Samo Zadar u ženskoj košarci može stvoriti pravu atmosferu

Zadar me naučio svemu u košarci, a Medveščak mi je omogućio ostvariti sve igračke snove. Zahvalna sam i Gordani Ivković, prvoj  trenerici kod koje sam počela igrati u Školi košarke Leonardo Bajlo gdje  sam zavoljela ovaj sport – bio bi to najkraći rezime velike karijere zadarske košarkašice Ive Borović koja je prošlo ljeto završila s aktivnim igranjem. Pet titula prvakinja Hrvatske i četiri osvajačica Kupa Ružice Meglaj  Rimac smještaju je među najtrofejnije zadarske košarkašice svih vremena. A početak je bio – slučajan!
– Uvijek sam voljela sport, ali nisam ništa trenirala. Moja sportska aktivnost bila je svedena na koš koji smo imali u dvorištu kuće na Puntamici. Košarku sam počela trenirati s 12-13 godina, odnosno kada sam mogla samostalno autobusom ići na treninge – prisjeća se Borović koja je  kao članica ŠK Leonardo Bajlo vrlo brzo počela nastupati za kadetski, a  potom i seniorski sastav Zadra. Borović se na poziciji beka-šutera ("za  krilo mi je nedostajalo 10 cm"), uvijek s brojem osam na dresu, s mirnom rukom za tricu i prepoznatljivim skok-šutom, prometnula u važan  oslonac selekcije igračica 1988./89. s kojom se počela graditi priča oko  buđenja zadarske ženske košarke. Naime, klub je 2002. ispao iz Prve lige i  došao na rub gašenja. Nije bilo dovoljno igračica za seniorske utakmice  pa se Zadar dvije sezone uopće nije natjecao s prvim sastavom.  Međutim, nadu u bolju budućnost "bijelo-plavima" nitko nije mogao  oduzeti, a potvrda potencijala nove generacije stigla je vrlo brzo.
– Već smo 2002. na pretkadetskom Prvenstvu Hrvatske u Požegi bile  četvrte. Dvije godine kasnije u Jazinama je održano Prvenstvo Hrvatske  za kadetkinje gdje smo postale prvakinje države. Jako mi je žao što zbog  ozljede nisam mogla igrati na tom turniru koji je dao veliku nadu da će  Zadar s nama brzo izboriti povratak u Prvu ligu.
I godinu dana kasnije Zadranke su najbolji kadetski sastav Hrvatske, tada bez djevojaka 1988. godišta, među kojima je bila i Borović.  Teret osvajanja zlata iznijele su igračice rođene 1989. i mlađe. 
–  Pamtim i juniorsku broncu s Prvenstva Hrvatske 2006. Žalim što tada  nismo bile zlatne jer smo u polufinalu vodile 15 razlike protiv Montmontaže.
Prva liga
Prva ekipa Zadra 2004./05. bila je druga u Drugoj ligi, a sezonu kasnije u tom je natjecanju osvojeno prvo mjesto sa samo jednim porazom. Tako se nakon četiri godine klub vratio u Prvu ligu. 
– Sjećam se utakmice zadnjeg kola Druge lige protiv Riječanke u Jazinama. Uh, kako smo tada igrale. Bile smo toliko motivirane da bismo  bez problema pobijedile i da je s druge strane parketa bila neka prvoligaška ekipa.
Uspjesi su se nizali i na školskim natjecanjima budući da je veći dio  djevojaka bio u Ekonomsko-birotehničkoj i trgovačkoj školi.
– Triput zaredom smo osvajale Prvenstvo Hrvatske. Igrale smo u prvom sastavu Zadra, mlađim uzrastima, potom za školu. Košarka nam je  bila doručak, ručak i večera. Najvažnije nam je bilo da nam se ne podudaraju termini na nekom od natjecanja.
Borović je kao kapetanica vodila Zadar u prvoligaškoj sezoni  2006./07. Klub je završio u Ligi za ostanak u kojoj je bez poteškoća  sačuvao status u elitnom rangu. Zadnju utakmicu za Zadar Borović je  odigrala 15. svibnja 2007. u Sukošanu gdje je Mursa pobijedila 81:74.  Ubacila je Borović tada 26 poena…
– Budući da sam upisala Kineziološki fakultet u Zagrebu odlazak iz Zadra bio je logičan. Otišla sam u Croatiju koju je vodio Vladan Alanović.  Bila je to solidna ekipa, a meni je odgovarala jer sam imala dovoljno vremena za studij. Činjenica da je Dom na Savi udaljen 45 minuta vožnje  tramvajem do dvorane na Pešćenici, gdje je igrala Croatia, nije mi ostavljala prostor ni za što drugo osim za studij i igranje košarke.
Borović je Medveščak želio angažirati još 2007.
– Oni su tada igrali Eurokup i procijenila sam da bih to natjecanje, uz  regionalnu ligu, teško usklađivala sa studijem.
Era Medveščaka
Uslijedile su dvije sezone u Agramu, potom 2010. prelazak u Medveščak, klub s kojim je Borović osvojila ukupno devet domaćih "kanti". Kada su krahirali projekti snažnih Šibenika i Gospića, kratko i Novog Zagreba, počela je era Medveščaka u kojoj je Borović imala važnu  ulogu.
– Mogli smo imati i taj peti Kup da Ivana Tikvić nije zeznula zadnji napad u finalu protiv Novog Zagreba (smijeh)… Ponosna sam na svih devet  trofeja s Medveščakom kao i na finale regionalne lige u sezoni 2015./16.,  kada sam bila i najbolji strijelac lige. U polufinalu u Podgorici pobijedile  smo Radivoja Koraća nakon čega smo izgubile od domaće Budućnosti.  Kad je riječ o domaćoj ligi nizali smo utakmice bez poraza, a većinu dvoboja rješavale smo već u prvoj četvrtini.
Snagu Medveščaka osjetio je i Zadar koji je i dalje bez pobjede nad  aktualnim prvakinjama Hrvatske. U finalu Prvenstva Hrvatske Zagrepčanke su 2016. protiv Zadra slavile s glatkih 3:0.
– Teško mi je bilo igrati to finale, posebno drugu utakmicu u Zadru. Bila je puna mala dvorana na Višnjiku koja me još jednom uvjerila da se u  našoj ženskoj košarci samo u Zadru može stvoriti prava atmosfera. Medveščak dominaciju nije gradio na nekoj lepršavoj igri već na snazi, odnosno presingu na koji nitko u Hrvatskoj nije mogao odgovoriti.
Prošlo ljeto pala je odluka o završetku velike karijere.
– Skoro dva desetljeća igranja košarke bilo je dovoljno. Uz obveze na  drugim stranama počelo mi je i nedostajati motivacije, a kada je tako  najbolje je zatvoriti jednu i otvoriti drugu knjigu.
A ta druga knjiga je ponovno – košarka!
– Već nekoliko godina radim u Medveščakovoj Školi košarke. U dva navrata bila sam pomoćna trenerica u reprezentaciji do 20 godina na Europskom prvenstvu najprije B, a potom i A divizije. 
Pisanje doktorata
I onda pogodak u sridu. Borović, koja je i vanjska suradnica na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, vrlo brzo postat će doktorica košarke. Vjerojatno prva u Hrvatskoj kad je riječ o košarkaškoj temi. Zadranka Gordana Ivković, koja je kao igračica i kasnije trenerica ostavila veliki trag u zadarskoj ženskoj košarci, napisala je na KIF-u u Zagrebu 2012. doktorsku disertaciju pod nazivom Znanje o prehrani i  prehrambene navike košarkašica.
– Upisala sam doktorski studij 2015. godine. U međuvremenu sam odslušala predavanja za doktorat i sada sam angažirana na završnom radu.  Bude li sve u redu uskoro ću i doktorirati na temu utjecaja umora na neke kinematičke parametre skok-šuta kod košarkašica. Temu sam odabrala zato što sam šuterica. To je polje u kojemu sam bila relativno dobra, svojevremeno možda i najbolja u Hrvatskoj, makar što se tiče šuta  za tri poena. Željela sam saznati u kolikoj je mjeri umor razlog kada promašujem. Radi se o kinematici, kutnoj brzini ubrzanja. To su stvari koje  su ljudima apstraktne, ali imaju značajnu ulogu u konačnoj preciznosti.
Premda je već 12 godina u Zagrebu Borović ne isključuje povratak  kući.
– Lijepo mi je u Zagrebu, ali nisam toliko vezana za taj grad da se ne  bih mogla preseliti negdje drugdje i nastaviti s košarkom. Nema puno  osoba, posebno ne žena, koje su u isto vrijeme uz igračku mogle razvijati  i trenersku karijeru te studirati, odnosno doktorirati na temu sporta kojim se bave. 
Zadar kao grad košarke čini se poželjnim odredištem…
– Zadar je uvijek u igri. Možda će mi doktorat i u mom gradu otvoriti  neke mogućnosti.

Karijera ukratko

Moglo je biti bolje…

– Žao mi je da Zadrova selekcija 1988./89. godišta nije ostala na okupu barem još  godinu dana. Nitko u Hrvatskoj nije u jednoj generaciji imao toliki raspon kvalitete  na svim pozicijama. Teško da bismo pored Gospića i Šibenika bile prvakinje, ali mogle smo ostvariti jako dobar rezultat.

Utakmice koje se pamte…

– Kvalifikacije za Europsko prvenstvo u gostima protiv Francuske. Atmosferu koju  sam doživjela u Clermont-Ferrandu ću sigurno pamtiti do kraja života. Nikada nisam  doživjela takvo navijanje, 5000 ljudi u dvorani. Došle smo na utakmicu dva sata ranije, ljudi su čekali u redu za karte, a cijena karte je bile 30 eura. To je potpuno druga kultura navijanja. Gledaš prema tribinama, čini ti se da im nema kraja. Svi su sa  zastavama, čitava dvorana pjeva Marseljezu… Ili kada je Medveščak gostovao kod  Partizana u regionalnoj ligi. Njihovi navijači su tada imali neku proslavu, a mi smo  bili uvertira utakmici u muškoj regionalnoj ligi. Bilo je barem 4000 ljudi koji su navijali cijelu utakmicu i to bez vrijeđanja.

Europsko prvenstvo 2015.

Zanimljivo, Borović je prvi službeni nastup u reprezentaciji upisala kao seniorka.  Bilo je to na Europskom prvenstvu 2015. godine u Mađarskoj. U sedam utakmica  ubacila je prosječno devet poena, imala 1.1 skok i 1.6 asistencija. Od zadarskih  košarkašica na Eurobasketu nastupile su još (samo) Marijana Bušljeta (1972.,  1974., 1976., 1978.), Korana Longin (1995.) i Marija Režan (2013.). Tako se Iva  našla u odabranom društvu.

– Pamtim utakmicu protiv Velike Britanije na tom natjecanju. Zbog niza problema  igrale smo praktično s devet igračica, a s Britankama se odlučivalo o tome tko će ići  u drugi krug. Ubacila sam 23 koša i pokazala da mi je bilo mjesto na tom natjecanju. Bio je to i odgovor na ono što se događalo prije EP-a kada sam dosta prozivana  po medijima gdje se moj dolazak u reprezentaciju povezivao s time što je izbornik  Braslav Turić bio i trener Medveščaka. Ne znam čemu spor oko moga dolaska u reprezentaciju kad sam tada bila jedna od najboljih igračica hrvatske lige.

Ovo bi mogla biti Zadrova sezona

Zadar kao neizbježna tema.

– Dobro Marija Mazija sve to vodi. Ipak, nekad bi trebalo imati i malo više ambicija, a ne govoriti tako često samo o ostanku u ligi. Ove sezone Zadar ima veliku priliku napraviti nešto značajnije u Prvoj ligi i Kupu. Prvi dio sezone igrale su najljepšu  košarku od svih ekipa u Prvoj ligi.

I moja sestra Paola također

S Ivom je u Zagrebu i sestra Paola, vlasnica čak deset aktualnih hrvatskih atletskih rekorda u skoku u dalj i troskoku.

– Budući da je Paola sedam godina mlađa najviše smo se zbližile 2012. kada je  došla studirati u Zagreb. Ako sam ja slučajno završila u košarci ne znam što tek reći  za to da se ona našla u atletici. Sport ju nije zanimao, ali upornost Dražena Adžića,  profesora iz Osnovne škole Šimuna Kožičića Benje na kraju se isplatila. Osvojila je i  titulu najbolje sportašice Zadra 2018. u izboru novinara, što je također veliko priznanje.

Ivini rekordi

Računajući sezone od 2014. godine Borović je s 84 ubačaja izvan linije 6,75 u 34  utakmice i dalje najbolja tricašica regionalne lige, koja se danas zove WABA. Ujedno  je i među najefikasnijim igračicama u povijesti ovog natjecanja s 535 koševa. Ako se  gleda prosjek koševa po utakmici Borović je na 12. mjestu (15.74). Zadnju sezonu u  Prvoj hrvatskoj ligi završila je s prosjekom od 16 poena, 1.6 skokova, 1.4 asistencije, imala je valorizaciju 11.2, a u izboru trenera 2017./18. proglašena je najboljom igračicom domaće lige.