Ljudi od kojih premijerka očekuje spas u godini izbora

Novih pet ljudi u Vladi Jadranke Kosor već je podvrgnuto raznim analizama – od njihove osobne i poslovne biografije, preko političkih veza, pa sve do imovinskih kartica. Nakon što ih je Sabor potvrdio, u srijedu su već medijima dali i svoje prve ministarske izjave. No, tko su doista ljudi koji imaju izuzetno težak zadatak da u samo jednoj, i to izbornoj godini, pokrenu svoje sektore i cijelu Hrvatsku prema izlasku iz žilave i sveobuhvatne krize?
Branko Bačić
Branko Bačić jednostavno je idealan materijal za glavnog tajnika stranke. Riječ je o korektnom, mirnom čovjeku, sistematičnom operativcu koji će odraditi sve što se od njega traži u jednom godinama uhodavanom mehanizmu kakav je Hrvatska demokratska zajednica. Bačić je strpljiv, nije konfliktan niti zločest i što je posebno bitno jako je poslušan. Sve te njegove ljudske i političke osobine imao je na umu Ivo Sanader kad ga je odredio za glavnog tajnika HDZ-a u trenutku kad se on sam odlučio povući iz aktivne politike. Bačić je vjenčani kum Vladimira Šeksa, ali svoje napredovanje u stranačkoj hijerarhiji, dugogodišnji načelnik rodnog Blata na Korčuli, pa državni tajnik za more, zahvaljuje gotovo isključivo bivšem premijeru.
Brzo se, međutim, oslobodio Sanaderovog utjecaja i u kratkom je vremenu postao jedan od najčvršćih oslonaca Jadranke Kosor. Po njezinom nalogu pozivao je na red HDZ-ovce koji su, prema premijerkinom mišljenju, zabrljali nešto u javnim nastupima. Samog Bačića Jadranka Kosor često je slala da u televizijskim i radijskim emisijama zastupa stranku, znajući da nakon neće biti repova jer Bačić uglavnom ne kaže ništa. U premijerkinoj pratnji Bačić neprestano putuje Hrvatskom, a ponekad je s njom skokne i do inozemstva. Pojedinim prijateljima već žalio da su mu ta putovanja naporna, da nikad nije slobodan, čak ni vikendima. No, isplatilo mu se što je toliko vremena provodio u premijerkinoj blizini. Postao je ministar prostornog uređenja i graditeljstva.
Bačić bi trebao raskrčiti put velikim investicijama što nije uspjela ili nije htjela učiniti Marina Matulović Dropulić. E tu više neće biti dovoljan Bačićev pristup – ako ide, ide. “Branko je nevjerojatno oprezan čovjek. On će sve deset puta provjeriti prije nego što stavi svoj potpis. A nerijetko se na nešto uopće neće potpisati. Nije, naime, sklon nikakvom riziku”, opisuju Bačića ljudi koji ga dobro poznaju. Da bi se na terenu uklonilo brojne barijere investitorima i to u idućih godinu dana trebat će se ući u rizik. Neće se više moći čekati na mišljenje DORH-a jer ona vrlo sporo stižu. “Teško je zamisliti Bačića da u sadašnjoj situaciji upusti u bilo što prije nego što dobije Bajićevo mišljenje i zato nije da je baš on bio dobar izbor za nasljednika Marine Matulović Dropulić. Na to mjesto trebao doći netko tko brzo reagira”, nerijetke su procjene i unutar HDZ-a.
Davor Božinović
Kad se u siječnju 2005., netom nakon prvog kruga predsjedničkih izbora, Davor Božinović sastao s Arsenom Baukom i Ivanom Račanom da bi raspravili kako pobijediti protukandidatkinju Stjepana Mesića u drugome krugu, vjerojatno nije slutio da će se nepunih šest godina kasnije naći u sasvim oprečnoj poziciji. Božinović se tog trenutka, zapravo, nalazio u prirodnoj situaciji: kao predstojnik Mesićeva ureda, trudio se svome šefu osigurati pobjedu u drugome krugu.
Ispričao nam je to Arsen Bauk koji se sastanka iz 2005. prisjetio ovih dana kada je Božinović ušao u Vladu Mesićeve nekadašnje izborne suparnice Jadranke Kosor. No, za novog ministra obrane nije to bio nikakav kopernikanski obrat. Otkad je prije pet godina napustio Ured predsjednika, Božinovićeva karijera kretala se uzlaznom putanjom, upravo prema Banskim dvorima.
Od odlaska s Pantovčaka, ovaj je profesionalni diplomat preuzimao sve više i više pozicionirane funkcije. Najprije je imenovan veleposlanikom Hrvatske pri NATO-u u Bruxellesu. Tih, samozatajan, ali i ambiciozan – kako ga opisuju suradnici – obavio je kao veleposlanik nevjerojatan posao. Umjesto da sjedi u Bruxellesu, putovao je Hrvatskom promovirajući NATO. Bilo je to, gledajući sa strane, sasvim nadrealna situacija: čovjek kojem je radno mjesto stotinama kilometara na sjeveru Europe, provodio je velik dio svog vremena po vatrogasnim domovina i dvoranama, uvjeravajući ljude da Hrvatska treba postati članica Sjevernoatlantskog saveza.
Uporna turneja na kraju mu se isplatila. Bruxelles je zamijenio Zrinjevcem, najprije mjestom državnog tajnika za europske integracije, a potom puno važnijom pozicijom državnog tajnika za politička pitanja. Ta je pozicija za sve dosad bila odskočna daska: Hido Biščević postao je generalni tajnik Vijeća za regionalnu suradnju, a Bianca Matković ministrica u Vladi. Nije zato čudo što je i Božinović napredovao u smjeru Banskih dvora, mada je, tvrde neki njegovi poznanici, u posljednje vrijeme razmišljao da se, umjesto politici, posveti akademskoj karijeri. No, zov politike očito je bio jači.
Kao ministar obrane Božinović će morati usko surađivati s predsjednikom Ivom Josipovićem. “Bit će to uspješna suradnja”, tvrde Božinovićevi dobri poznanici, a na pitanje zašto, odgovaraju: novi ministar nije sklon sukobima, nego kompromisima i nuđenju konkretnih rješenja umjesto besplodnih teorijskih rasprava.
Martina Dalić
Dižem obje ruke za Martinu Dalić. Ona je najbolji je izbor za ministricu financija jer poznaje struku i način djelovanja države, oduševljeno kaže jedan financijski stručnjak koji ministricu, članicu HDZ-a, poznaje više od desetljeća. Da je Dalić stručna, potvrđuju i njezine funkcije u prošlih 15 godina. Osim što je vodila Središnji državni ured za razvoju strategiju, bila je pomoćnica ministra financija, glavni ekonomist u PBZ-u i direktorica Partner banke.
Dio ekonomista, istina, zamjera joj pripadnost neoliberalnoj ekonomskoj školi koja je u Hrvatskoj vladala 20 godina, podcjenjivala ulogu države u gospodarstvu i dovela do deindustrijalizacije zemlje. Ta škola, kažu, dovela je Hrvatsku u krizu i ne može nas iz nje izvesti. No, kao ministrica financija, kažu realisti, Dalić ionako nije u prilici donositi novu strategiju razvoja. Ona ima vezane ruke i mora hodati u cipelama koje su joj – donošenjem proračuna za 2011. – već skrojili Vlada i Ivan Šuker.
“Ne bih se s time složio”, tvrdi ministričin znanac, jer ona treba provoditi Program gospodarskog oporavka koji predviđa strukturne reforme. “Ona zna raditi u timu”, dodaje, “ali zna se izboriti i za svoje stavove”. Dok nije bila ministrica, Dalić je govorila da je nerealno očekivati veliko kresanje proračuna. No, i sama je upozoravala je da su potrebne reforme javne uprave, pravosuđa, mirovinska i zdravstvena reforma.
Kako je iduća godina predizborna, od ministrice malo tko očekuje velike zahvate. Ipak, Hrvatskoj se opasno zaljuljao kreditni rejting, pa Dalić neće smjeti samo “držati vodu dok majstori odu”. Morat će uvjeravati svijet da Vlada i ona misle ozbiljno s reformama. Svojim potezima morat će slati pozitivne poruke investitorima kako bi poboljšala financijski rejting države, ili barem spriječila da Hrvatska do izbora ne padne ispod tanke crte koja je dijeli od Grčke.
Domagoj Ivan Milošević
Doktor kojeg zanimaju biznis, politika i snowboarding
Neće se praviti previše pametan, već će raditi, tom rečenicom nekolicina naših sugovornika najkraće opisuje Domagoja Ivana Miloševića, novog potpredsjednika Vlade za investicije. U državnu službu stiže iz privatnog sektora, a tamo je već pokazao da zna raditi i da, kako sam za sebe veli, nikada ne bježi od odgovornosti. Opisuju ga kao iznimno pristojnu i ugodnu osobu, razumnu i smirenu.
”Problem Hrvatske je što nikako ne provodi nužne reforme, pa smo kao društvo još uvijek u tranziciji”, govorio je godinu dana prije no što je dobio priliku da svojim angažmanom u vlasti pridonese tom izlasku iz tranzicije. U javnom sektoru, pritom će zasigurno osigurati neprijatelje, kao i prije godinu dana kada je sindikatima jasno poručio kako je inzistiranje na božićnicama potpuno neprimjereno u situaciji kada privatni sektor otpušta 50 tisuća radnika. Tada je kriza već poprilično nagrizla Hrvatsku, a u svojem je “Pastoru” Milošević antikrizne mjere povukao još u prvom kvartalu 2009. godine smanjivši plaće za 20 posto i uvodeći četverodnevni radni tjedan.
Izvrstan učenik, a potom i student medicine s prosjekom ocjena 4,5 nikada nije planirao raditi u struci. Politika mu je dugo hobi, i to ne krije. Sada mu se hobi pretvara u posao. Da je spreman na rizike možda se može iščitati iz drugog Miloševićeva hobija, naime strastveni je snowboarder pa se diči i funkcijom predsjednika Zagrebačkog snowboard saveza.
Medicina očito nikada nije bila posao kojim se želi baviti. Još za studija bacio se u biznis distribucije automata i hladnjaka za Coca-Colu i Pepsi. Potom prelazi na posao uvoza papira i papirnatih proizvoda, a 2000-te godine s Danijelom Šternom i Janislavom Šabanom kupuje Pastor. Dvije godine trebalo im je da osnuju Pastor Grupu, otkupljujući većinske udjele u tvrtkama koje danas čine grupu. Pastor je u vrijeme preuzimanja bio u lošem stanju, no ne u stečaju kako se danas nerijetko može čuti. Poduzeće je izgubilo strana tržišta, financijski stajalo loše. Novi vlasnici uspjeli su vratiti stara tržišta, proširiti se na nova, modernizirati proizvodnju. Grupa, koja je u 65 postotnom vlasništvu Miloševića, danas radi na tržištima zemalja bivše Jugoslavije, Rumunjske, Rusije… U devet zemalja ima petnaestak tvrtki i godišnji promet od 30 milijuna eura. No, Milošević se nije zaustavio samo na protupožarnim aparatima i sigurnosti, već se ubacio i u građevinski biznis preko tvrtke Sigma, odnosno Sigma stan i Sigma centar, ali i preko Jadran Kapitala, zatvorenog investicijskog fonda za ulaganje u nekretnine. Nakon imenovanja u Vladu, dao ostavku na mjesto člana Nadzornog odbora Jadran Kapitala.