Čitatelji, vratite se čitanju Krležinih djela!

Ravnateljica NSK Seiter Šverko istaknula je kako su dnevnički zapisi ovoga klasika hrvatske književnosti iznimno zanimljivi jer su iz njih potekla neka kasnija Krležina djela. Pozvala je čitatelje da se vrate čitanju Krležinih djela
Hrvatski književnik Miroslav Krleža umro je 29. prosinca 1981. godine, a na isti datum 2011. godine, 30 godina poslije, održani su brojni skupovi sjećanja na njegov lik, život i djelo. Zapravo je malo toga usklađeno, na što je vrlo kritički upozorila i nova ministrica kulture RH Andrea Zlatar Violić. Ipak, dokumentarni film, okrugli stol, najava Vaništine izložbe, zatim kritičkog izdanja njegovih djela i ostale manifestacije održane u organizaciji raznih ustanova i institucija – od HAZU i DHK preko Ministarstva kulture i HDP do LZMK i NSK – ipak su, iako pojedinačno, pripomogle snazi sjećanja kao zalogu za budućnost. A u toj budućnosti pozivaju se čitatelji na čitanje Krležinih djela.
Vijenac na Mirogoju
U povodu obilježavanja 30. obljetnice smrti najvećeg hrvatskog književnika 20. stoljeća, članovi Uprave Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, potpredsjednik akademik Velimir Neidhardt i glavni tajnik akademik Pavao Rudan u četvrtak 29. prosinca su položili vijenac na njegov grob na zagrebačkom groblju Mirogoj. U ovoj jubilarnoj godini, 150. obljetnici osnutka, HAZU je nizom događanja odao počast Krležinim zaslugama i predavanjima i posebnim obilježavanjem 50. obljetnice izlaženja časopisa Forum.
Ujedno, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti priprema nekoliko značajnih manifestacija kojima će javnosti sveobuhvatno prikazati lik i djelo Miroslava Krleže, istaknutog člana Akademije: bio je osnivačem Razreda za suvremenu književnost i suosnivačem Akademijinog časopisa Forum te potpredsjednik Hrvatske akademije od 1947. do 1957. godine.
Posebno je značajno ono što će se dogoditi krajem siječnja 2012. u palači Hrvatske akademije: svečano će biti otvorena izložba radova akademika Josipa Vanište na kojoj će biti izloženi portreti Miroslava Krleže. Također će na prigodnom znanstvenom skupu u povodu 30. godišnjice smrti hrvatskoga književnika i akademika Miroslava Krleže govoriti predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić, te akademik Krešimir Nemec i akademik Tonko Maroević.
Memorijalni prostor Bele i Miroslava Krleže (Krležin Gvozd 23) bio je otvoren za posjetitelje od 11 do 17 sati.
Ulaz je bio slobodan. Svaki puni sat organizirano je stručno vodstvo, a u 13 i 150 sati glumac Božidar Smiljanić govorio je Krležine stihove. I Gvozd je posjetio uz mnogobrojne posjetitelje akademik Josip Vaništa.
NSK: predstavljeni rukopisi Krležinih “Davnih dana”
Trideset i četiri jedinice dnevničkih zapisa Miroslava Krleže “Davni dani” pohranjene u književnikovoj rukopisnoj ostavštini u Zbirci rukopisa i starih knjiga u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici predstavljene su 29. prosinca u sklopu obilježavanja 30. obljetnice Krležine smrti u Zagrebu.
Izložba Krležinih rukopisnih jedinica postavljena je u predvorju NSK, a o Krleži i njegovoj rukopisnoj ostavštini govorili su ravnateljica NSK Dunja Seiter Šverko i ravnatelj Zbirke rukopisa i starih knjiga u NSK Ivan Kosić.
Odabrane dijelove dnevnika “Davni dani” čitao je dramski umjetnik Duško Valentić.
Ravnateljica NSK Seiter Šverko istaknula je kako su dnevnički zapisi ovoga klasika hrvatske književnosti iznimno zanimljivi jer su iz njih potekla neka kasnija Krležina djela. Dodala je i kako se Krleža u “Davnim danima” obračunava sa svojim suvremenicima, a posebno s književnicima.
Podsjetila je na to da je NSK ove godine sudjelovala u obilježavanju Krležine obljetnice još u lipnju kad je nastupila u mađarskoj Nacionalnoj knjižnici, koja je postavila izložbu o hrvatskom književniku Miroslavu Krleži, koji je govorio mađarski.
Ravnateljica je pozvala čitatelje da se vrate čitanju Krležinih djela.
Kosić je istaknuo kako je 14 drvenih sanduka Krležine ostavštine prvotno pohranjeno u NSK na Marulićevu trgu, koja je 1996. prenesena u novu zgradu nacionalne i sveučilišne knjižnice. Krležin nasljednik Krešimir Vranešić darovao je NSK cjelokupnu ostavštinu 10. listopada 2010., rekao je dodavši kako su sanduci s ostavštinom otvoreni 29. prosinca 2010. godine.
Podsjetio je kako je obradba građe počela 29. svibnja 2001., a završila 2003. godine te napomenuo kako je klasificirana u nekoliko skupina među kojima su rukopisi pjesama, drama, romana, eseja i govora od 1914.. do 1981., korespodencija s oko 16 tisuća jedinica, fotografije, dokumenti i druga građa. Građa Krležine ostavštine zauzima 30 metara na policama NSK.
HDP: Znanstveni skup o Krležinoj ostavštini
U povodu 30. obljetnice smrti Miroslava Krleže, 29. prosinca je u Hrvatskom društvu pisaca održan okrugli stol na kojemu su se sudionici osvrnuli na Krležinu književnu, kulturnu i političku ostavštinu te pokušali odgovoriti na pitanje što je Krleža danas, što njegovo djelo čini živim, je li ono podcijenjeno ili precijenjeno te tko danas čita Krležu.
Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, pozdravljajući obilježavanje obljetnice smrti Krleže kao “živog pisca”, izrazila je žaljenje što se tako važan skup nalazi u neprimjereno malom prostoru te što sve institucije vezane uz Krležu (NSK, Leksikografski zavod, HNK, DHK i dr.) taj svečani trenutak ne obilježavaju zajedno. Primjerenijim mjestom za tu obljetnicu ministrica Zlatar Violić vidi KD Vatroslava Lisinskog, kako bi potencijalni čitatelji mogli shvatiti značaj toga pisca. “Rasap da se danas na deset mjesta komemorira i postavljaju vijenci, a da je ovo jedino mjesto gdje se o Krleži govori kao o živom piscu, nešto je što ne upisujem u plus”, poručila je ministrica.
Skupu je nazočio i hrvatski predsjednik Ivo Josipović koji je istaknuo da Krleža zaslužuje da se sjetimo njega i njegova djela.
Krleža oduvijek izaziva prijepore i jake emocije i rijetko je tko ravnodušan, kazao je Velimir Visković podsjetivši na utjecaj tog vodećeg intelektualca svoga vremena na društvo. Nakon Krležine smrti javljaju se kritike njegove uloge, posebice iz pera Stanka Lasića i Igora Mandića. Potkraj 90-tih stabilizirala se pozicija Miroslava Krleže, koji je u svijest upisan kao najbitnija karika u književnom i intelektualnom kanonu 20. stoljeća, kazao je Visković koji ističe da je njegovo djelo i danas aktualno. Njegovi romani sadrže dileme suvremenog čovjeka, iz njih se može naučiti o političkoj povijesti naroda, i 30 godina od Krležine smrti, on živi, poručio je Visković.
Viktor Žmegač drži da bi se Krleža danas teško snašao te ocjenjuje da su mladom čitatelju za poniranje u Krležine tekstove potrebni obrazovna razina i senzibilitet. Najbolje Krležine stranice, koje su ujedno najbolje stranice hrvatske proze, tekstovi su koji žive od atmosefere, rekao je. Za čitanje Krležina djela, drži Žmegač, potrebno je shvatiti kulturu senzibiliteta. Mlade čitatelje uputio je na književnikova djela u kojima on osobno govori, kao što je primjerice tekst o djetinjstvu u Zagrebu. Žmegač drži da se Glambejevi ne mogu više izvoditi integralno jer je trećina teksta na njemačkom pa stoga misli da su rane drame, kao što je “Kraljevo”, primjerenije.
Krleža je bio ključni pisac i vodeći intelektualac a za današnje generacije on znači malo ili ništa, ocijenio je Krešimir Nemec. Na pitanje tko će sutra čitati Krležu ocijenio je da se ta djela neće čitati ili će ih čitati uski krug ljudi. “To će biti oni koji će se željeti izdvojiti od popularnog ukusa i koji će nastaviti njegovati kulturni kapital”, rekao je Nemec. Misli da vrijeme ne radi za Krležu te da mu prijeti muzealizacija. Njegov današnji položaj je “pomalo shizofren”, drži Nemec dodajući da u prilog tome govore i neke ankete u medijima prema kojima je Krleža izabran i za najboljeg i za najprecjenjijeg pisca.
Igor Mandić priznao je da je Krleža bio njegov duhovni otac, mitološka figura s kojom se bolno rastao. Kazao je i kako nema povratka “krležijanstvu” jer je to preteško te je istaknuo da je uvijek bio protiv mitomanije oko Krleže za koju taj pisac nije bio zaslužan. Predrag Matvejević pitao je zašto u knjižarama nema Krležinih djela, a Slavko Goldstein zauzeo se da HAZU tiska kritička izdanja Krležinih djela. Marko Grčić govorio je o tome zašto je hrvatska ljevica zaboravila Krležu a Josip Šentija povukao je paralelu sa čestim motivom Krležinih djela – bankarstvom i bankama i današnjicom.
Andrea Zlatar Violić: Krleža je pisac i sadašnjosti i budućnosti
U svome prvome obraćanju kulturnoj javnosti, Andrea Zlatar upitala se što rade institucije u Hrvatskoj, koje, kako je kazala, posljednjih 20-ak godina nisu našle načina da govore o Miroslavu Krleži, a taj pisac to zaslužuje, prije svega zbog snage svoga kritičkoga mišljenja koja je pokazivala otpor prema stvarnosti koja ga je okruživala. Krleža je govorio, istaknula je Andrea Zlatar, da imamo pravo na kritičko mišljenje, a taj svijet u kojemu se prepleće hrvatska i europska kultura opisivao je jednim prenesenim jezikom. Krleža je pisac ne samo sadašnjosti nego i budućnosti, i naš je posao da ga tako predstavimo, naglasila je Andrea Zlatar.
Krleža je govorio da imamo pravo na kritičko mišljenje, a taj svijet u kojemu se prepleće hrvatska i europska kultura opisivao je jednim prenesenim jezikom. Krleža je pisac ne samo sadašnjosti nego i budućnosti, i naš je posao da ga tako predstavimo, naglasila je Andrea Zlatar
U nastavku skupa govorili su Ivo Banac, Zoran Kravar, Nadežda Čačinović, Mani Gotovac, Sibila Petlevski, Tonko Maroević i Nikica Petrak.

Dokumentarni film o Krleži s više od 120 njegovih suvremenika

U sklopu “Krležina dana”, kojim se obilježava 30. obljetnica smrti Miroslava Krleže, 29. prosinca je u kinu “Movieplex” premijerno prikazan dokumentarni film “Krleža” Željka Senečića, koji donosi niz svjedočanstava o životu i djelu tog istaknutog hrvatskog pisca.
Film se sastoji od tri djela: prvi obuhvaća Krležin život i književno stvaralaštvo, drugi njegov susret s ekranizacijom vlastitih djela na filmu i televiziji, dok treći donosi interpretacije Krležinih dramskih djela u izvedbama kazališta u Zagrebu, Beogradu i Mariboru.
Redatelj Željko Senečić rekao je uoči projekcije da taj dokumentarni film dolazi s četrdeset ili pedeset godina zakašnjenja, s obzirom da bi, ocijenio je, njegov značaj bio puno veći da se svojim likom u filmu pojavljuje i sam Krleža.
O Krleži u filmu govori više od 120 Krležinih suvremenika i pooznavatelja njegova djela, Predrag Matvejević, Zdravko Zima, Boris Senker, Krešimir Nemec, Georgij Paro, Ante Stamać, Tonko Maroević, Josip Vaništa i mnogi drugi, a scenarist je Tomislav Sabljak.
Za film je odabrano sedamdesetak minuta od nekoliko sati snimljenog materijala, postoji mogućnost da se prikaže u tri nastavka na televiziji, a za njega postoji interes i izvan Hrvatske, rečeno je.
Na početku filma uvršten je snimak Krležina glasa iz razgovora koje je prije više od četrdeset godina vodio s Predragom Matvejevićem, čija je je osmo, prošireno i dopunjeno izdanje knjige “Razgovori s Krležom” predstavljeno u sklopu premijere.
Posljednjih 15-ak godina u Hrvatskoj je postojao manjak zanimanja za Krležu jer je on ostao vjeran svojim načelima i drugačije je vidio hrvatstvo i zajedništvo, rekao je Matvejević. Nema ga u školskim programima, niti u dovoljnoj mjeri u knjižarama, dodao je, izrazivši nadu da će Senečićev film i njegova knjiga potaknuti mlađe generacije da ponovno prigrle Krležu.
Matvejević je podsjetio kako je do tih razgovora došlo nakon što je 1967. u “Le Mondeu” objavio tekst “Miroslav Krleža – živi klasik”, te ga je po povratku u Hrvatsku čekala poruka da se javi Krleži, koji je redovito čitao taj cijenjeni francuski list. Po njegovim riječima, bilo je teško raditi razgovore s Krležom jer on nije lako ulazio u dijalog.
Novo izdanje knjige, čijih je četiri izdanja tiskano još za piščeva života, prati i CD sa snimkom razgovora Krleže i Matvejevića o susretu s Titom 1939. u Šestinama, sibirskim grobovima, sukobu na ljevici te dramatizaciji “Banketa u Blitvi”.

Vaniština sjećanja na Krležu

Godine 1970. pripremao se izbor iz djela Miroslava Krleže (Edicija Pet stoljeća hrvatske književnosti) i pisac me zamolio da za tu priliku izradim njegov portret. Rad smo započeli u mojem stanu, nastavili na Gvozdu; gledali smo se nijemi i napeti.
– Nisam nikome sjedio od vremena Ljube Babića i Petra Dobrovića, povikao je.
Njegovo umorno lice bilo je loše osvijetljeno stropnom svjetiljkom. Našao sam se između naturalističkih grubosti i moje idealizirane slike koja se sada lomila. Jedva sam održao na okupu sve elemente koji su mi se u tom času nudili.
Situacija me silila da ga promatram i to je pojačavalo njegovu zlovolju. Početak nije bio sretan. Ali je ljutnje s vremenom nestalo. Čuo se samo šum olovke na papiru.
Drugog ili trećeg dana zamolio me da vidi crtež i rekao: – Nemojte to više dirati.
Portret u ulju (bila je to njegova želja) radili smo u atelieru svake nedjelje od 11 sati. Dva mjeseca. Krleža je obolio, portret nije završen, platno sam preslikao.
Točno prije trideset godina, 15. XII. 1981., odlazim u Vinogradsku bolnicu na Krležin poziv. Otorinolaringologija, na kraju hodnika, malo predsoblje, u njemu bijeli stol i dvije stolice.
– Vidio vas je, kaže i sestra. – Čeka vas.
Njegova soba koju zovu apartmanom, bivši hodnik, gotovo je prazna. Krevet, aparati uz postelju. Krleža je naoko miran, pita za Rosi, za djecu, pa prelazi na Banket u Blitvi, dramatizaciju romana u režiji Georgija Para, izvedenu prije dva dana u HNK-u.
Želi dobiti što precizniju sliku o izvedbi.
– Govorite, kaže mi – od prve slike molim.
Želi da mu pled stavim na leđa, okrećem mali jastuk na uzglavlju. Razgovor poprima uobičajeni tok, traje gotovo sat vremena, prelazi onih desetak minuta koje su mi dali liječnici. Čuje se žamor iz predsoblja, netko šakom lupa po vratima, bestidno me tjera da nestanem.
Ustajem.
– Kad ćemo nastaviti one lijepe večeri koje sam proveo u vašoj kući? Pitam: – Kad ćete kući?
– Ne vraćam se, kaže. – Tu sam pred ovim zidom kojeg ne mogu prijeći, pred velikim NIŠTA.
Njegov je pogled leden. Gledamo se bez riječi, to traje trenutak.
Sat, dva poslije, u atelieru, nacrtao sam na listu papira Krležu na bolesničkoj postelji.
Naglo. U dvije minute.