Od antičkih svjetiljki do Domijanovih fotografija

Četiri tisuće, odnosno sto posto više posjetitelja nego prošle godine zabilježili su zadarski muzeji uoči organizacije ‘Noć muzeja’. Ako se zna da je u 73 muzeja u 23 grada širom Lijepe naše zabilježeno 140.000 posjetitelja, što je za 40 posto više nego lani, onda zaista zadarski kustosi mogu biti više nego zadovoljni. Razlog tako velikom povećanju je u samom bogastvu ponude. Pa pođimo redom.
U Prirodslovnom odjelu Narodnog muzeja ljubitelji flore i faune mogli su doživjeti glasanje noćnih životinja, uživati u vrijednoj florističkoj i faunističkoj izložbi, bogatstvu raritetnih bilja, u stotinjak vrsta danjih leptira, u endemičnoj pijavici, poskoku, gljivama, u bogatstvu morske faune, te u odlično scenskom krajobrazu našeg najmlađeg Nacionalnog parka – onog Sjevernog Velebita.
Prirodoslovni, Etnološki
Na Etnološkom odjelu na Narodnom trgu u utrobi Gradske straže, gdje su se građani mogli osvježiti pićem i dalmatinskim delicijma, kroz prikaz konobe osjetili smo kutak kuće bitnog za preživljavanje obitelji, a sam invetar ovisio je o njihovom statusu. Primjećujemo motiku, alatku koja je zadržala isti oblik još od predrimskih vremena. Vidno su izložene prve kulture na ovim područjima, maslina, smokva i vinova loza, te njihovi radni atributi, bačve, mašteli, badnji, kozje mješine… Spomenik je to i prastarim ribarskim alatima koji su još u upotrebi, poput ostiju, parangala, vrša, mreža, udica, mamaca i raznih kliješta za vađenje školjki. Zamjećujemo i podjelu poslova na muške i ženske, obiteljski život uz bogatsvo kršćanskog svjetonazora. Izraženo je i ognjište, okupljalište generacija u svim važnim događanjima od rađanja djece, Badnjaka, Cvjetnice.
Domijan u Gradskoj loži
– Najljepša je umjetnost voljeti druge ljude i zato je umjetnost u prvom redu dar drugima, osobni prilog i plod srca živog čovjeka. Muzeji su čuvari nacionalne i opće ljudske baštine, istaknula je Renata Peroš, zamjenica gradskog pročelnika za društvenu djelatnost na otvaranju izložbe «Anima et corpus» s podnaslovom “Fotoskitanje”, autora Miljenka Domijana, povjesničara umjetnosti i Glavnog konzervatora u Ministarstvu kulture održane u Gradskoj loži. Hrvoje Perica, ravnatelj Narodnog muzeja Zadar, nadodat će kako izloženi uradak prof. Domijana zaslužuje da budu centralni događaj u Noći muzeja, jer se radi o izložbi koja je pobrala lavorike u Muzeju ‘Mimara’ i u Vukovaru u zgradi Dvorca ‘Eltz’ u sklopu Vukovarskih Adventskih večeri. Domijanu je bitno, nadodat će književnik i kritičar umjetnosti, akademik Tonko Maroević, svjetlošću pomazati objekt, sjenama naglasiti mu pozitivne vibracije, vlastitim viđenjem obnoviti mu značenje. Autor izložbom prikazuje kako umjetnina nije samo predmet, kip, crkva ili pak slika, već da je i živa materija s dušom, gotovo biće u kojem se isprepleću emocije lika kojeg predstavljaju te emocije samog stvaraoca-umjetnika. Naime, kako će nadodati akademik Maroević, Domijan je čitav život posvetio obnovi spomenika i sakralnim objektima. Posvetio se dušom i tijelom kako bi ih sačuvao od zuba vremena, od oštrice ljudskog nemara. Riječ je o autoru, konzervatoru koji se najčešće odaziva na svijetlost, pozlate i patine, te na plohe i prostore duga trajanja.U svoje poslanje unio je svoje veliko znanje, ali i ljubav prema vrednotama koje su kroz stoljeća i milenije stvarale ruke znanih i neznanih umjetnika i graditelja. Sam autor Domijan zahvalio se na superlativima iskazanih od vrsnih stručnjama na otvaranju izložbe, zahvalio se svojim suradnicima i njihovom trudu u postavljanju esponata, te samim posjetiteljima koji su ispunili Gradsku ložu do posljednjeg mjesta, bez obzira što se na dalekovidnici u to vrijeme prikazivao okršaj polufinalista u rukometu između Hrvatske i Slovačke. Ponosam sam što sam Zadranin i Rabljanin, što su me ta dva okruženja i moje obiteljsko nasljeđe, jer mi je otac bio počasni rapski konzervator, usmjerili ka proučavanju povijesti umjetnosti, istaknuo je autor Domjan. Posjetitelji su uživali u fotografijama koje prikazuju spomenike s aurom. Divili su se vrhunskim djelima eurposkih i svjetskih crkava i katedrala. Na stotinjak fotografije prikazaju spomenike s aurom, vrhunske kulture djela europskih crkava i katedrala, poput vječnog Grada Rima, Firenze, Verone, Madrida, Pariza, Toleda, Siracuse, Pariza, Berlina, Londona pa i samog Pekinga, poput naglašenih detalja iz pekinške carske palače. Prof. Domijan predstavio je također i vrhunska ostvarenja iz bogate zadarske povijesno-kulturne baštine.
“Svjetlo u tami” u Donatu
S porukom LUX IN TENEBRIS – «Svjetlo u tami» Antički odjel Arheološkog muzeja u crkvi. Sv. Donata izložio je 120, što keramičkih što metalnih svjetiljki, različitih motiva. Prikazan je i kratkometražni film u trajanju od desetak minuta u kojemu su u tančine posjetitelji upoznati sa značajem antičkih svjetiljki, vječnim pratiteljem čovjeka od rođenja pa do smrti.
Saznalo se, kako su se u razvojnom procesu glinene svjetiljke oblikovale slobodnom rukom, na lončarskom kolu i dvodjelnom kalupu. Za izradu kalupu potrebni su bili vrhunsko kvalitetni majstori, dok njezinu izradu su mogli proizvoditi i priučni radnici. Koliko su jeftine glinene svjetiljke bile u antičko doba spoznat ćemo ako to usporedimo sa ostalim cijenama usluga i roba tog doba. Prema uredbi cara Dioklecijana iz 301. godine, cijena deset glinenih svjetiljki iznosila je 4 denara, a litra kvalitetnog malinovog ulja oko 80, dok litra crnog vina 40 denara. Nasuprot tome, skuplje brončane svjetiljke bile su toliko dragocjene da su se čuvale u zaključenim škrinjama, kako pokazuje nalaz u Pompejima. Siromašnim ljudima slaba svijetlost iz najčešće samo jedne svjetiljke punjenje nekvalitetnim uljem omogućavala je da uz neugodan miris, čađu i slabo svijetlo obavljaju neophodne kućanske poslove. No, bogatim i uglednim stanovnicima antičkih gradova omogućavale su da prigodom organiziranja banketa koji su trajali do dugo u noć svjetlošću više desetaka svjetiljki skupocjene izrade punjenih finim rafiniranim maslinovim uljem okupaju večer u svijetlosti te tako istaknu svoje bogatstvo i povećaju ugled. Pomagale su trgovcima i obrtnicima da njihovom svjetlošću privuku mušterije, kako pokazuje ulica u Pompejima, gdje su 132 taberne bile osvjetljene sa 390 svjetiljki postavljenih na vratima ili na pultu. Carevi i ugledni građani osvjetljavanjem javnih kupatila ili pak gradskih prostora za velikih svečanosti kupovali su naklonost svijetinje. Mali čovjek ih je darivao božanstvima, kao zalog za ispunjenje najintimnijih želja. Na kraju, polagane su i u grob, bilo da prizivaju svakodnevni život ili unose svijetlo u mrak grobnice. Rimljani su najčešće koristili maslinovo ulje. Dodavali su mu sol, koja je služila za zgušnjavanje ulja, za dobivanje svijetlosti žuće boje i ugodnijeg mirisa, te je spriječavala pregrijavanje ulja. Sve uljanice koje su bile izložene vlasništvo su zadarskog Arheološkog muzeja, a izrađene su u crkvi sv. Nikole. Prof. Jakov Vučić uz suradnju svojih kolega upoznao je nazočne sa katologom koji daje presjek o svim svjetiljkama iz ranokršćanskog razdoblja. Zamjećujemo kako su se na svijeći radionice označavale radioničkim pečatom u pravilu ispisan utisnutim slovom grčkog alfabeta, dok su neke radionice koristile i pečate ispisanim latiničnim pismom, poput poznate radionice Romanesis. Također, saznajemo da su svjetiljke bile i izložene u stalnom postavu 1931. godine u crkvi sv. Donata. Primjerci antičkih svjetiljki dospjeli su u muzejsku zbirku s prostora nekropola Nina i antičke nekropole Zadra, za što su najviše zaslužni profesor Josip Bersa i dr.sc. Boris Ilakovac koji je radio na mjestu kustosa od 1962. do 1983. godine.
Arheološki, Narodni
U Arheološkom muzeju smo zatekli sveučilišnog profesora Radomira Jurića u ulozi voditelja muzeja, u trenutku kada je zborio o vremenu seoba Hrvata u Dalmaciji početkom 7. stoljeća. Najstariji arheološki trag koji govori o nazočnosti Hrvata na ovim prostorima grobne su žare iz Kašića iz 7. stoljeća, koje su ujedno i dokaz o pokapanju i spaljivanja pokojnika u Hrvata, neposredno nakon njihovog doseljenja. Govorio je o ostacima avarske kulture poput onih izrezbarenih jelenih rogova i ukrasnih djelova garniture pojasa rabljenih u hramu. Uživali smo u razgledavanju izloženih kamenih spomenika, djelova crkvenog namještaja, ciborija, ogradnih pregrada, ukrasnih djelova arhutekture, sarkofaga, portala i prozora, koji su bogato ukrašeni karakterističnim pleternim i biljnim motivima od 7. do 11. mjesta. Obratili smo pozornost na spomenike romanike, pluteje iz crkve sv. Nediljice i crkve sv. Lovre s narativnim prikazima, te na portal crkve sv. Lovre. Važno mjesto zauzimaju spomenici s uklesanim natpisima, od kojih neki spominju imena darovatelja i vladara. Ovaj bogati arheološki materijal, naglasit će profesor Jurić svjedoči o stupnju razvoja materijalne i duhovne kulture Hrvata tog doba, dok utjecaji susjednih kulturnih žarišta vidljivi na izloženoj građi, ukazuju na gospodarske, društvene, političke i kulturne odnose u kojima je nastala i razvijala se prva državna organizacija u Hrvata na ovom području. I na kraju šlag, posjeta Narodnom muzeju, gdje nas je srdačno primio Vlado Alavanja, voditelj Odjela Muzeja grada Zadra sa svojim suradnicima. Upoznao nas je sa maketama grada Zadra iz raznih povijesnih epoha, antičkih, srednjovjekovnih, pa onu iz 1790. godine. Interesantna je i godina 1911. vrijeme vladavine cara Franje Josipa i prospreiteta izgradnje Nove rive nakon što se 1868. godine ruše bedemi.