Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Vidoviti pred zoru

02.11.2017. 09:43
Vidoviti pred zoru


VRAČARE I MAGOVI ZA SVISVETE
Da NOVA i RTL vode računa o vjerskim osjećajima svojih gledatelja,  mogli smo se osvjedočiti i noć uoči Svisvetih. Naime, negdje pred zoru,  ove dvije privatne televizije imaju običaj emitirati emisije u kojima razni magovi, vračare, proricatelji i ostala bratija, razgovaraju s ljudima koji im vjeruju. To je legitimno pravo svakog našeg stanovnika i meni ne  nanosi nikakvu štetu, ni moralnu ni materijalnu, ali pošto treba napisati kolumnu o televizijskom programu koji sam opet slabo gledao, onda u ove sitne noćne sate nije naodmet pogledati par minuta i ove  čudotvorce.
Znamo dakle o čemu se radi. Posebno „nadareni“ mediji sjede u studiju i odgovaraju na pitanja nesretnim ljudima, da im pomognu i utješe  ih u njihovim nevoljama. S obzirom na to da se davno prestao emitirati  meni omiljeni „Vidoviti Milan“ godinama nisam gledao ove stvari, jer,  kao što je poznato, ipak imam kako-tako relevantan kvocijent inteligencije. Malo sam bacio pogled i vidio da se ništa posebno nije promijenilo. Oni su i dalje onako malo tajnoviti, i dalje nose neka neobična  imena – Stela (ta sigurno proriče iz zvijezda), Theo – crveni mag (ne nije komunjara, samo je obučen u crveno), Evita (nije Peron), Ognjena  (ta vjerojatno čita iz plamena), Ciganica Tonka (uistinu – nije ciganka  nego ciganica), a ima i jedna Stoja (ta je za mušterije iz Srbije), samo su  neki iz mnogobrojne družbe koja pomaže ljudima, naravno za samo  osam kuna po minuti.
Najsmješnije od svega je to da su u ovoj priči koja nema nikakve veze  s kršćanskom vjerom (sjetite se onog dijela iz Biblije o lažnim prorocima) odlučili na oba kanala obilježiti i Svisvete paleći nekakve svijeće,  jer ipak je ovo dan mrtvih, a oni komuniciraju i s mrtvim dušama. Iskreno. Baš me briga. Stavili su ih u termine kada ja ionako spavam i  malo tko gleda televiziju, ali da je smiješno – smiješno je.


SIMPATIČNI ĆIRO U SVOME JE FILMU
Na prvom programu HRT-a ovoga je utorka u emisiji „U svome filmu“ gostovao Miroslav Ćiro Blažević. Ovaj mi je osebujni lik nekada  davno pomalo išao na živce, ali s vremenom mi je postajao sve simpatičniji, toliko, da mi ga je sada drago i pogledati. Postoji u njemu nekakva iskrenost, a također, kao što je i sam priznao, financijska neovisnost  koju je stekao, daje mu slobodu da priča što hoće i kako hoće. A ovo što  Ćiro priča i nije tako bezazleno, ali on to tako lijepo interpretira da ga  je užitak slušati. Te malo o ovome, malo o onome, malo otvoreno, malo  uvijeno i čovjek može svašta od njega doznati. Najdraže mi je pak bilo  kada je govorio o poslu nogometnog izbornika i citirao Napoleona koji  je rekao: -„bolje je da jedan lav predvodi sto miševa, nego da jedan miš  predvodi sto lavova.“ Pa i nije daleko od istine ovaj citat.


TV-EMISIJA O ZADARSKOM GROBLJU
Ne mogu prežaliti što sam propustio HRT-ovu emisiju „Kulturna  baština“ u kojoj je govora bilo o našem, Zadarskom groblju. Volim groblja, a pogotovo ona starija od stotinjak godina, jer tu se jako dobro  mogu vidjeti segmenti povijesti nekoga grada. S obzirom na to da naš  grad ima turbulentnu povijest i šokantne mijene stanovništva, onda je  zanimljivo pogledati i naše groblje i zato me baš zanima što je bilo u  ovoj emisiji koja je trajala čak petnaest minuta, i više nego dovoljno da  se detaljno razgleda onaj stari dio groblja u kojem počivaju oni koje se  nekako može nazvati i autohtonim Zadranima. Ali, razgovori o tome su  postali bespredmetni, jer, ako maknemo talijanska i arbanaška prezimena ostalo je vrlo malo prezimena koja bi se mogla nazvati „zadarskim“. Zadranin je svatko tko voli Zadar i prilagođava se životu gradskom, bez obzira na porijeklo, urbano ili ruralno. Vratimo se mi groblju.  Vozio sam ovih dana svoju dragu tetku koja pazi na naše pokojne i  njihova počivališta i kao prvo shvatio da je parkiralište postalo uistinu  premaleno, da je cvijeće preskupo, a da su neki grobovi preneuk…  Nećemo sada ići u analizu grobljanskih običaja, ali ja bi da sam iz nekog malog mjesta s tihim pitoresknim grobljem više volio počivati u  miru i tišini pastoralne simfonije nego… Što li sam ono htio reći? Bolje  ništa.