Na Silbi se bere prvo grožđe u Europi!

To nije nikakav izuzetak, nego pravilo jer kako nam je kazao direktor Damir Jurjević, lani je primjerice berba otpočela već drugoga kolovoza, a preklani petoga. Riječ je o sto tisuća panja koje čine sorte pošip, debit, maraština, charonay i kao posebnost, bijeli grenache. Od crnih sorti grožđa zastupljene su merlot i syrah
Na imanju “Jurjević vina” završena je berba grožđa, započeta još sedmoga kolovoza što je po podacima provjerenim preko Ministarstva poljoprivrede svrstava u najraniju berbu grožđa u Europi. To nije nikakav izuzetak, nego pravilo jer kako nam je kazao direktor Damir Jurjević, lani je primjerice berba otpočela već drugoga kolovoza, a preklani petoga.
Riječ je o sto tisuća panja koje čine sorte pošip, debit, maraština, chardonnay i kao posebnost, bijeli grenache. Od crnih sorti grožđa zastupljene su merlot i syrah. Imanje se prostire na 52 hektara od kojih je dio u vlasništvu, a dio u zakupu i na kojemu se osim vinograda nalaze i maslinici s 6,800 stabala, zatim nasadi smokava kojima će se uskoro pridružiti i druge voćne vrste, zatim povrtnjaci, a svoje mjesto je tu našlo i stado od šest stotina ovaca i oko četristo komada kokošiju.
Silba je od pamtivjeka bila poznata po kvalitetnom grožđu koje rano dozrijeva za koje je u prošlosti zabilježeno da se izvozilo u Beč i činilo značajnu privrednu granu na otoku, posebice u vrijeme kad je zamrlo jedrenjačko brodarstvo. No pojava peronospore koja je početkom dvadesetog stoljeća poharala vinograde po jadranskoj obali i otocima nije mimoišla ni Silbu. Obnovom vinogradarstva i vinarstva koje je prije pet godina počela provoditi tvrtka “Jurjević vina” potvrdile su se sve priče o kvaliteti silbljanskog grožđa, čemu su uzroci izuzetno velik broj sunčanih sati kroz godinu te jedna od najmanjih oscilacija između noćnih i dnevnih temperatura što vinovoj lozi pogoduje.
Na imanju se nalazi i prema svim zahtjevima struke uređen vinski podrum u kojem zriju kvalitetna bijela i crna vina, neka stara i tri godine. U skoroj budućnosti započet će i njihovo punjenje u boce i plasman na tržište, kazao nam je Damir Jurjević koji u sklopu podruma namjerava urediti banku i kušaonicu vina, tako da bi do proljeća vinski podrum bio potpuno spreman za posjetitelje koje će dočekati 124.800 litara vina.
– To je kvalitetno vino s geografskim podrijetlom, ima svoju njegu i pažnju, dvadeset ljudi tu radi, a sve je u potpunosti ekološka proizvodnja. Mi radimo samo sa svojim gnojivom, kokošjim ili ovčjim i apsolutno ništa drugo ne stavljamo. To je projekt potpuno održivog razvoja i ovog projekta i otoka s njegovim specifičnostima, naglašava Damir Jurjević.
Imanje Jurjević vina doista je zatvoren sustav koji funkcionira kao posebna cjelina. Energija se dobija iz dvaju agregata od 80 i 50 kW, a uskoro će se u opskrbu elektrikom uključiti i solarne ćelije. Voda se crpi iz prirodnih izvorišta te se nakon pročišćavanja rabi za piće, a posebnim sustavom bazena za trajno natapanje vinograda, maslinika i drugih kultura. Ovce se nalaze u prirodi i same se hrane onim što nađu bez ikakve dohrane, što omogućuje iznimnu kvalitetu mesa i mlijeka. Perad obilazi po vinogradima stvarajući zalihe najkvalitetnijeg gnojiva i istovremeno održava tlo oko loze čime su svi sudionici života na imanju povezani u eko sustav.
Na imanju se proizvodi ali i prodaje kroz specifičnu ugostiteljsku ponudu vlastitih proizvoda. U “Jurjević vinima” ističu kako su s posjetom i više nego zadovoljni, posebice što nisu provodili nikakve posebne akcije oglašavanja. Ali ovdje je na djelu bila najbolja promidžba, ona “od usta do usta” koju su širili zadovoljni gosti.
– To i jest najbolja promidžba, ali i najgora ako gost gost nije zadovoljan, svjestan je Damir Jurjević, koji namjerava s radom na imanju nastaviti i u jesenskim mjesecima, s ciljem produženja sezone za koju na Silbi postoje svi klimatski uvjeti. Tako će imanje biti otvoreno do prvog studenog ali će ga se moći povremeno posjećivati i u zimskim mjesecima jer se namjeravaju pokrenuti projekti lovnoga turizma.
Trenutačno se na imanju pripremaju na dva velika posla, proizvodnju marmelade od smokava, a potom pečenje rakije, što sve počinje kroz nekoliko dana. Za iduće ljeto najavljene su i dvije posebne atrakcije pa će se na imanje moći doći brodićem koji će ploviti iz silbljanske marine a po kopnu će prometovati kočija koju će vući magarci. Kome su draži zračni oblici prijevoza može već na imanje sletjeti helikopterom na uređeni heliodrom.
Tvtka “Jurjević vina” postavila je neke nove i drugačije kriterije u proizvođačkoj i turističko-ugostiteljskoj djelatnosti, pokazavši k tome da je moguće proizvoditi i biti konkurentan na jednom od najudaljenijih otoka zadarskoga arhipelaga. Direktor Jurjević kaže kako ima i teškoća. Da radne snage se teško dolazi bez obzira na osiguran smještaj i prehranu, a država svojim mjerama, mijenjanjem zakona, neobaviještenosti o lokalnoj geografiji i različitim drugim udarima na poduzetnike kao što je povišenje cijene koncesije za vezove s jedne na četiri kune po kvadratnom metru mora, također zna otežati posao poduzetniku, pogotovo na otoku. Ipak na kraju našeg posjeta ovoj oazi gospodarskog napretka usklađenog s prirodom, zaključuje:
– Čovjek se u sve zaljubi. Kad u nešto kreneš, misliš u početku da to nije to. Ili da nije za tebe i da nećeš moći izdržati. Misliš možda da ćeš prodati pa da makar ne izgubiš materijalno, ali prije ili kasnije se dođe do jedne razine kad se zaljubiš. A kad se zaljubiš onda je gotovo, valjda je to tako i s curama. I onda nema povratka, a to znači da treba raditi. Raditi se može na dva načina, onako kako ljudi kažu “radiš da bi radio” ili slušati struku i raditi pa nešto stvoriti. A ako se sluša struka onda je to što se stvori – kvalitetno. I tako to ide, kojom to ljubavlju nazvati ja na kraju ne znam. Možda ljubavi prema životu ili prirodi, ili uspjehu, ili ljudima? Ili ljubav prema radu bez kojeg svega ovoga ne bi ni bilo, poručuje Damir Jurjević.