Dogradonačelnica Gline kod Stankovića: Nisu stradale kuće Hrvatima ili Srbima, nego ljudima

Dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić rekla je u današnjoj HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 kako ljudi stradali u potresu ne mogu čekati deset godina da im se napravi kuća, već da to treba riješiti u godinu dana.
Bakšić Mitić rekla je da im je sad najvažnije sve ljude smjestiti, da im osiguraju krov nad glavom, da nisu više na livadi i pod improviziranim šatorima, ceradama…
“To je broj jedan. A takvih još imamo”, rekla je Bakšić Mitić.
Govoreći o ljudima koji spavaju u autima spomenula je šesteročlanu obitelj iz Drenovca, s četvero djece, kojima je došla privatno donirana kućica i sinoć su prvu noć proveli u njoj.

Kontejneri bolji od kamp-kućica
Ističe kako su kontejneri bolji od kamp-kućica, koje su za primorska mjesta. Kontejneri su topliji, mogu se koristiti grijalice, peći na plin…
“Definitivno moramo svima osigurati kontejnere jer obnova neće biti tako brza”, poručila je.
“Srce mi je veliko zato što se puno ljudi javlja da će oni izgraditi kuće, samo da odaberemo obitelji i da će im oni napraviti kuće. Mislim da će to funkcionirati puno brže”, dodala je.
Na pitanje tko je u ovoj situaciji zakazao odgovara kako nas je potres možda sve zadesio nespremne.
Bakšić Mitić rekla je i kako je pregovarala nekoliko dana oko kućica iz Poreča, a da na kraju nijedna nije došla u Glinu jer ih navodno nisu htjeli pustiti.

“Mi to moramo u godinu dana sve riješiti”
Bakšić Mitić kaže kako misli da u posljednjih pet dana nije spavala ni šest sati. Na putu iz Gline za Zagreb je uspjela ugovoriti pet kućica koje već kreću prema Glini.
Ljudi između ostalog, kaže, traže donje rublje, gumene čizme, starački domovi nemaju deterdženta, koji bi trebao stići u 17 sati…
“Ne treba se gomilati tolika hrana”, istaknula je Bakšić Mitić, dodavši da ljudi hranu već odbijaju primiti i kažu da je drugima potrebnija.
“Ti ljudi ne mogu čekati deset godina da im se napravi kuća. Neće ih biti za deset godina. Mi to moramo u godinu dana sve riješiti”, poručila je također.

“Nadam se da će kod političara proraditi ljudskost”
“Ja se nadam da će kod svih političara proraditi ljudskost, vidjeli su kakvo je stanje na terenu. Ja se nadam da će pustiti svu politiku i da će to biti jako brzo.
Taj kraj je potpuno zaboravljen. Ne vjerujem da Europa neće pomoći, ali vjerujem i da će se javiti puno ljudi i da ćemo to riješiti. Mi ovo moramo riješiti u godinu dana, ne mogu čekati 10 godina”, rekla je.
Kaže da stradali ne žele biti u naseljima, već žele ostati kod svojih kuća. Rekla je i da su se mnoge obiteljske kuće obnovljene nakon rata srušile.
“Mnoge kuće koje su se radile nakon 1995. su se srušile. Ne znam zašto”, rekla je.
Njezina je kuća napravljena 1961. godine, popucali su joj zidovi i dimnjak se srušio, ali mogu u njoj živjeti.

“Da je baka ostala u kući, bila bi mrtva”
Bakšić Mitić za vrijeme potresa bila je na ulici u Majskim Poljanama. Došao je bivši ministar branitelja Fred Matić koji je donio poklone za djecu, nakon čega su se zatekli pred kućom Suzane Bakrač, kojoj je u ovom potresu poginuo sin.
“Bili smo na ulici. Vi niste mogli stajati. Pred mojim očima se srušila trafo-stanica. Jedna kuća, tu je bila jedna baka koja je izašla na terasu prije potresa, da je ostala u kući, bila bi mrtva. To je bio šok. Nisu radili ni telefon”i, rekla je Bakšić Mitić.
Nije mogla dobiti svoju kćer, nije znala što je s njom i unukom.
“Jednostavno stanje šoka, čovjek ne zna što da napravi”, rekla je.
– Suzana je odmah mene zvala kad je otišla gore, kaže: “Moj Darko, sve je palo na njega”, ispričala je Bakšić Mitić.
“Bila sam prisutna kad su ga izvadili. To je bilo prestrašno. Nemam što reći. Užas”, dodala je u suzama.
Ta obitelj dobila je kontejner i pronašli su nekoga tko će im ga kompletno namjestiti, što se danas već radi.
“Bila sam prisutna kad su ga izvadili, to je bilo prestrašno. Obitelj je zbrinuta, Fred im je dovezao kamp kućicu, a naknadno smo im našli i kontejner”, rekla je.

“Nama su ostali samo penzioneri”
Život prije rata u Glini bio je krasan, priča.
“Nitko nije htio otići iz Gline. Mi smo tjedan dana prije početka rata u Glini, 26.6., mi smo otišli u Njemačku. Išli smo kupiti instrumente jer mi se suprug bavi glazbom i tako nas je rat uhvatio kad smo bili u Njemačkoj”, rekla je.
U Glini je sad ostalo šest tisuća ljudi, a na zadnjem popisu stanovništva bilo ih je devet tisuća.
“Nama su ostali samo penzioneri, svi drugi odlaze. Prije rata je bilo puno industrije u Glini. Imali smo 6 trgovina obućom, a lani se zatvorila zadnja trgovina obućom. Mi sad nemamo gumene čizme i šlape gdje kupiti”, rekla je.
Humanitarnom aktivnošću počela se baviti odmah nakon rata, 1995. godine.
“Imala sam puno prijatelja u Zagrebu i ljudi su uvijek imali neki madrac, peć, što već. Vozila sam iz Zagreba te stvari u Glinu i okolna sela”, rekla je dogradonačelnica.

O političkom angažmanu
Govorila je i o početku svog političkog angažmana.
“Pokojni gradonačelnik, Milan Bakšić, bio je brat mog muža.  Ljudi su me nagovorili, 10 dana prije predaje potpisa su mi rekli da se moram kandidirati. Ljudi su skupili potpise, a ja sam nastavila i dalje pomagati ljudima”, rekla je.
Kako su ju dočekali, s obzirom da dolazi kao dogradonačelnica iz redova srpske nacionalne manjine?
“Drugi ili treći dan u mojoj kancelariji je u vazi bio štakor. Ali ja sam borac, neće me ništa zaustaviti, samo da ne bude bolest”, rekla je.
Ne smatra da postoji neka sjajana suradnja s gradskom vlašću.
“Tražila sam službeni auto nakon što je krenula humanitarna inicijativa Ljudi za ljude, rekli su mi da ne mogu koristiti auto za raznošenje humanitarne pomoći.
Na kraju sam digla kredit, kupila polovni auto star 15 godina i s njim se služim. Iz Zagreba sam prevezla sigurno 50 bicikala koje sam podijelila po cijeloj regiji”, rekla je.

Težak život ljudi na području Gline
Pričala je o situaciji ljudi na tom području.
“Jako puno ljudi kod nas ima poljski WC, ali to nije bilo prije. Oni su prije imali kuće u Glini, a to su stari ljudi koji moraju po snijegu i zimi ići u poljski WC.
Djeca iz Donjih Klasnića nemaju signala. Kad je bila online nastava, mama ih je stavila u auto i odvela na brdo gdje ima signala da mogu pratiti nastavu”, ispričala je.
Nije se smjelo dozvoliti da ljudi 25 godina nakon rata nemaju struju, ističe.
“Svi oni su prije rata imali struju, oni su izgradili tu mrežu, sjekli bandere u svojim šumama i sad opet moraju platiti priključke”, rekla je.

Nada da je ova tragedija prekretnica
Nada se da će ova tragedija biti prekretnica.
“Nadam se da će se riješiti ceste i struja Ima djece, nema puno, ali ako im daš uvjete za život, oni će ostati. Ljudi bi se tu trebali baviti poljoprivredom.
Ali ono što proizvedu, to ne mogu prodati, jer ne može biti konkurentan onaj tko ima dvije krave. Trebalo bi organizirati neke zadruge da se to onda proda zadruzi pa ona to prodaje dalje”, poručila je.
Majske Poljane su selo gdje žive i Srbi i Hrvati i Romi.
“Uopće nije bitno tko je što, bitno je da su ljudima uništene kuće. Ne Hrvatima, ne Srbima, ne Romima, nego ljudima”, zaključila je dogradonačelnica.
 

Dumbović: Ako mi dolaze da naprave selfie, neka mi ne dolaze!
U emisiji je emitiran i razgovor s gradonačelnikom Petrinje Darinkom Dumbovićem, koji je rekao da u roku od 45 minuta do sat vremena državni vrh s cijelom operativom bio u gradu.
Koordinacija funkcionira dobro. Rekao je da su svi dobri ljudi pohrlili u Petrinju, ali da je u jednom trenutku u gradu bilo ljudi koji su htjeli golim rukom čistiti ruševine.
– Prvo smo se morali boriti protiv onih koji su od srca došli da im kažemo – nemojte nam pomagati, nastradat ćemo, rekao je Dumbović.
Rekao je da je uništen cijeli grad. Najvažnije je, ističe, da se postavi sustav da se nitko ne penje na krov.
– Pozivam sve krovopokrivače – dođite ovamo, bit će vam plaćeno. Novac imamo i to nije upitno. Neka dođu da ih mi organiziramo sa strukom, poručio je Dumbović.
Građanima je poručio da ne dolaze u grad ako žele samo napraviti selfie.
– Ako mi dolaze u grad da imaju uspomenu i da ovdje naprave selfie, neka mi ne dolaze! Ako mi daju poruku i daju novac na žiro-račun – hvala svima. Svi oni koji žele pomoći, mogu pomoći u građevinskom materijalu, u kamp-kućicama, poručio je Dumbović u emisiji Nedjeljom u 2.