok, a od 2000. je predsjednik i trener u novoosnovanom Sv. Krševanu. Obnašao je Fantela i dužnost člana Izvršnog odbora HJS-a u dva mandata, a trenutačno je u krovnoj hrvatskoj jedriličarskoj organizaciji, u drugom mandatu predsjednik Nadzornog odbora. Opisujući ustroj rada u hrvatskim klubovima Fantela ističe:

- U Hrvatskoj postoji više od 100 registriranih jedriličarskih klubova. Od toga se njih 12-13 ozbiljno bavi sportskim jedrenjem, a njih ne više od 7-8 rade s olimpijskim klasama, a taj dio traži najviše ulaganja. Želite li imati kvalitetne jedriličare oni moraju ići na što više regata, a to košta. Stoga su klubovi prihvatili pomoć roditelja u svom djelovanju bez čega ni Igor ni Šime ne bi došli do razine na kojoj su sada. Da biste bili vrhunski jedriličar u Hrvatskoj iza sebe trebate imati tri jake karike. Prvi je klub koji je spreman ulagati u vas zatim HOO u slučaju izvanrednih međunarodnih rezultata i konačno roditelji koji sve to podražavaju. Bez samo jedne od ove tri karike teško se može do pravog rezultata.

U Svetom Krševanu uz Šimu i Igora imaju još dva člana s kojima se putuje na regate. Mihovil Fantela, Šimin brat i Dominik Bačić.

- Iza obojice stoje roditelji kao glavna podrška. Mi smo mali klub koji nema svoju lučicu i ne možemo razviti školu jedrenja, S postojećim jedriličarima želimo napraviti maksimalno. Mihovil će se boriti za odlazak na Olimpijadu u olimpijskoj dasci RS-X, a Dominik da postane jedan od najboljih svjetskih mladih jedriličara u RS-X. Trenutačno imamo prostor u vojarni na Ravnicama, koji bi se mogao brzo rušiti, i malu prostoriju u staroj ledani u Foši bez struje i vode. Jedrilice su smještene na malom žalu uz lukobran Foše i tu ulazimo u more za trening. Nadamo se da će se i to riješiti jednog dana. Najviše nas je znalo biti desetak u klubu, no budući da nemamo uvjete ne možemo imati više članova. Svi bivši jedriličari su sada studenti ili su prešli kao ženska posada Ninčević/Župan u Uskok koji im pruža bolje uvjete za razvoj.

Kako se snalazite s financijama?

- Od Grada Zadra dobili smo za 2009. godine 300 tisuća kuna, a prošle godine, budući da su bile Olimpijske igre 400 tisuća kuna. U taj je iznos uključena stipendija koju Šime i Igor imaju kao vrhunski sportaši prve kategorije. Bez pomoći Grada Zadra koji nas oduvijek podržava ne bismo postigli ovo što danas imamo. Dio novca dobijemo i iz Hrvatskog olimpijskog odbora, a iznos se mijenja s kategorijom koju opet uvjetuje ostvareni rezultat. Šime i Igor su trenutačno u A kategoriji potencijalnih olimpijskih kandidata. Inače, u jedrenju nema nikakvih financijskih nagrada, sve se plaća, pa tako i kotizacija za sudjelovanje na bilo kojem natjecanju. Negdje je 300, negdje 200 eura, ali svugdje plaćate. Jedrenje u olimpijskim klasama je amaterski sport ovisan u potpunosti od države.

 

Osobne iskaznice

Ime i prezime: Šime Fantela/ Igor Marenić

Datum rođenja: 19. 1. 1986./2.1. 1986.

Mjesto rođenja: Zadar/Mali Lošinj

Klub: Sveti Krševan

Matični klub: Uskok/Cres

Najvažniji rezultati u klasi Optimist (Fantela): 1. mjesto SP 2000., 3. mjesto SP 1998., Prvenstvo Južne Amerike: 2000., 2. mjesto, 2001., prvo mjesto.

Najvažniji rezultati u klasi Optimist (Marenić): 5. mjesto SP (00.), 3. mjesto Prvenstvo Južne Amerike (01.)

Zajedno u reprezentaciji Hrvatske na Svjetskim prvenstvima klase Optimist osvojili u Team race 3. mjesto 1998., 2000., 2001. i 2. mjesto 1999. Za najbolju svjetsku momčad zlato 1999. i 2000.

U neolimpijskoj klasi Fireball 3. mjesto na Europskom prvenstvu seniora 2004. Od 2001. zajedno se natječu u olimpijskoj klasi 470.

Najvažniji rezultati u klasi 470:

1. mjesto: SP juniora (03., 05., 07.), EP seniora (09.), EP juniora (05.), Univerzijada (05.)

2. mjesto: SP juniora (02., 06.), EP juniora (02., 06.), Mediteranske igre (09.)

4. mjesto: Mediteranske igre (05.)

5. mjesto: SP seniora (06.)

6. mjesto: SP seniora (07.)

7. mjesto: EP seniora (08.)

9. mjesto: Olimpijske igre (08.)

Na regatama Svjetskog kupa: Kieler Woche Njemačka (Kiel) 1. mjesto 2009. i 2. mjesto 2006.; Melbourne Sail - Australija: 2. mjesto 2008.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno