Zadrani oduševljeni “svojom” Stošom

Ova nam je predstava približila galerija likova koji više ne postoje, no koji su međutim usmenom predajom oživjeli u ovoj jednoj lijepoj priči posvećenoj isključivo gradu Zadru i Zadranima, istakla je Jasna Ančić
Sudeći po dugom pljesku i prvim komentarima, jučerašnja premijera produkcije Hrvatskog narodnog kazališta Zadar, predstava “Stoše od Foše” ili izvorno “Kate Kapuralica” dubrovačkog dramaturga Vlaha Stullija pokazala se kao “pun pogodak”. Zadrani i njihovi gosti nisu štedjeli riječi hvale za “svoju” Stošu, posebice za sve one Zadru prilagođene elemente, od svima znanih gradskih lokacija pa preko, kako je to dobro istakla Jasna Ančić, malih zadarskih legendi, sitnih i naizgled društvenim statusom nevažnih, no po usmenoj narodnoj ostavštini itekako značajnih Zadrana.
– Predstava je pokazala da Hrvatsko narodno kazalište Zadar ima dobru priliku da dobije jasan profil. Ne moramo tražiti neke sadržaje izvan grada, oni su već tu, treba ih samo potražiti i prilagoditi kako su to napravili u “Kati Kapuralici”, istakao je ravnatelj Gradske knjižnice Zadar Ivan Pehar.
Predstavom je bio zadovoljan i dogradonačelnik Zadra Darko Kasap koji je u premijeri uživao zajedno sa suprugom Eugenijom.
– Odlično, sviđa mi se ovaj pučki karakter predstave. Naš zadarski milje. Ponosan sam kao Zadranin da imamo jednu ovakvu predstavu, rekao je Kasap dodavši da, iako je u predstavi korišteno puno talijanizama i arhaičnih riječi, sve je razumio.
– Oduševljen sam, ovo je prva predstava HNK Zadar ovog žanra. Možda da je scena bila malo drugačije uređena, no sve u svemu jako dobro. Svi su likovi prepoznatljivi, a ako bi i trebao nekoga izdvojiti bili bi to majka i otac, Jasna i Mirko, oni su mi bili najupečatljiviji jer su zapravo glavni likovi, ispričao nam je ravnatelj gimnazije “Vladimir Nazor” Rade Šimićević.
Bilo je i onih koji nisu imali strpljenja dočekati premijeru pa su nazočili i generalnoj probi poput mlade zadarske glumice Josipe Zubak.
– Bila sam na generalnoj probi i oduševila sam se. Danas sam išla utvrditi gradivo, jako mi se svidjelo. Najupečatljiviji mi je bio moj kolega Silvio Mumelaš. Njega moram izdvojiti i posebno spomenuti, mislim da je imao dosta efektnu ulogu što je dakako doprinjelo njegovom nastupu koji je izvrsno odradio, mišljenja je Josipa.
Predstava se svidjela i prvom čovjeku grada Zvonimiru Vrančiću i supruzi Mili.
– Ovo je groteska o životu tadašnjeg Zadra. Ja sam nešto stariji od većine ovdašnje publike pa takav Zadar pamtim samo dijelom i mislim da je sva sreća da je takav život nestao. Predstava slikovito oslikava to vrijeme, svu ljepotu i grubost života. U HNK Zadar su ponovno uspjeli okupiti ekipu, što profesionalnih glumaca, što amatera koji su nas oduševili. Čestitam kazališnoj kući, ravnatelju Švoriniću te posebice gospođi Ančić i režiseru Ferenčini koji je to odlično adaptirao za naše zadarske prilike. Dakako i profesoru Nižiću koji je prilagodio tekst zadarskom riječniku toga doba, istakao je Vrančić, kojem se u čestitkama pridružila i supruga Mila koja nam je u samo jednoj riječi – “fantastično” opisala svoje impresije.
Nives Kozulić iz zadarskog Zavoda za prostorno planiranje drži da je pradstava omogućila publici da se vrate u jedan drugi Zadar, u jedno vrijeme siromaštva.
– Odlično, od cijele te atmosfere dobrog duha pa preko svih ostalih segmenata predstave do maestralnih glumaca, posebice naše fantastične Jasne Ančić, naglasila je Nives Kozulić.
Pohvala kolegama mogla se čuti i od glumice Tamare Šoletić. Kaže da se odlično zabavila, da je predstava fantastična.
– Kolege su sjajne, a ovi mladi glumci divni. Neke od njih gledam prvi put, ne znam ni tko su, no ugodno sam iznenađena, dapače oduševljena. Jako sam ponosna na kolegicu Anđelu Ćurković Petković koja je igrala Gracijelu te naravno Jasnu i Mirka koji “nose” cijelu predstavu, naglašava Tamara.
– Sve je bilo interesantno, od scenografije, glume pa do glazbe. U predstavi se osjeća duh starog Zadra, onaj težak život, ali pun duha i humora. Čestitam cijeloj ekipi, čestitao je prvi čovjek klape Intrade Davor Petrović.
Predstavu “Stoše od Foše” pozorno su pratili i mladi polaznici glumačke radionice Jasne Ančić. Tereza Paulina je oduševljena, nema riječi, rekla nam je.
– I ja bih rado glumila u predstavi, zajedno sa svim ovim fantastičnim glumcima, izrazila je želju Tereza.
Kratak komentar napravljenog dobili smo i od mladog i perspektivnog zadarskog glumca Vinka Radovčića. On je u predstavi glumio Đivu, dubrovačkog mornara koji dolazi ženiti Perku, Stošinu kćerku.
-Na početku mi se lik nikako nije svidio. Mislio sam da smo miljama udaljeni jedan od drugog. No kasnije, uz rad i trud ušao sam u svoj lik i jako sam zadovoljan kako je sve ispalo. Prezadovoljan sam s redateljom Ferenčinom, mislim da je napravio velik posao, naglasio je Radovčić.
Kostime za Katu ili, “po naški” Stošu radila je kostimografkinja Marija Šarić Ban. Ističe kako je zadovoljna što je publika prepoznala njen rad, što su kostimi izvrsno ispali i primjereno dočarali ondašnju nošnju u Zadru.
Dakako komentar o prvim dojmovima uspjeli smo dobiti i od Jasne Ančić. Uhvativši ju neposredno nakon rezanja svečane torte pitali smo ju što misli, u čemu je tajna tako dobrih komentara što ih je predstava dobila, posebice “njena” Stoša, zašto se toliko svidjela Zadranima.
– Stoša je jedini lik koji nije određen, koji nije ni Gracijela ni Palmina ni neki drugi svima znan lik. Stoše je zapravo utjelovljenje svih onih malih zadarskih legendi, galerije likova koji su sočno začinili ovaj grad kao što su to likovi koje ima Split, koje ima i Dubrovnik, koje svaki grad ima. Ova je predstava približila publici galerija likova koji više ne postoje, no koji su međutim usmenom predajom oživjeli u ovoj jednoj lijepoj priči posvećenoj isključivo gradu Zadru i Zadranima. Ime Stoša od Foše nije samo zbog rime, Stoše od Foše zapravo označava vrata grada, mjesto gdje se ulazilo i izlazilo, prostor kroz koji je prodefiliralo i još uvijek defilira zapravo cijela galerija prostitutki, političara, djece, školaraca, Zadrana, stranaca i mnogih drugih. Stoše od Foše je zapravo simbol grada Zadra. Mislim da je profesor Nižić to uspio fantastično dobro napraviti, zaokružiti, dramatizirati, a mi glumci, ako smo uspjeli adaptirati priču svojim zanosom, ushićenjem i “sočnim” rečenicama onda hvala Zadru što je to od srca primio, naglasila je Jasna Ančić.