Na bubnju su nam domovi i brodovi

Ribari su na gospodarskom umoru u godini kada su uvećali ulov i izvoz te popravili hrvatsku platnu bilancu dobrim izvozom, nakon što su obnovili flotu uz potporu države i doveli nas u situaciju da možemo konkurirati EU * Ako nam se sada ne pomogne, lanac će puknuti i više ga nećemo moći vratiti, a ovim će morem gospodariti stranci, vapaj je hrvatskih ribara upućen Vladi iz Zadra
Hrvatskim je ribarima voda došla do grla. Mi smo pred bankrotom. Moguće je da već ovog trenutka 30 posto flote ni ne krene na more jer nemaju za gorivo. Mi se više ne smijemo suzdržavati od napada na bilo koga jer na bubnju su nam i brodovi i domovi. Kome je Hrvatska majka, a kome maćeha procijenite sami, kada za ratarstvo u premijama osigurava preko 95 posto, a za ribarstvo manje od pet posto proračunskih sredstava. A mi donosimo devize zemlji – ova prava salva alarmantnih konstatacija iznesena je u ponedjeljak navečer u Obrtničkoj komori Zadarske županije gdje se sastao ovdašnji Ceh ribara predvođen Edison Boškom, a po pozivu sazivača Ante Fabijanića predsjednika Ceha ribara Hrvatske obrtničke komore.
Briljantna statistika
No, krenimo redom. Ulov i uzgoj u hrvatskom ribarstvu mogao bi se, kada se zaključe lanjske brojke, popeti na preko 70.000 tona, što je značajan rast u odnosu na prethodnu godinu. Izvoz ribarstva u 2009. u odnosu na 2008. porastao je sa 472.825.000 kuna na 524.054.000, što je porast od 10,8 posto, što je pozitivan podatak nasuprot općem padu izvoza u RH od 20,3 posto. Istovremeno je uvoz u ribarstvu iznosio svega 62 milijuna kuna. Time su ribari dali ogroman doprinos trgovinskoj bilanci kao možda i jedina pozitivna djelatnost. Poljoprivreda je s 2,2 milijuna u ovoj recesijskoj godini imala znatan rast izvoza za 25,7 posto. Uz pad uvoza od 16 posto saldo poljoprivrede ostaje negativan jer je uvoz iznosio tri milijarde kuna pa je u tom dijelu ribarstvo iznimka.
Kad je u pitanju zbiran iskaz izvoza ribe i prerađevine od riba, onda je izvoz iznosio 868.773.000 kuna, što je rast od 15,8 posto, dok se uvoz s padom od 22 posto zaustavio na 530 milijuna kuna.
Katastrofalna stvarnost
Tijekom godine bilo je i bolje, odnosno rast je bio skokovit. No, problemi tunaše, odnosno problemi plasmana kod prerađivača stvar su na kraju godine usporili.
Sve ovo izneseno kao uvod u normalnom bi slijedu trebalo značiti da je u ribara više novaca nego ikad i spremniji za ribolov nego ikad u povjesti. No…
Ante Fabijanić, Edison Boško, Milivoj Blaslov, Davor Rakvin, Duško Vidov, Šime Kosor, Željko Zubčić, Miro Mazija,… dio je okupljenih ribara, predstavnika zadruga i poduzetnika u obrtnom ribarstvu okupljenih u Obrtničkoj komori Zadarske županije zbog katastrofalne situacije u sektoru i poslu svakog od njih.
Država poticaje za plavu ribu (srdelu) još nije platila za treći i četvrti kvartal prošle godine. Ni njima ni riboprerađivačima. Ribari dio ribe prodaju tunašima – uzgajivačima tuna kao iznimno značajnim potrošačima. Tunaši nisu platili mjesecima, neki tvrde i devet mjeseci.
Drugi još bitniji kupac su riboprerađivači, odnosno tvornice ribljih konzervi, solionice koje ne plaćaju mjesecima.
Dakle ribari su plasirali rekordan ulov, ali novce nisu vidjeli:
– Možda i 30 brodova ovog trenutka ne može isploviti samo zbog tog jer nemaju čime platiti gorivo, tvrdi Fabijanić.
Značajan broj ribara ušao je prethodnih godina uz državnu pomoć s njima u jedan od najvrijednijih poslova u ribarskoj povjesti – nabavu flote. Bilo gradnjom u domaćim brodogradilištima bilo kupnjom vani. Hrvatska koja je desetljećima plakala da nam Talijani izloviše ribu, a i da je ne izlove tamo gdje je oni love mi je nemamo čim loviti, sada su konkurenti brodovima i tehnologijom i mogu loviti gdje i drugi. To podaci o ulovu i pokazuju. No, hipoteke su svima na vratu a država – dospjela kapitalna ulaganja ne podmiruje.
Ribari su ispovjedili svoje muke. Ima ih kojima duguju nekoliko milijuna pa su i oni dužni i bogu i vragu, a država kaže moraš podmiriti račune da bi dobio poticaj. S čime? Ima ih s hipotekama na kuće. Posadama bez plaća. Dugovima za gorivo.
– Ovog trenutka prijeti nam lom u ribarskom lancu od ulova do finalizacije i plasmana. Moguće je da ribari stanu, a posade odu na Zavod.
Zaključci
– Tražimo hitnu isplatu dospjelih, a neplaćenih kapitalnih ulaganja. Također i što hitniju isplatu neplaćenih poticaja za malu plavu ribu. Tražimo da država uvjetuje isplatu poticaja riboprerađivačima – podmirenjem dugova prema ribarima. U situaciji kada nam riboprerađivači obaraju cijene tražimo proporcionalnu korekturu poticaja na način da se za iznos smanjenja cijena njima oduzme iznos poticaja, a da ribaru. Edison Boško bio je rezolutan:
– Stanje je takvo da moramo spašavati živu glavu. Nismo protiv nikog. Svjesni smo da bez lanca, odnosno bez prerađivača ni mi ribari ne možemo opstati. No, sada moramo kazati da su poticaji u EU osmišljeni za – ribare. U situaciji kad riboprerađivači uzimaju lavovski dio poticaja i još nam obaraju cijene tražimo od Vlade preraspoređivanje poticaja u korist ribara inače će sva djelatnost pasti.
Poticaj pokriva (lanjsku) cijenu srdele od 3,20 od čega ribari dobiju 0,35 dok 2,80 ide riboprerađivačima. Ribari traže veći dio za sebe. Kad riboprerađivač obori cijenu otkupa srdela na 2,60 do 2,80, što je sada na sceni, onda traže da se za toliko njima smanji poticaj (jer su ionako dobili jeftiniju ribu), a poveća ribaru (za oborenu cijenu).
Štoviše predlažu državi da razmisli kako u sustav uzgoja tuna ugraditi poticaj.
– Jasno je da poticaja za tune nema niti će ih biti, ali se može razmisliti da se za plasman srdele za uzgoj tune slično prerade stimulira. Bez tunogojilišta kao potrošača propali smo. Naravno da se uvijek javi i vapaj za veletržnički sustav plasmana ribe (barem kod plivaričara). Pomiješaju se u nevoljama ribara u ovakvim raspravama one dugoročne, vječne, mjere i žalopojke, ali se ovog puta radi o toliko katastrofalnom stanju da se koncentriralo na hitne, trenutačne mjere inače prijeti slom.

Zadarski udjel

Zadarska županija ima oko 80 brodova plivaričara što je 70-ak posto kapaciteta flote u zemlji. To susret u Zadru čini reprezentativnim za ukupne probleme u Hrvatskoj. Prosječno brod upošljava devet ljudi što znači oko 700-800 obitelji, a preneseno na kompletan ribarski lanac riječ je o tisućama radnih mjesta, odnosno kolapsu otoka ako se problemi ne riješe. Procjena je da nenaplaćena sredstva ribarima u ovom području sežu do 30 milijuna kuna.
Zadarska županija, kad smo kod nje, u svega dva segmenta čini vrh Hrvatske – brodarstvu i ribarstvu, potom je četvrta u turizmu, a sve ostalo je daleko iza. Propast ove djelatnosti, a sjećamo se stanja sredinom 90-ih prije dolaska uzgoja tuna kojim je aktivirano ozdravljenje, imao bi pogubne posljedice za ovdašnje gospodarstvo, probleme riboprerađivača i uzgajivača tuna, odnosno bijele ribe.

I tunaši u problemima

Zašto uzgajivači tuna ne plaćaju ribarima isporučene srdele, odnosno mješavinu s kojom hrane tune? Hrvatskoj javnosti navikloj na tretman uzgoja tuna kao visokoprofitabilnog posla valja kazati da su sadašnje cijene u Japanu pale na najniže grane u povijesti. Milivoj Blaslov tvrdi:
– Tune se prodaju ispod cijene koštanja jer ulov, držanje u kavezu i hranjenje s tonama srdele za nas znači cijenu kilograma i do 70 kuna, a plaćaju nam je po 50 kuna. Jen je nisko, tržište je monopolizirano, a “skorup” posla uzimaju drugi.

Podrška Zadarske županije

Stipe Knežević i Ive Marin, predsjednik i tajnik Obrtničke komore Zadarske županije u ponedjeljak su primljeni kod župana Zadarske županije Stipe Zrilića zajedno s predsjednicima Ceha ribara HOK-e i POK-e Antom Fabijanićem i Edison Boškom. Razlog su katastrofalni problemi ribara zbog nagomilanih neplaćenih računa, od poticaja, kapitalnih ulaganja, do isporuka ribe riboprerađivačima i uzgajivačima tune, također neplaćenih.
Zadarska županija u ribarstvu, ali i uzgoju tuna, riboprerađivačkim kapacitetima bilo konzerviranja ili soljenja i mariniranja ribe drži lavovski dio ukupnog posla u državi. Zbog toga ovi problemi najviše pogađaju upravo ovu županiju i njeno gospodarstvo i stanovništvo, a u segmentu ribarstva upravo otočko “prorjeđeno” stanovništvo. To su bili razlozi zašto je Knežević tražio prijam kod župana Zrilića kao i razlog županov da primi ribare i da im apsolutnu podršku u rješavanju nagomilanih problema. Ribari i Komora stoga očekuju da će uz slanje svojih zaključaka Vladi RH dobiti potporu Zadarske županije i preporuku Vladi da probleme riješi.