Prije odlaska u samostan, s. Maja Pavla Bašić bila je instruktorica aerobika!

Nisam odgajana u vjeri odmalena, krštena sam u 14. godini. Vrijeme srednje škole provodila sam u druženju, izlascima, nisam išla u crkvu. Bila sam usmjerena zabavi, bavila sam se sportom, bila sam instruktorica aerobika. Na studiju se dogodio jedan preokret u mom životu, to jest istinsko obraćenje – s. Maja Pavla Bašić

“Vikend na drugačiji način” naziv je duhovne obnove za srednjoškolke i studentice koja se nedavno održala u samostanskoj kući karmelićanki Božanskog Srca Isusova (BSI) u Bibinjama.
 Duhovnu obnovu u Bibinjama su vodile s. Dijana Mlinarić i s. Maja Pavla Bašić iz Zagreba iz Samostana sv. Male Terezije. Cilj duhovne obnove je produbljivanje prijateljstva s Kristom. Na susretu je sudjelovalo 18 djevojaka, a dolaze iz župe sv. Josipa na Plovaniji u Zadru, iz Korlata, Perušića, Benkovca, Bibinja, Kukljice i iz raznih zadarskih župa. Program je uz zadane teme bio ispunjen međusobnim druženjem, radom u radionicama, izmjenom iskustava doživljaja Boga, dubljim upoznavanjem sebe i Isusa kao osobe te traženjem osobnog životnog poziva. Kako nam je kazala s. Dijana, duhovna obnova se odvijala na temu “Isus je Prijatelj od kojega dolazi svako dobro”, u duhu svete Terezije Avilske. Teme su zamišljene kroz četiri susreta, raspoređena kroz subotu i nedjelju. Prva tema bila je “Vas sam nazvao prijateljima, druga “Molitva – život u prijateljevanju s Bogom, treća – “Knjiga života” (sat tišine), a četvrta – “Molitva – hodočašće u nutrinu”. Iza svake teme održani su rad u grupama i kateheze, a slobodno vrijeme odvijalo se i kroz šetnju uz razmišljanje nad poticajima Božje Riječi.
Da im molitva ne bude suhoparna i dosadna
Prvog dana susreta bila je i mogućnost za svetu ispovijed nakon čega se slavila sveta misa. Subotnji program bio je ispunjen iskustvima redovničkih poziva, azavršio je druženjem, pjesmom i igrom te euharistijskim klanjanjem u kojem svatko ulazi u dublji osobni odnos s Bogom. Drugi dan duhovne obnove bio je na poseban način u znaku molitve kao hodočašća u nutrinu i meditacije. Djevojke su zatim u međusobnom razgovoru podijelile iskustva susreta. Sudionice su na kraju programa sudjelovale na župnom euharistijskom slavlju za mlade.
– Ova duhovna obnova govori o molitvi kao prijateljevanju s Isusom. Podloga za duhovnu obnovu je učenje naše Majke Terezije Avilske, naučiteljice Crkve i karmelićanke. Cilj i svrha ove teme je pomoći mladima da im molitva ne bude suhoparna i dosadna, da otkriju bogatstvo unutarnjeg svijeta koji nam pomaže da budemo više ljudi, da više živimo u Božjoj prisutnosti i da shvatimo i doživimo koliko nas Bog ljubi. Ono što je Bogu bitno je da mi budemo sretni i da zapravo sebe nađemo, a jedini pravi put i jedina prava sreća je život u Bogu. To nije uvijek lako zato što Bog zahtijeva radikalnu iskrenost i istinu, a mi ljudi smo slabi, grešni, ponekad i egoistični, rekla nam je u razgovoru s. Dijana, istaknuvši kako je molitva – korektiv koji nas vodi u pravom smjeru. U razgovoru je naglasila važnost sakramenta svete ispovijedi kojim sudionice dublje ulaze u svoje srce, a kroz pripremu mogu vidjeti svoj život.
Sljedeća obnova 18. i 19. veljače
 – Sljedeća duhovna obnova će biti 18. i 19. veljače na temu “Srce Isusovo u životu vjernika”. Planirali smo četiri duhovne obnove u ovoj školskoj godini. Na razini naše Provincije imamo jednu ekipu sestara koja radi s mladima po svim našim kućama. U radu s mladima surađujemo sa svećenicima koji dolaze slaviti svetu misu i ispovijedati, dodala je naša sugovornica.
– Kroz teme se najprije produbljivalo općenito prijateljstvo s odgovorima na pitanje “Što ono znači u našem životu”. Praktične vježbe odvijale su se prema učenju Majke Terezije Avilske o molitvi kao u vrtu. Onda kroz vođenu meditaciju djevojke su pokušale konkretno i iskustveno doživjeti takve trenutke molitve, govori s. Dijana Mlinarić. Zatim je pojasnila značenje molitve kao hodočašća u nutrinu.
– To je praktično vođena iskustvena molitva koja pomaže da mladi uđu u svoju nutrinu, ali da ne budu sami, nego vođeni od Boga. To je iskustvo molitve prema svetoj Tereziji Avilskoj. Kako je poznato, ona ima “unutarnji dvorac”, znači gleda svoju dušu, nutrinu kao dvorac s mnogo stanova. Tako na neki način, i mi u sebi imamo mnogo dvorana, sobica, mračnih i svijetlih. Ući u nutrinu ponekad nije lako, ali je potrebno za nas da bi čovjek bio svjestan sebe i da bi mogao rasti u zrelosti, ističe s. Dijana.
– Majka Terezija Avilska je rekla ukoliko je Isus na prvom mjestu, onda je sve na pravom mjestu. Isus nije netko tko sputava i zarobljava, nego želi ponuditi pravu izvornu slobodu, a da se pri tome ne izgubi ni radost, ni zadovoljstvo. Važno je hodati s Isusom i znati rasuditi što vodi dobru, a što lošim putovima, kako bi se onda opredijelili za ono što pozitivno izgrađuje, poručila je mladima s. Dijana Mlinarić. – Sestre djeluju u Dječjem vrtiću sv. Male Terezije, rade s prvopričesnicima, predaju vjeronauk u školi, vode dječji zbor, uključene su u pastoral mladih, posjećuju bolesnike, stare i nemoćne, mole s ljudima, osnivaju Zajednicu karmelskih laika, rade s ljudima. Trudimo se zajedničnim snagama učiniti nešto za duhovni boljitak ovog kraja.
Providnost je dovela do samostana
– Mene je na posvećeni život potaknula dotaknutost Bogom i činjenica da nigdje nisam našla sebe u životu, koliko u želji da intenzivnije živim zajedništvo s njim. Providnost me dovela do samostana. Najprije sam mislila da se tu neću moći naći, jer sam jako dinamična osoba. Međutim, Bog je to sve vodio i stavio na pravo mjesto. Zaista sam shvatila da molitva i život s njim trebaju biti na prvom mjestu. Vidim da on onda iz sabranosti, molitve i prijateljevanja s njim koristi moje darove i talente za rad s djecom, mladima i služenje u svojoj zajednici. Isus nas povezuje i drži zajedno. On nam je početak i svrha svakog rada, izdvaja s. Dijana koja je u samostanu četiri ipo godine, a redovnica godinu ipol.
– Karmelićanka Terezija Avilska je živjela kontemplativnim životom u klauzurnom karmelu koji je osnovala i obnavljala. Naša utemeljiteljica Marija Terezija od sv. Josipa oduševljena njom čini drugi iskorak. Otvara klauzuru kako bi život molitve, duhovnosti i susreta s Bogom kroz apostolat dovela ljudima. Njezina duhovnost i danas je aktualna mladima. Da bi se živjela duhovnost i molitva ne mora se nužno živjeti u samostanu, treba otkriti svoj put. Marija Terezija od sv. Josipa povezuje molitveni i aktivni život. To može biti poticaj mladima da mogu duhovnost i molitveni životživjeti u školi, obitelji, među svojim vršnjacima. Što znači biti vjernik? To znači imati usmjeren pogled prema nebu, a biti čvrsto na zemlji. Stoga duhovnost nije neko zatvaranje i bijeg, nego konkretan život u kojem mladi upoznaju Boga. Samo susret s Bogom nam može pomoći da otkrijemo svoje mjesto pod suncem i odazovemo se pozivu u kojem ćemo se ostvariti. Tako se ostvaruje punina života. Ovi susreti jako pomažu mladima da otkriju svoje zvanje, u Božjoj blizini i osluškivanju njegovih poticaja, zaključila je s. Maja Pavla Bašić.

 PREOKRET NA STUDIJU

– Nisam odgajana u vjeri odmalena, krštena sam u 14. godini. Vrijeme srednje škole provodila sam u druženju, izlascima, nisam išla u crkvu. Bila sam usmjerena zabavi, bavila sam se sportom, bila sam instruktorica aerobika. Vjerovala sam u Boga, a vjeru sam živjela sam moleći se kratko. Crkvu i sakramente tada još nisam duboko doživljavala. Na studiju se dogodio jedan preokret u mom životu, to jest istinsko obraćenje. Kroz razne okolnosti mi je Bog progovorio, kroz molitvene susrete, predavanja na studiju iz duhovnosti koja su mi bila odgovor na pitanja što je vjera, molitva i duhovni život. Doživjela sam Božji dodir kroz sakramente i susret s njim u svetoj misi i ispovijedi nakon puno godina. To je iskustvo obraćenja u kojem sam doživjela živoga Boga koji me voli, Boga milosrđa i ljubavi. Veliki poticaj je sve više u meni rastao da potpuno predam njemu svoj život. Onda sam kroz molitvu i razgovor sa svećenikom upoznala da je to redovničko zvanje, da je to put u kojem se predanje Bogu može ostvariti potpuno. Otišla sam u karmel, iz čežnje – biti s Bogom, živjeti molitveni život. U otvorenom Karmelu BSI u kojem su ujedinjeni molitva i apostolat sam prepoznala sebe.

 JEDNA DJEVOJKA U FORMACIJI, 2-3 RAZMIŠLJAJU

– Na ovakvim susretima bude uvijek pitanja o pozivu od strane djevojaka. Mi samom svojom prisutnošću i otvorenošću smo otvorene za bilo koga tko osjeća duhovni poziv. Svjedočimo svoje redovničko poslanje, govorimo o našem redu, djevojke ovdje žive s nama, pitaju se iznutra na što ih Bog poziva. Ako se netko otvori Božjem pozivu, dalje kontaktira s nama. Ovi susreti pomognu djevojkama na putu njihovih traženjazato što one dođu slobodno, otvorene za ono što im Bog želi reći. Možda se neke žele posvetiti Bogu, ali ih na ništa ne prisiljavamo. One koje Bog poziva u sebi same trebaju osjetiti je li taj poziv i ovo mjesto za njih. One su posve slobodne, i u toj slobodi odlučuju. Ako djevojka želi razgovarati s nama o tom pitanju, mi smo na raspolaganju. Uvijek postoji jedan hod, ništa se ne rješava preko noći. U Zadarskoj nadbiskupiji je jedna djevojka trenutačno u formaciji, dvije-tri razmišljaju o pozivu, one se još traže i s nama kontaktiraju, kaže s. Dijana Mlinarić.