Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

A gdje su Mlikota i Radoš?!

01.11.2011. 23:00


NOVA SERIJA – TKO ĆE KUPITI MALAŠĆICU?
Kažu mi – pogledaj novu domaću seriju, “Loza” se zove. Ja sam malo pogledao i pomislio da se zove “Malašćica”. A ne zove se. To je, naime, naziv nekog predjela koji svi na tom otoku gdje se radnja zbiva žele kupiti i sada se oko toga rade razne mućke i malverzacije u koje je, tko bi se tome nadao, uključena i lokalna crkva koja, eto, ima nešto malo zemlje i nekretnina. Riječ Malašćica se, bar onih deset minuta koliko sam ja gledao, spomenula otprilike 7.348 puta tako da nisam stigao zamijetiti ništa drugo, osim da se radnja odvija na otoku, da svi govore dalmatinskim narječjem i da nema Filipa Radoša i Vedrana Mlikote u ulogama oca i sina. Kako to? Gdje su? Da im se nije nešto dogodilo?
STARA SERIJA – CURE ZGODNE, RADNJA NEBITNA
Kada sam već skupio snage pogledati jednu domaću seriju, okuražio sam se i pogledao drugu, a ta se serija zove “Larin izbor”. Iskreno, htio sam vidjeti naše Zadrane Tamaru Šoletić i Juru Arasa, ali ih nisam vidio. Vjerojatno su u nekoj trećoj seriji. Kažu da ima još jedna. A ovu sam gledao kratko jer sam se uključio pred kraj. Tu je neka zgodna cura Lara koja treba nešto izabrati. Ima i jako puno nasilja, kriminala, nevjera, ali i lijepih žena. Bile su dvije, a je li to dovoljan razlog za gledanje, odlučite sami.
DOBRE VIJESTI ZA PREDSTOJEĆE EUROPSKO NOGOMETNO PRVENSTVO
Dobre vijesti u Večernjim vijestima Nove tv. Ne, još nisu javili da smo se kvalificirali na europsko prvenstvo (to će se dogoditi za koji tjedan kada pregazimo Tursku) već nešto drugo, dobro i pozitivno. Na ovom će natjecanju, naime, biti zabranjeno pušenje. Lijepo je što se ovaj lijepi običaj zabranjivanja pušenja širi i na one susrete koji se odigravaju na otvorenom, jer sport i nezdrav život ne idu zajedno. Doduše, pitanje je koliko je gledanje 22 mladih ljudi koji vrijede onoliko novaca koliko bi bilo dovoljno za nahraniti cijelu gladnu Afriku uopće sport, ali to je, kao i navijačko divljanje, već pitanje koje zahtijeva dublju analizu.
RUKA DOBROTE – RUKA HIPOKRIZIJE
Jako volim prigodne glazbene spotove koji su posvećeni nekoj plemenitoj ideji, a koji više služe za promociju estradnih “zvijezda” nego za stvarno organiziranje pomoći. Prije neku noć za uho (oko) mi je zapeo spot “Ruka dobrote” (ili tako nekako) za koji sam mislio da se radi o religioznoj pjesmi posvećenoj nekom aktualnom crkvenom događaju. Spominju se blagoslov i anđeli, a svaki drugi stih počinje s “Bože”. Ali nije to što sam mislio, nego je pjesma posvećena nezbrinutoj djeci. I sada se postavlja pitanje – kome? Potencijalnim usvojiteljima možda? Ne njih ima sedam puta više nego što ima djece “bez” roditelja. Pa kome onda? Možda onima koji dopuštaju da od trenutka kada dijete dospije u dom pa do oduzimanja roditeljske skrbi i stvaranja uvjeta za usvajanje prođe 12 godina? O Bože (mogu ga valjda i ja malo prizivati kao ovi pjevači u spotu) koliko presipanja iz šupljeg u prazno! Gluh se nijemog naslušao!
JEDNA STRANA MEDALJE – UDRI PO SOCIJALNIM RADNICIMA!
Baš je zanimljivo kako su se neke stvari poklopile. Iste je večeri u “Misiji” Roberta Zubera i Sanje Mikleušević išao prilog o mladom bračnom paru kojem su odlučili oduzeti dijete, pa ovi bježe i skrivaju se po planinama i gudurama, prozivaju Centar za socijalnu skrb, narod ih počinje nazivati zagorskim (ili slavonskim – to nije ni važno) Romeom i Julijom, postaju zanimljivi široj publici i naravno, završavaju u medijima, što svi jako vole. U ovoj emisiji su ih doveli pred kamere, pa se priča kako je sve to nepravedno, optužuju se socijalni radnici, a roditelji koji vide da im je krenulo, preko medija poručuju svima da traže od Milinovića, kao aktualnog ministra zdravstva i socijalne skrbi, da im da napismeno da im garantira to i to. Ne pada mi, naravno, na pamet na osnovi jedne tv-emisije donositi zaključak, ali zanimljivo je kako to ide. Očigledno je da je jedan od efikasnijih načina rješavanja problema stvar dati u javnost, reći svoju priču pa onda djelovati s novonastalih pozicija.
 Vidi se da se radi o ljudima, kako bi se reklo, nižeg intelektualnog razvoja i slabijeg imovinskog stanja, što, naravno, ništa ne znači i nije razlog za oduzimanje djeteta. Takvi se ljudi mogu s više ljubavi i pažnje brinuti o svome djetetu nego netko koji ima skupo auto i visoku školu. Ali, recimo (kažem samo “recimo”) da je dijete nađeno pothranjeno i pothlađeno s hematomom na glavi i opekotinom od cigarete i takvo predstavljeno javnosti. Udaralo bi se na sva zvona i urlalo na socijalne radnike što ga nisu na vrijeme uzeli nemarnim (ponavljam. Ne mislim da su ovi takvi, ali kažem “recimo npr.”) roditeljima, zašto ne rade svoj posao i sl. Kažem vam ja. Vrlo pipkavo i osjetljivo područje i treba nekoliko puta stvar dobro pogledati i ispitati, ali, naravno, ne sedam godina.
[email protected]