Gesta rasplesala i odgojila čak dvije tisuće djece

Plesna udruga Gesta obilježava 20 godina postojanja, rada, odgajanja, odnosno umjetničkog djelovanja u široj društvenoj zajednici.
Tim smo povodom razgovarali s umjetničkom voditeljicom Nenom Jurišić, ili, kako je djeca i roditelji zovu, s tetom Nenom s plesa.
Prisjetila se početaka, istaknula najviši cilj – odgoj, otkrila male tajne velikih majstora, kako plesati u okovima pandemije i entuzijastično najavila daljnji rad.
Sve je započelo 2001. godine kad se Nives Šimatović Predovan razboljela i Jurišić je došla na njeno mjesto.

Djeca su djeca
– Došla sam privremeno, pripomoći. Ali, s obzirom na njenu bolest, ostala sam tu. Često kažem da je ovaj posao kao kula od karata, nesiguran, nikad se ne zna što će donijeti iduća sezona. Ali, ako dobro radiš, imaš jasnu viziju, posao stalno napreduje. Prirodno je da i ja starim, ali i da se, dolaskom novih trendova, mijenjaju interesi djece. Napominjem da ne želim mijenjati svoj način i proces rada, želim djecu odgajati odmalena, onako kako treba. Djeca su djeca, nisu Tick-Tockeri i ne trebaju oponašati pokrete s društvenih mreža. Srećom, imam jako puno roditelja koji dijele moje mišljenje, ističe Jurišić i dodaje da su ansambl različitih plesnih izričaja što se jako sviđa djeci.
– Svakim novim projektom imaju neku novu ulogu i važan su dio svake priče, dodaje Jurišić koja je, kako kaže, krenula težim putem, odnosno stvaranjem autorskih djela.
Dakle, ona priča priču, osmišljava kostime, a pokreću je glazba, filmovi i knjige.
Tijekom proteklih dvadeset godina osmislili su najmanje 400 autorskih koreografija, a još jedna impresivna brojka je broj djece koje je Gesta rasplesala i odgojila, a to je čak 2000!
– Posebno me veseli kad moje nekadašnje Gestice, koje su sada majke, dovedu svoju djecu. To je znak da im je bilo prelijepo i da žele da to i njihova djeca prožive, naglašava Jurišić.

Teta s plesa
Dakle, teta s plesa je često više od »samo tete s plesa«. Riječ je o minutama, satima, tjednima, mjesecima i godinama u odgoju i obrazovanju iz svake perspektive.
– Neopisivo opsežan rad na prenošenju znanja i vještina, stvaranju koreografija, kostima, autorskih priča. Sve je to Gesta, dodaje i nastavlja da je najteže možda biti psiholog, ponekad utješan, a ponekad kritičan kada treba. U trenutcima valja te male i velike glave razumjeti, savjetovati, usmjeriti jer svi imamo krizno razdoblje u životu, a pogotovo u odrastanju, kazuje Jurišić i naglašava kako ona, djeca i njihovi roditelji čine tim, a svi skupa su jedna velika plesna obitelj.
Potkrjepljuje to pričama o teškim danima kada žele odustati, kada misle da nisu dovoljno dobri i vrijedni.
– Sve to teta prihvati, pusti ili zadrži, proguta u nadi da im pokazuje pravi put. Netko od gledatelja sa strane misli to je samo slobodna aktivnost, mi samo plešemo, djeca dođu i odu… To nije istina. Mi dopiremo do njihove duše, osobnosti, talenta i stvaramo način života. Kroz ples gradimo zdravu, kulturnu, osviještenu osobu koja će svakom novom izazovu pristupiti kao i mi u Gesti – srcem, tumači emotivno Jurišić kako plesom dopiru do malih srca i usmjeravaju ih ka istinskim vrijednostima.
Posebnu draž Gesticama predstavljaju putovanja, natjecanja, festivali i sl. kojih je bilo mnogo, dok pandemija nije zakucala na vrata i ograničila plesne korake.
– U 11. mjesecu, kao članovi Hrvatskog sabora kulture, putujemo u Veliku Goricu na susrete plesnih ansambala na koje smo odlazili svake godine osim zadnjih dviju, jako se tome veselimo, baš zato što dugo nismo, a naviknuli smo na putovanja, druženja, ostvarivanje prijateljstava s drugim plesačima, priča Jurišić i dodaje da putovanja zbližavaju cure i višestruko ih obogaćuju.
 

***Više pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista!