Među korisnicima i spisateljica r(R)omana

Većina korisnika redovito dolazi od samog otvorenja. Došlo je i nekoliko novih, a neki su nakon kraće pauze počeli ponovno dolaziti, kazala je Dujić, naglasivši da su kod ovih korisnika rezultati dolaska u dnevni boravak ostvareni, napredak je itekako vidljiv i to u smislu poticanja i razvijanja onih sposobnosti na koje bolest nije utjecala
U cilju socijalizacije psihički oboljelih osoba, pružanja pomoći u smislu integracije u društvo te lišavanja nametnute im stigme, u Zadru već gotovo dvije i pol godine postoji Dnevni boravak za takve osobe. Riječ je o boravku koji djeluje u okviru Doma za odrasle osobe Sv. Frane, a koji se nalazi u zgradi bivšeg Prekršajnog suda. Iako je o ovom novom načinu skrbi o potrebitima bilo riječi i ranije, valja podsjetiti da je on otvoren potporom Grada Zadra i Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Poznato je također da je on predviđen za potrebe zbrinjavanja odraslih psihički bolesnih osoba koji žive u vlastitom domu, no radi zdravstvenog stanja nisu sposobni adekvatno skrbiti o sebi.
Razvijanje sposobnosti
Kako pojašnjava Vesna Dujić, voditeljica Dnevnog boravka, ovo je mjesto namijenjeno psihički oboljelim osobama koje zbog svoje bolesti žive izolirani iz društva, a na ovaj način im se nastoji pomoći kako bi izbjegli smještanje u ustanove.
– Cilj dnevnog boravka je pružiti oboljelima mogućnost što dužeg zadržavanja u svojoj okolini, da ne odlaze u ustanove te da svoju terapiju uzimaju redovito i pod nadzorom. Trenutačno ovdje imamo devet štićenika, a većina njih redovito dolazi od samog otvorenja. Došlo je i nekoliko novih, a neki su nakon kraće pauze počeli ponovno dolaziti, kazala je Dujić, naglasivši da su kod ovih korisnika rezultati dolaska u dnevni boravak ostvareni, napredak je itekako vidljiv i to u smislu poticanja i razvijanja onih sposobnosti na koje bolest nije utjecala.
O korisnicima skrbe socijalni radnik, odnosno radni terapeut, medicinska sestra i njegovateljica i to od ponedjeljka do petka u vremenu od 7 do 16 sati. Kako ističe voditeljica, korisnicima su osigurana dva obroka dnevno, odnosno doručak i ručak, a vodi se briga o redovitom uzimanju propisane terapije te o održavanju osobne higijene, a potiče ih se i na obavljanje nekih jednostavnijih poslova poput peglanja, usisavanja i slično, radi osamostaljivanja. Svi oni tako u boravku mogu zadovoljiti potrebe za druženjem, socijalnim kontaktom i raznim radno-okupacijskim sadržajima kroz igranje društvenih igara, čitanje dnevnog tiska, odlaženje na organizirane izlete, izložbe i šetnje gradom. Osim toga, Dujić napominje da im se pružaju i usluge socijalnog radnika i to u obliku savjetodavnog, grupnog i individualnog rada, kao i pomoć i podrška u rješavanju osobnih obiteljskih poteškoća.
Radne terapije i izleti
– Iako bi se svi trebali okupiti već u 7 sati, toleriramo im dolazak do 9 sati, nakon čega slijedi razgovor, čitanje novina, gledanje TV-a. Nakon zajedničkog doručka slijedi takozvana radno-okupacijska radionica, koja podrazumijeva razne društvene igre, a često imamo i likovne radionice čije radove prezentiramo prigodnim izložbama. Osim doručka i ručka, oni tu mogu i spavati, a s obzirom da u sklopu boravka imamo i lijepo uređenu kupaonicu, pratimo i njihovu osobnu higijenu, tim više što su mnogi od njih ovdje došli zapušteni, s lošim ili nikakvim higijenskim navikama, kazala je Dujić, naglasivši da osim druženja unutar boravka korisnici vrlo često odlaze na izlete u prirodu ili na izložbe i posjet zadarskim muzejima, a sve to zajedno sa štićenicima Doma Sv. Frane.
Voditeljica također pojašnjava da je u svemu ovome najbitnije da korisnik želi dolaziti na radne terapije, da želi sudjelovati, a važno je i da se svi uključe i zajedno rade pa čak i starije osobe koje su teško pokretne.
– Korisnici ovdje dolaze isključivo rješenjem Centra za socijalnu skrb, koji putem upravnog postupka odlučuje o tomu može li osoba biti korisnikom usluga boravka. Dakle, zahtjevi za smještaj u dnevnom boravku podnose se Centru za socijalnu skrb, a cijena smještaja za poludnevni boravak je do 500 kuna, ovisno o prihodima korisnika, odnosno 1.000 kuna za boravak duži od 8 sati, kazala je Dujić, napomenuvši da je u boravku trenutačno devet korisnika u prostoru koji je predviđen za 14 osoba, a od kad je otvoren ovdje je do sada odjednom najviše bilo smješteno deset korisnika.
Kao razlog zbog kojeg ovo mjesto još nikada nije bilo popunjeno voditeljica navodi jaku društvenu stigmatizaciju psihički oboljelih osoba, zbog koje se mnoge obitelji pribojavaju svoje članove dovesti u boravak. Očigledno je da je potrebno još vremena kako bi se ovakve ustanove saživjele s okolinom. Također, potpuni kapacitet cijelog prostora dnevnog boravka je 27 mjesta. No sada je boravak u mogućnosti primiti samo 14 osoba jer je dio zgrade dan na korištenje Centru za socijalnu skrb.
Romanin krimić
– Na ovoj lokaciji djeluje i služba za pružanje pomoći njege u kući svim osobama koje zbog tjelesnog ili mentalnog oštećenja, odnosno zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ili starosti trebaju pomoć druge osobe u organiziranju prehrane, obavljanju nekih kućanskih poslova, pomaganju oko održavanja osobne higijene te zadovoljavanju drugih svakodnevnih potreba koje nisu sposobni sami zadovoljiti, pojasnila je Dujić, naglasivši da trenutačno u ovoj službi djeluje osam njegovateljica, koje se brinu za 50 štićenika s područja grada Zadra. Služba kućne njege djeluje već deset godina i to prvo pri Domu Sv. Frane, a posljednje dvije godine pri Dnevnom boravku.
Najbolji dokaz da obilježavanje i odbacivanje mentalno bolesnih osoba nema smisla te da one mogu biti itekako društveno korisne i doprinijeti svojoj zajednici je i Romana, korisnica dnevnog boravka koja oduvijek piše pjesme, a uskoro će dovršiti i svoj prvi kriminalistički roman.
Ova 41-godišnjakinja bivša je studentica povijesti umjetnosti i sociologije, inače oboljela od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, svakodnevno dolazi u boravak i to od njegova otvorenja. Nakon dvije godine studija odustala je, kako kaže, isključivo zbog svoje bolesti, a vrijeme je kratila pisanjem pjesama.
– Roman pišem već sedam godina, nekoliko puta sam ga prestajala pisati i ponovno započinjala, jer nije to lako. Radnja je dosta kompleksna i zato sve to toliko traje. Priča se odvija na jednom jadranskom otoku na kojemu se događaju ubojstva, od kojih svako nosi neku poruku. Zamislila sam deset ubojstava, a trenutačno sam na šestom. Priča je jako zanimljiva jer teško je razumjeti zašto se ubojstva događaju. Za sada ne znam kad ću ga završiti, ali privodim ga kraju. Upravo radim na razradi raspleta, otkrila nam je Romana te dodala da će roman nositi naslov “Težnja”. No, naslov nikako nije slučajan i itekako ima veze s njezinim životom.
– Budući da mi je mnogo puta bilo vrlo teško i to najviše zbog osjećaja bespomoćnosti, shvatila sam da ljudi najteže podnose bespomoćnost i da vječito teže za moći. Zato sam roman nazvala “Težnja”, a ideje sam crpila iz stvarnosti, iz svakodnevnog života, kazala je Romana, naglasivši da joj dolazak u boravak mnogo znači. Osjeća da tu ima ljude na koje se može osloniti, što za nju, koja je, kako kaže, nekada bila nesređena, nije radila te se osjećala beskorisnom i bespomoćnom, ima veliko značenje.