Slike iz Žužine oaze

U četvrtak je u galerijskom prostoru ‘Arsenala’ u Zadru otvorena je likovna izložba “Zvuk s obale boja”, zadarskog slikara i likovnog pedagoga, prof. Borisa Žuže (od 1. do 30. listopada 2009.). Na otvaranju izložbe govorili su: Zvonko Čulina, pjesnik i slikar, prof. Šefik Nadarević, predsjednik LU ‘Art forum’ Zadar, Ivo Govorčin – Picasso, predsjednik HADLU-a Zadar i župan Zadarske županije, dipl. iur. i slikar Stipe Zrilić.
Zvonko Čulina, nakon čitanja svog poduljeg govora o slikama Borisa Žuže, auditoriju je izdeklamirao i nekoliko svojih pjesama. Govoreći o Žužinom slikarstvu, Čulina je – uz ostalo – kazao: – U dekorativno – apstraktnom specifikumu zadnjeg tematskog ciklusa Borisa Žuže, zrcale se suptilne estetike različito komponiranih struktura, odnosno površine prošarane i omeđene intenzivno crnom, kao i namjere njega kao umjetnika (medija) da subjektu – promatraču približi, oda i podari vizualnost i optiku slobodnih ali autonomnih dodira i realizacija istih. Kao sinonim za to autor potvrđuje i rado ističe “Zvukove s (viših, nadrealistično – egzaktnih) obala boja” koje se svojim (ne)dešifriranim basom s ruba paralelne tišine pečate kroz prostor te reflektiraju i odzvanjaju kroz daljine, podvukao je Čulina.
Ivo Govorčin, u svom obraćanju nazočnima, istaknuo je agilni pristup autora slikarstvu, naglašavajući kako vjeruje da će Žuža nastaviti sigurno kročiti svojom slikarskom stazom. Iznio je i uvjerenje da će ljubitelji Žužinih slika sami ocijeniti koliko one stvarno vrijede. Čestitao je Žuži na uspješnoj realizaciji i ove slikarske manifestacije. Kraćim, ali prigodnim govorom župan Stipe Zrilić je pohvalno govorio o Žužinom dugom i uspješnom djelovanju na zadarskoj i hrvatskoj likovnoj sceni, pozivajući autora da nastavi, jer je to interes i opće dobro za sve ljude dobre volje. Župan Zrilić je potom izložbu proglasio otvorenom.
Dodali bismo da je Žuža u Arsenalu, pred oči kulturne javnosti ovog ozračja, iznio 30 svojih uradaka, uglavnom svježijih, urađenih u tehnikama akril-platno i kombiniranoj tehnici. Sve ove slike su urađene u njegovoj slikarskoj oazi u kojoj on stvara vlastitu slikovnu stilistiku, a nama ostavlja da prepoznamo taj refren, taj odjek zvukova s obale boja. Žuža doista permanentno slika, na slikarskoj je sceni gotovo pola stoljeća, slikarstvo mu je nasušna potreba – život sam. Pokazuje to i u ovoj plodnoj sezoni slikarskog života: izlaže samostalno i skupno, educira mlade, piše recenzije a u ljetnim mjesecima se ne libi da u provizornom atelieru na otvorenom portretira zadarske turiste. Inače, Žuža je rasni tragač boje, svjetla i strukture same slike, pri čemu je uvijek samo svoj. Po mome, najsnažniji su mu radovi u žanru kolaža iz pop-artizma, pop-arta, geometrijske apstrakcije i slike iz lirske apstrakcije. Žužine radove teško je razdvojiti od ljepote, istine i realnosti. Opus mu možemo promatrati poput svakog drugog – podrediti uobičajenim analizama, rastočiti ga u boje, tehnike i rukopise, tražiti pojašnjenje u ritmu i iluzijama, no, on će uvijek čvrstvo stajati u sprezi klasičnog i modernog, ljepote bitka, estetike i etike u likovnom otvaranju životnih istina, u – rekao bih – filozofskom odnosu prema stvarnosti. Žužine slike u Arsenalu su dobre slike, vodio je računa da ostane na razini estetike bez trivijalnosti i neukusa, pa je to razlog da mu i mi javno uputimo čestitku na uspješnoj realizaciji (i) ovog slikarskog projekta.