Plovili u različitim stoljećima, a sad zajedno leže pod pijeskom Jadrana (FOTOGALERIJA)

Slika korisnika admin

U arheologiji nikad nije dosadno. Od sto terena, baš onaj sto i prvi može skrivati prijelomno povijesno otkriće, još jedan dio slagalice koja otkriva tko smo bili i kako smo nekad funkcionirali. Jer ako ne znamo tko smo bili, teško ćemo znati kamo idemo.

U vremenu u kojem se čini da je sve važno već pronađeno i istraženo naići na nove, dotad neistraživane lokalitete, za arheologe je gotovo neprocjenjivo. O važnosti takva tri lokaliteta u kaprijskom kanalu, dva ranoantička i jednom kasnoantičkom, razgovaram s ravnateljem Arheološkog muzeja Zadar i voditeljem ovog istraživanja dr. Smiljanom Gluščevićem. Nalazimo se usidreni na pučini mora u blizini otoka Kaprije s odličnim pogledom na suhozidnu čipku otočića Bavljenca, a oko nas more, mirno kao ulje.

Amfore u pijesku

- Zasad nas svih ovih desetak dana prati lijepo vrijeme. More je dolje na 36 metara dubine ugodnih 21 Celzijev stupanj, govori Gluščević usput koordinirajući posljednje pripreme za vađenje tridesetak amfora iz 1. stoljeća Nove ere. Lokaliteti na kojima je naša ekipa posjetila arheologe dosad nisu istraživani, iako za ove brodolome već neko vrijeme znaju te su ih na osnovu pričanja lokalnih stanovnika i ribara pokušavali locirati posljednje dvije godine. Pokopani pod naslagama pijeska skrivaju tko zna kakva blaga i priče, a do sada su arheolozi samo zagrebali površinu na kojoj su pronašli uglavnom različite vrste amfora koje će za vrijeme ove prve kampanje, u trajanju od petnaestak dana, izvaditi na sigurno. Također, arheolozi će, na čelu s Gluščevićem, dokumentirati svaki centimetar nalazišta te se nadaju da će uspjeti osigurati sredstva i sljedeće godine za nastavak detaljnijeg istraživanja.

Šibensko područje i inače je jako bogato podmorskim lokalitetima, pojašnjava Gluščević ističući kako prva saznanja u podvodnoj arheologiji potječu od krapanjskih spužvara i zlarinskih koraljara koji su roneći pred više od sto godina nailazili na brojne krhotine povijesti. Podmorska arheologija u Hrvatskoj, koja se počela razvijati tek šezdesetih, mnogo toga duguje upravo njihovim svjedočenjima.

- Šibensko područje jedno je od najzanimljivijih na Jadranu, upravo zbog aktivnosti koraljara i spužvara koji još i danas rone i na osnovu tih saznanja i mi smo došli do ovog kulturnog blaga. Preko cijelog niza kontakata uspjeli smo doći do saznanja ove tri lokacije. One naravno nisu jedine, ali sredstvima Ministarstva kulture i uz pomoć domaćih snaga, dakle nas četvero djelatnika AMZ-a, dva pripadnika Interventne policije PU zadarske i nekoliko profesionalaca već deseti dan radimo na njima, pojašnjava Gluščević.

Visoke kazne koje nitko ne plaća

Prije sedamdeset do sto godina, kada su najčešći ronioci na ovom području bili ljudi koji su od mora živjeli, amfore su bile samo dio povijesti u moru i nisu nikoga previše zanimale. Danas je situacija nešto drugačija i s rastom tržišne vrijednosti amfora javljaju se i pljačkaši. Arheolozi se već dugo vremena pokušavaju boriti i utrkivati s pljačkašima ne bi li sačuvali za arheologiju vrijedne nalaze, a devastacija je vidljiva i na ova tri lokaliteta.

- Pljačke našeg podmorja su nezamislivih razmjera. Nevjerojatno je koliko ronioci ogoromnog truda ulažu da bi nešto devastirali. Čitave ekipe idu na zavidne dubine gdje se uz dekompresiju može biti po petnaestak minuta i onda kopaju rukama ne bi li nešto iskopali. Treba imati strašnu volju i utrošiti puno vremena da biste devastirali nešto što bismo mi ispumpali u dva dana, ali eto, to rade, sliježe ramenima Gluščević.

Na papiru zakon je prema pljačkašima kulturnog blaga sklon, ali u praksi... Prema Zakonu o zaštiti spomenika ukoliko netko ne prijavi lokalitet i nalaz pronalazač može biti kažnjen s 20 do 200 tisuća kuna, a ako je uhvaćen s nekim nalazom od 50 do 500 tisuća kuna. Problem je, kaže Gluščević, da kad se i uhvati nekoga suci su vrlo blagi prema takvim kradljivcima. Cijena na crnom tržištu varira. One češće amfore postižu malu cijenu, ali one rjeđe mogu postići vrlo dobru cijenu.

Nepoznate rebraste amfore

Plan arheologa tijekom ove prve petnaestodnevne kampanje je spasiti što se spasiti da, a potom se vratiti nagodinu. Za rad im je ministarstvo odobrilo 100 tisuća kuna. S arheolozima smo bili na jednoj od lokacija kod otočića Bavljenca gdje su ronili na dubini od oko 32 do 34 metra dubine na pjeskovitoj padini. Na oko 150 četvornih metara površine, lokacija sadrži oko 30 cjelovitih ili ulomaka amfora tipa Dressel 2-4. Prototip toga tipa je s otoka Kosa u Grčkoj u Egejskom moru, a kasnije su se proizvodile i u južnoj Italiji te u Španjolskoj. Na osnovi prvotnog uvida arheolozi smatraju da se radi o amforama talijanske proizvodnje kojih se podrijetlo stavlja u 2. stoljeće prije Krista, a traju sve do 1. stoljeća nakon Krista. Ovakav tip amfora pronađen je i na brodolomu kod Silbe, a nađene su na nekoliko lokaliteta na Jadranu u zadnjih pedesetak godina. Upravo iz tog vremena vjerojatno datira ovaj brodolom, no to je teško procijeniti bez sitnih nalaza kakve će arheolozi pronaći tek ukoliko se ova lokacija ikada bude ispumpavala i istraživala.

Drugi duboki lokalitet, na dubini od 36 do čak 38 metara, nalazi se s južne strane Kaprija, a i on će biti dokumentiran na površini te će se potom nalazi vaditi iz mora. Radi se o brodolomu koji je sadržavao kasnoitalske, tzv. amfore Lamboglia 2 koje su najčešći tip amfora na hrvatskoj obali Jadrana. Bile su to uglavnom vinske i amfore za ulje, također iz 1. stoljeća.

Međutim, najplići i najzanimljiviji lokalitet je upravo prekoputa otočića Bavljenca.

- Nalazište je na dubini od 14 do 20 metara. Nažalost, s tog lokaliteta je opljačkano dosta amfora. Zanimljivo je da su teret ovog broda činile dvije vrste amfora. Dugačke uske amfore iz sjeverne Afrike, najviše ih se poizvodilo u današnjem Tunisu, datiraju u 3. ili 4. stoljeću. Međutim, imamo još najmanje četiri tipa amfora od kojih su jedne i male narebrene amfore za koje ni ja, a ni neki kolege koje sam pitao još ne znamo ni kojem tipu pripadaju, a slijedom toga ni iz kojeg su vremena, iako se pretpostavlja da su iz istog stoljeća kao i ove afričke. Tu smo našli i nešto čavala koji su spajali razne dijelove brodske konstrukcije, nešto malih čepova amfora, poklopaca nekih posuda, a vidjet ćemo i što se nalazi u dubljim slojevima, govori Gluščević pojašnjavajući kako je to jedini od tri lokaliteta kojega se tijekom ove kampanje pomnije istražuje i ispumpava.

Groblje brodova

Na brodu svatko ima svoj posao i dužnost. Ne gubi se ni minuta dragocjenog vremena. Ronioci u ekipama silaze u dubine, označavaju, snimaju, mjere... Svaki ronilac brine za svoju opremu, a po izlasku s dubine na kojoj se ostaje svega oko pola sata vrše dekompresiju na tri točke. Na pitanje što ako nešto pođe po zlu, pojašnjavaju kako su tu iskusni instruktori koji znaju kako pružiti prvu pomoć, ali s obzirom da se slijede svi sigurnosni protokoli, takva mogućnost je veoma mala. Ekipa je već dobro uhodana pa se ne troše riječi na suvišno pojašnjavanje, a dan uglavnom prolazi u u veseloj atmosferi i zafrkanciji. Po silasku u more šala prestaje jer ipak se radi o zahtjevnom i ozbiljnom poslu, a sve se priprema za najbolji dio istraživanja - vađenje vrijednog blaga iz mora.

Da ova tri lokaliteta nisu kraj svjedoče i priče lokalnih ljudi koje su podijelili s arheolozima, a Gluščević je imao priliku razgledati i jednu amforu izvađenu s jednog od njih. Iako su već ronili s njima, nisu bili velike sreće, no neće odustati tako lako. Cijelo ovo područje poznato je po brodolomima što samo dokazuje intenzitet trgovine Jadranom još od 4. i 5. stoljeća prije Nove ere pa sve do kasne antike u 5. stoljeću. Nalazi s ova tri brodoloma završit će na različitim mjestima. S dva duboka idu u Muzeju grada Šibenika koji je nadležan na ovom području, dok će oni iz plićeg u Arheološki muzej u Zadru. Što će sve naći, tek će se vidjeti. No, i ono što smo mi imali priliku vidjeti dok su ronioci posebnim mrežama i padobranima, a zatim vrlo pažljivo u rukama vadili i prenosili amfore iz mora na čišćenje od algi i više je nego impresivno. Antičko posuđe za čuvanje i skladištenje vina, ulja ili nečeg drugog svjedoči o jednom drugačijem vremenu, ako ništa drugo barem umjetnički dojmljivijem od vremena plastike koja će najvjerojatnije pričati priču o nama.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno