Foto: Adam VIDAS
Što mislite, koliko ja vrića dnevno dignem? Osam vrića u kotal pa onda ga iskrenuti pa ukrcati pa iskrcati i to znači da mi četiri do pet puta taj drop priko ruku projde, a ja se tako pravim da sam još jaka, a more me to i iznenaditi. Ali što ćeš! Imamo kotal samo mi i svi očekuju da im skuvamo, svi oćeju rakije, veli Omerka
Domaća proizvodnja rakije, koliko god se EU zakonodavci prijetili da će nam ga zabraniti, običaj je koji je duboko ukorijenjen u svim krajevima Hrvatske pa tako i na prostorima Zadarske županije, kako u kopnenim, tako i u primorskim predjelima ali i na otocima. U to smo se uvjerili i u posjeti kod Omerke Marije i Šime Gregova u Pašmanu. Gospođa Omerka bavi se kako kaže kuhanjem rakije, već tridesetak godina. U muževljevoj kući je zatekla kotao i ubrzo se naučila ovome jedinstvneom poslu.
– Sama sam ovdje vidila, kad sam se udala i meni ni trebalo puno da se naučim. Tko ne zna raditi oko kotla, ne triba mu ga ni dati u ruke. Ima ljudi što tu dođu svaku godinu pa ne znaju ni cijev staviti, ne znaju ni kubu izvaditi i ja im govorim: a morali ste više u toliko vrimena više naučiti makar i samo gledajući, priča nam Omerka, a suprug Šime otkriva da u izradi kotla važnu ulogu ima i smjesa legura od koje je sačinjen.
– Najveći je posao kad se meće kuba i kad se kositar meće na nju. To je najveći posal jer u nju grede dva i pol kilograma kositra i olova mora biti još dvadeset posto i to mora biti precizno napravljeno, inače nije dobra rakija, kazao nam je Šime Gregov koji je nekad bio pomorac, a supruga se kod kuće izvještila u proizvodnji rakije za koju znaju na čitavom Pašmanu, pa je broj onih koji bi da im se skuha rakija popriličan.
Požuriti s rakijom prije maslina
– Ja sam svako jutro u pet uri ovdje jer bi tila svaki dan dva kotla skuvati, da ih se riješim do Božića jer sad će masline pa ću morati napraviti stanku, a oni ako će me čekati, ako ne će… I ja sam sve starija i bolesna, kazala nam je Omerka Marija koja dodaje da nema što skrivati kad je riječ o koštanju ove njene usluge.
– Ja uzimam sto i dvadeset kuna, a to vam je nijedan novac. Uzmite sto kuna i pojdite u dućan, ne moram vam ništa više kazivati, znate što se može kupiti za to. Ali opet je dobro. Sad kad se poberu masline u prosincu ja nemam što u polje poći. Posadi se malo luka i kapule i to je jedan dan posla i onda nastavim opeta uz kotal, saznajemo od Omerke, kao i to da je najteže raditi ovaj posao kad je kiša. Čovjek se promoči, drva su mokra i rad je otežan. No Gregovi ulažu svoj rad, u “firmu” kako ju je Omerka nazvala, a ona je kod ljudi poznata kao “šefica”.
– Vodu smo stavili, imamo vodovod i telefon i kupili smo ovu lipu bačvu, svi nam govore kako je lipa. Prije su bile bačve stare od vina. Pa to proteče, pa se to rasuši i tako smo nabavili ovu i došla nam je iz Zagreba, kaže Omerka, a Šime domeće, iz Zagreba i to s autom.
– A neće na noge, šali se Omerka.
– Drži oko osam stolitara, malo manje, a služi za ohladiti pa je bolja to veća, pojašnjava nam Šime.
Sad je sezona kuhanja rakije od dropa, a poslije će se raditi od smokava. Kako kaže Omerka, ljudi na Pašmanu suše velike količine smokava i pred njom je još velikog posla.
Četiri do pet puta taj drop mi priko ruku projde
– Nije mi teško ovo kuvati i nije mi teško ovo oko kotla raditi ali mi je teško što ja sama razvažam ovi otpad. To mi je teško malo. Ja sama radim traktorom i na cesti, a ipak je to jedna odgovornost; auto, traktor isti je to vrag i more ti se dogoditi svako zlo. A ja sam vam već malo pritruna i inzulin primam, a muž mi se operirao ovo proljeće od teške operacije i sad ne smi on ništa raditi. A i lipe su nam godine. Ja sam šezdeset i osam, a on će u sedamdesetu. Prije dok bi i on tu bija, skočila bih ja malo do vrtla, malo do kokoš, a sad od pet uri ujutro do navečer u pet ja ne vidim svoju kuću, priča nam Omerka kojoj sad u pomoć priskoči jedna žena iz susjedstva. Kaže kako se i ona brzo uvjerila koji je to trud.
– Što mislite, koliko ja vrića dnevno dignem? Osam vrića u kotal pa onda ga iskrenuti, pa ukrcati, pa iskrcati i to znači da mi četiri do pet puta taj drop priko ruku projde, a ja se tako pravim da sam još jaka, a more me to i iznenaditi. Ali što ćeš! Imamo kotal samo mi i svi očekuju da im skuvamo, svi oćeju rakije, veli Omerka, a na pitanje što će ljudima rakija odgovara:
– To se tu i prodaje ali se i dariva. Moraš kad ti ljudi nešto donesu, a nemaš im što dati, pa ćeš im to dati, rakiju.
Dok mi to razgovaramo, Šime nas upozorava da se napunio sigalj te nas poučava:
– Kad je pun sigalj to je deset litara. Prvi sigalj sve kaže. I ako je dobar, onda se može. Nekome izajde više nekome manje. Jednom je od smokava, a bile su dobre smokve, izišlo od sedamdeset kila, četrdeset i pet litara rakije i to od 22 grada.
Ljudi stalno “kljocaju”
Kako su ljudi zadovoljni s njihovim radom, pitamo, a Gregovi nam kazuju:
– Pa ljudi dolaze i zadovoljni su s nama. Ali stalno kljocaju, a kad ću ja, a kad ću ja. A onda im ja uzmem knjigu i tamo ih pišem i kažem, ti ćeš biti kad te ja budem zvati. A drugo je da nekom izajde više, a nekom manje. Ovisi ako je tko pravio bevandu pa stavi više vode. Isto je i kod smokava, nekome izajde trideset i pet litara, nekome četrdeset i onda odmah priča kako je ovomu, kako je onomu. A moj Šime lipo kaže: kotal nema kantuna da iza njih sakrije. Kako ste stavili tako vam izajde.
Omerka Marija Gregov priznaje da bi bez ove dodatne zarade ona i njezin suprug teško mogli na kraj.
– Nama je jako mala penzija. Primamo 2.400, a tisuću i četristo režija plaćamo. Imamo te tehnike i telefona, a to vam je kao i svi ljudi u svitu, a i uložili smo u ovo u “moju firmu”, veli Omerka koja je preko ljeta pronašla još jedan zanimljivi posao.
– Evo napraivli smo komin i imamo oti ražanj i mogu vam reći da sam cilo lito pekla janjce. Ljudi mi platu, ja se mučim, Sunce, sedmi osmi misec. Jedna žena mi govori da oću li se kupati, a ja bi se rado kupala ali sam progorila. Devetnaest komadi sam ih spekla i to je tribalo za ugrijati, da ste vidili ti oganj i vrućinu. Ali ljudi kažu sami: vidimo da ti je to za rukom pošlo, vidimo da ti to znaš i speći i isići i sve, kazala nam je ova svestrana žena, a o svojoj “firmi” na kraju zaključuje:
– Dok budemo mogli, kuvat ćemo, a kad ne budemo mogli onda ćemo odustati.
A do tada, svi na Pašmanu znaju kome se obratiti za proizvodnju domaće rakije, od kojih su neke, ovdje proizvedene, osvojile i nagrade na “Vinkovačkim jesenima”.
najnovije
najčitanije
Zadar
legendarni veslač
Održana komemoracija za Romana Bajla, zadarskog sportskog velikana
Zadar
proljetno izdanje
Sutra otvaranje sedmog izdanja Zadar Street Food Festivala, donosimo program
Plodovi zemlje i mora
O TOME SE GOVORI
Najboljima dodijeljene nagrade na 26. Međunarodnoj manifestaciji Dani masline 2024.
Svijet
GLAXOSMITHKLINE
Britanska farmacetska tvrtka podigla tužbu protiv Pfizera i BioNTecha
Plodovi zemlje i mora
zametanje cvijeta
Tri su vala opadanja plodova voćaka
Zadar
ryanair
NOVA AKCIJA Iz Zadra letite u više od 30 europskih destinacija za 13 eura!
Hrvatska
TEŠKA NESREĆA
VIDEO Autobus kod Krvavice sletio s Jadranske magistrale u provaliju, vozač prevezen u bolnicu
Zadar
MELADA
ĐIR PO KVARTU (9) Stanovnici Melade ukazuju i na negativnosti: ‘Kao da sam na Lučkom…’
Zadar
Sunset Sports Media Festival
Talijanska nogometna legenda Alessandro Del Piero stiže u Zadar!
Crna Kronika
PU ZADARSKA