Olipski inovator Denis Kleva svojim izumima otočki život čini lakšim

Slika korisnika valentinam
ŽIVOT NA OTOKU
Ukoliko liječnica ne može doći na Olib, ona će u svojoj ordinaciji na Silbi otvoriti laptop, a mi ćemo ga otvoriti na Olibu te će pacijenti jedan po jedan moći porazgovarati s njom, reći gdje ih boli, što ih muči, da im malo olakša i sasluša ih, pojasnio je Kleva svoju ideju
Denis Kleva

Život na otoku nekada se može činiti kao bajka, ali nekada, tijekom zimskih mjeseci, kada bura odsječe otok od kopna te smrzne i tijelo i dušu, otok nije najpoželjnije mjesto za život. Ipak, oni tvrdoglavi, "žvelti" stanari koji ostaju i čuvaju svoju djedovinu, naviknuli su na nekad surove uvjete života te se ne predaju i ne odlaze u grad.

Manji zadarski otoci, kao što su Silba, Premuda ili Olib posebno su izloženi sezonskim migracijama stanovništva te tijekom zime tamo živi jedva stotinjak stanovnika, uglavnom starije životne dobi.

Ipak, tu i tamo nađu se poneki mlađi entuzijasti koji prepoznaju ljepotu življenja na otocima te pokušavaju trgnuti stanovnike, ali i sam otok od uspavanosti i prepuštenosti sudbini.

Takav jedan je i Denis Kleva, koji se na Olibu spletom okolnosti skrasio 2010. godine. Svojim primjerom dokazuje kako život na otoku ne mora biti dosadan, monoton, već se može naći mnogo zanimljivih stvari kojima čovjek može skratiti vrijeme i duge zimske noći.

Osnovao je tako Denis udrugu Sol kojoj je misija, kako sam objašnjava, izmišljati načine oživljavanja otoka, te da na otok privuče kreativce i mlade ljude.

- Vizija nam je da nas za par godina ima za nogomet u zimskom periodu. Mi smo ljubitelji prirode, obnovljivih izvora energije, partijanja, slobodne ljubavi i sporta, pa organiziramo sportska i glazbena događanja na Olibu, predstavio je kratko udrugu Denis Kleva.

- Na otoku sam u biti ostao sasvim slučajno. Naime, roditelji su mi živjeli ovdje te sam jedne godine došao pomoći roditeljima obojati kući, napraviti popravke i ostalo te dok sam to sve završio me uhvatila kasna jesen. Znajući da će u gradu biti nemoguće naći stan odlučio sam probati prezimiti na otoku, što i nije bilo tako loše kako sam mislio. Međutim, ubrzo nakon toga preminuo mi je otac te sam odlučio doseliti na otok kako bih ostao s majkom i od tada sam stalni žitelj otoka, rekao je 50-godišnji Denis, koji popravlja prosjek godina Olibljana. Za sebe kaže kako je inovator te voli istraživati i smišljati nove stvari. On je i autor silent partyja koi su se održavali 2009. i 2010. po Hrvatskoj.

Sada svoju kreativnost koristi kako bi pridonio poboljšanju života na otoku. Doveo je tako na Olib projekt "Virtualna ordinacija" za što je dobio sredstva preko Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.

- Na Olib bi liječnica trebala dolaziti utorkom i petkom, i to dolazi privatnim malim brodom. Međutim, u zimsko vrijeme često je loše vrijeme i liječnica ne može ni doći do nas pa se često događa da stanovnici Oliba budu bez liječnika i nekoliko tjedana. Većina stanovnika je starije životne dobi i liječnik bi im trebao biti na raspolaganju svakodnevno, zato sam došao na ideju da ukoliko liječnica ne može doći, može s pacijentima razgovarati preko laptopa, pojasnio je projekt "Virtualne ordinacije" Denis. Kazao je kako je zamislio da bi se to koristilo u trenutcima kad bi liječnica trebala biti na Olibu, ali joj vremenske neprilike nisu dopustile da isplovi.

- Ukoliko liječnica ne može doći na Olib, ona će u svojoj ordinaciji na Silbi otvoriti laptop, a mi ćemo ga otvoriti na Olibu te će pacijenti jedan po jedan moći porazgovarati s njom, reći gdje ih boli, što ih muči, da im malo olakša i sasluša ih, pojasnio je svoju ideju Denis. Istaknuo je kako ga sumještani baš i ne shvaćaju jer su uglavnom starije životne dobi i ne razumiju se u tehnologiju, ali vjeruje kako će, kad im zatreba pomoć, prihvatiti ideju.

Još jedna ideja za pomoć starijima je pomoć pri kupovini namirnica i odlazak u trgovinu na Olibu. Naime, u sklopu socijalne i zdravstvene pomoći starijim stanovnicima otoka dobio je 70.000 kuna za kupovinu vozila kojim bi odlazili u trgovinu i kupovali te dostavljali namirnice stanovnicima.

- Vozač vozila bi uz dostavu imao i ulogu kućnog majstora te bi obilazio te ljude, donosio im namirnice te bi im po potrebi i pomagao u popravcima po kući i slično, rekao je Denis.

Među brojnim projektima koje je pokrenuo i realizirao zanimljiv je projekt izrade jastuka od morske lažine (poseidonie) za što je dobio i oznaku "Hrvatski otočni proizvod".

- Na ideju sam došao dok sam ležao na plaži i iznad mene je preletio galeb te sam se sjetio one Oliverove pjesme u kojoj kaže "na lažini suvoj ležat" i tako se rodila ideja o jastucima od lažine. Naime, na Olibu imamo jako puno lažine te sam razmišljao kako je možemo iskoristiti i tako sam se u konačnici dosjetio jastuka, za što sam dobio i oznaku "Hrvatski otočni proizvod", pojasnio je Denis Kleva dodajući kako se nada da bi proizvodnja ovih jastuka mogla dovesti i mlađe ljude na otok jer bi mogli šivati jastuke te ih puniti i prodavati. Inače, morska lažina je dobra jer zbog joda pomaže plućnim bolesnicima i onima koji imaju problema s astmom.

- Ovo je prekrasan otok i drago mi je da sam doselio i odlučio živjeti na njemu. Na otoku ima jedva stotinjak stanovnika prosječne dobi preko 70 godina s negativnim prirastom u zadnjih par desetljeća te se raznim akcijama i događajima trudim dovesti mlađe ljude na otok u nadi da će se netko zaljubiti u otok i odlučiti ostati. Međutim, problem je jer nema posla, pa se ljudi moraju vratiti u Zadar, zaključio je Denis, pred kojim je još jedna zima za razvijanje zanimljivih projekata.

 

-- Slika

Nakon ljetnih mjeseci Olib čeka zima s brojnim nedaćama za starije otočane

 

-- Slika

Denis Kleva: Vizija nam je da nas za par godina ima za nogomet u zimskom periodu

 

-- Slika

Proizvodnja jastuka od morske lažine mogla bi dovesti i mlađe ljude na otok

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3 (2 glasova)

Komentari

Slika korisnika senka wassmer
Dragi moj, problem je davno mogao biti rijesen, da imate predsjednika u Jeretovoj, koji je nacitan i kulturan. Kad sam imala vremena ponudila sam se dati tecaj onima koji su zainteresirani za lijecenje na svom otoku. Poslala sam mu fotografije iz moje knjige, a on ni hvala ni do vidjenja. Sad me drze ovdje i ne daju mi makac...Sretno.