Zbog Brexita doseljenici iz zemalja Nove Europe masovno napuštaju Ujedinjeno Kraljevstvo

Politički angažman Željka Leventića jedan je od zanimljivijih primjeraka društvenog aktivizma u gradu Zadru. Kao državljanin Velike Britanije, Leventić je član Laburističke stranke, a u Hrvatskoj Živog zida. Ta proturječnost u kojoj je na jednoj strani najpoznatija socijaldemokratska i mainstream stranka u Europi, a na drugoj stranka koja je zapravo antisistemski pokret, bila je povod za ovaj razgovor. Željko Leventić je  hrvatski branitelj,  pripadnik Druge gardijske brigade Hrvatskog vijeća  obrane je kao razvojačeni časnik vojske Federacije BiH i diplomirani  pravnik  nakon rata odlučio otići iz rodnog Mostara i u Engleskoj početi  doslovce od nule. Tu je upoznao suprugu Maju, Zadranku s kojom ima  četvero djece.
Naše prvo pitanje je bilo kako je nakon svega uspio pomiriti dvije  političke kontroverzije s različitih strana Europe.

Privukao ga Corbyn
– Na prvi pogled se zaista radi o kontroverziji. Kad pogledamo Laburističku stranku, vidimo stranku koja je vodeći Vladu Ujedinjenog Kraljevstva otišla u rat u Iraku i koja je kriva za smrt dva milijuna Iračana. Vidimo političku opciju koja je lagala o oružju za masovno uništenje i koju je  u tome vrijeme vodio globalist i Sorosev čovjek Tony Blair. No to je stranka koja se nakon potonuća 2015., promijenila. Napose se to dogodilo dolaskom Jeremy Corbyna na čelo. No Corbyn me je privukao još 2003., na  početku Iračkog rata. Bio je jedan od rijetkih koji je tada u engleskom  parlamentu ustao protiv tog bezumlja. Bio je među prvima koji je javno  razotkrio priču o oružju za masovno uništavanje i uperio prst na Tonya  Blaira, optužujući ga za ratni zločin. Štoviše, Blairu je obećao pogled kroz  zatvorske rešetke ako laburisti, pod njegovim vodstvom, opet dođu na  vlast. Drugi razlog mojeg učlanjenja u Laburističku stranku je Corbynova  najava oporezivanja banaka.
Dakle, novi kurs laburista povezao vas je sa Živim zidom. Ne mislite  li da je borba na ovakav način protiv banaka, borba koja je unaprijed  osuđena kao borba protiv vjetrenjača.
– Svi znamo što se događa u Hrvatskoj. Vidjeli smo deložacije ljudi iz  stanova i ovršni zakon koji ide bankama u susret. Politika Živog zida je  manje- više poznata svima. No u Londonu postoji svima poznati City. To  financijsko i gospodarsko središte osnovano je u 17. stoljeću s vrlo velikom dozom autonomije. Čak je ima i prema engleskim zakonima, sve do  mogućnosti da njihov predstavnik u parlamentu može uložiti veto. Taj  grad unutar grada, svojevrstan bankarski Vatikan, ima  vlastitu City of  London policiju, u koju Metropolitan policija ne smije ući bez njihove  dozvole. Zajedno sa svojim derivatom, Wall Streetom, londonski City  vlada svijetom. Preustrojeni laburisti na čelu s Jeremy Corbynom ne samo da su najavili poreze za te banke, nego i njihovo zauzdavanje kao jednog od najvećih generatora suvremenih ratova i sukoba koji su posljedica ekstremne gramzivosti i profita upravo tih financijskih oligarha.
Hrvatske banke, iako se radi o ekspoziturama stranih banaka, nisu  toliko jake da pokreću ratove, ali ih svejedno Živi zid želi zauzdati  držeći ih kao generatore antagonizacija u društvu.

Hrvatska postala kolonija
– Koja je to banka hrvatska, pitanje je koje svi postavljamo. Možemo  upitati i kako se hrvatska politika formira u tim bankama, tako da je meni  pomalo smiješno govoriti o hrvatskom bankarskom sustavu. Čak je  smiješno govoriti o tim našim direktorima i nekakvoj bankarskoj eliti, jer  sve njihove odluke dolazi iz inozemstva, u zemlje koje putuje profit ostvaren u Hrvatskoj. Predavanje vlastitog novčanika u ruke strancima mi  smo faktično postali kolonija.
Neki će reći da ovom Vašom tvrdnjom pretjerujete, budući da su  mješovita vlasništva osnova svih zapadnih ekonomija. Demantiraju li  Vas tvrdnje da je Hrvatskoj krenulo na bolje kad je ušla u EU i kad je  otvorila svoje tržište, a više od 70 posto javne potrošnje se financira iz  fondova EU, čime je osiguran jedan od preduvjeta za značajniji gospodarski rast.
– Što je to uloženo u naše banke? Iz njih je samo izvučen novac. Pogledajte hrvatsku poljoprivredu, iseljenu Slavoniju, industriju, brodogradnju i novinske stranice koje nam svakodnevno pričaju o novim bankrotima. Da ta priča ne drži vodu, prepoznali su i u Engleskoj. Brexit je samo  posljedica većinskog razmišljanja u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Često govorite da se aktualni sukob između laburista i konzervativaca u Engleskoj te unutarstranačka borba u tim dvjema najvećih  strankama, može lako preliti na ostatak Europe koja je podijeljena između globalista i onih koji zagovaraju povratak nacionalističkom kapitalizmu.

Velike podjele u Engleskoj
– Situacija nije samo jako zategnuta u Engleskoj. Može se reći da je takva situacija u cijeloj zapadnoj Europi. Istina je da u Konzervativnoj stranci vlada borba između anti i pro 'breksitovaca', kao i u Laburističkoj  stranci između 'korbinovaca' i stare garde koja promiče ostanak bankarsko- korporacijskog sustava. U pozadini su velike privilegije i veliki novac. Jasan je to pokazatelj da, ako Velika Britanija izađe iz EU,  ta tvorevina pada. To se tek na prvi pogled čini radikalno. Stvara se presedan da je  moguć izlazak iz unije iz koje to do sad nije bilo moguće pa je za očekivati da će put Velike Britanije pratiti i druge članice EU.
Vide li se već sad posljedice Brexita u Engleskoj?
– Itekako! Poglavito na ljudima koji su prispjeli iz istočne Europe. Oni,  koliko ja vidim u Londonu, masovno napuštaju Englesku. Odlaze u Irsku  i Njemačku jer radi ostanka, između ostalog, moraju ispunjavati gomilu  dokumenata. Moji prijatelji Poljaci su dobili doslovce četiri knjige s 86  stranica koje moraju proučiti i ispuniti. Većinom se radi o osobnim podacima kojima trebaju opravdati svoj i boravak svoje djece u Engleskoj.  Za djecu su tražili čak da imaju svoje posebne račune. Većina ljudi koji su  tamo došli iz istočne Europe i imaju prijavljen boravak, odustaje od te  papirologije.
Što je naviše kumovalo vašem radikalnom pogledu na situaciju u  Engleskoj?

Brojna samoubojstva
– Do 2008. godine situacija u Engleskoj je bila neusporediva s aktualnim stanjem. Na snazi je bio neprestani gospodarski rast. Svake godine  rasle su plaće i beneficije, a onda je rast stao. U međuvremenu, cijene su  se uglavnom udvostručile. Sjećam se tih godina kad sam redovito kasnio  na posao jer sam u vrijeme 'rush houra', kad ljudi idu na posao, svjedočio mnogim bacanjima ljudi pod tračnice podzemne željeznice. Nakon rata u našim krajevima, to više nisam htio gledati, napose kad to  čine ljudi koji su bankrotirali. Od te 2008. pod raznim izgovorima, neprestano se smanjuju sva socijalna davanja i radnička prava. Radio sam  tada u zaštitarskoj tvrtki i vjerovali ili ne, u Laburističku stranku me je  upisao policajac. Naime,  kolege i ja smo osiguravali jedan rave-party kad  je došla policija i zbog remećenja javnog reda i mira zatvorila zabavu.  Tom prilikom mi je taj policajac održao govor o globalizaciji i transatlantskom sporazumu kojima je cilj nestanak predstavničke demokracije  i stvaranje sustava u kojem će o svemu odlučivati korporacije. U Hrvatskoj naša stranka želi izlazak iz EU i NATO-a. Izlazak je iz NATO-a je čak i  moralno pitanje koje ne bih detaljno objašnjavao jer je na agendi sudjelovanja u okupacijama drugih država. Mi u Živom zidu želimo biti kao  Švicarska. Ne ona Kolindina nego prava Švicarska s posebnim trgovinskim sporazumom s EU, ali bez dominacije njenog korporacijskog i financijskog sektora.