Smak svita

Cijelo ljeto sam disala na škrge. Završila nekoliko puta na hitnoj, zato što moje nejako junačko srce jedva titra po vrućini. Jedva titra ono i po hladnoći, pa spadam u onu skupinu koja nikad zadovoljna – zimi hladno za popizdit, liti vruće za popizdit. Rekla bi moja baba Mare da sam tipična stara cura kojoj svaka dlaka na krivom ku.cu smeta, ali dobro, nećemo sad svaki put iznositi obiteljsko prljavo rublje u javnost.
Ne mogu reći da sam baš palila svijeće u Svetog Šime da nam podari kišu, ali jesam da nam makne horde turista iz grada. Pa se njemu netko očito preporučio da se založi da kiša nagradi plodna i neplodna tla, a ovaj uslišao moju i njegovu molbu pa poslao kijamet na nas. Baš u trenutku kad sam ja imala slobodnu subotu koju sam htjela provesti na plaži i dostojno se pozdraviti s ljetom. E, a za to su trebale velike pripreme: depilacija, novi bikini za pozdrav ljetu na koji sam baš ponosna jer sam ga ubola na turbo sniženju, kremice, sokići i ‘stručna’ literatura koju od srijede i četvrtka od kad je izašla na kiosk nisam ni takla čuvajući je za svetu subotu.
I svaki put kad je meni ‘sveta subota’ u điru, dogodi se neka piz..rija. Ne bi Mare mogla nju provest po komodu, nema šanse. Da je ponude u kladionici, koeficijent bi bio minimalno deset – u korist toga da ću proći lišo i onako kako sam planirala. Bez stresa, neplaniranog vraćanja na posao, stresnog obiteljskog okupljanja ili nečeg sličnog što ti upropasti dan, vikend i bar pola sljedećeg tjedna. Ali familija je familija, pa makar bila luda kao moja i to se mora poštivati. Ma koliko ti krvi popili, živaca pokidali i godina života ti oduzeli.
Taman kad sam otpilila istu tu krvopijsku familiju i rekla da imam subotu samo za sebe, dogodi se takva dežgracija da sam se skoro posvadila s bogom na pasmater i slično jer je poslao ne kišu i zeznuo mi planove nego mi poplavio stan, a od puntića (zbog ona tri centimetra lufta što ostavim da imam zraka kad uđem ujutro po žegi u njega) mi napravio đakuzi. Ne da sam obolila na živce, nego sam skoro pješke krenula na bazen bacit se u more da doplivam što prije do Ugljana. Pegula je moje srednje ime… Kad sam još nogom opizdila u suvozačeva vrata, skočija je susid s prvog kata da me smiri jer kako je krenulo, bila bih puntića samljela u papar kišobranom koji sam imala u ruci, a već sam se i babulja koje je voda nanijela bila mašila. Ne želim više slobodne subote. Ne želim više uopće, ako ne radim, igdje izlaziti subotom. Jer subota definitivno nije moj dan. Subotom mi se događaju katastrofalne stvari, pa ako je moguće ja bih subotom apstinirala od bilo kakvih radnji. Ma ne bih se, i kad bi me tko htio, ni udala u subotu – taman ostala usidjelica do kraja života. Ako ikad i bude smaka svita, ne treba mi Nostradamus, znam – bit će to subota.