Borba na duge staze

Proveli smo ovih dana malu anketu na temu što Zadrani misle o medijima u ovom gradu. Dobili smo vrlo šarolike odgovore, kao što je to i normalno. Nije to neka znanstvena studija na temelju reprezentativnog uzorka pa da bi se moglo nešto zaključivati. Nažalost nekako se uvriježilo kod nas da se na temelju i tako iskazanih mišljenja, nekakvih telefonskih poluanonimnih anketa, donose dalekosežni zaključci o svemu i svačemu, pa i o karakteru medija.
Slično je to kao i s anketama o popularnosti političara – sad je po takvim anketama Mirela Holy odmah iza predsjednika Josipovića. Pomalo apsurdno kad se zna da predsjednica Oraha još nema nikakve prave rezultate iza sebe, tek osniva podružnice po regijama. Ta iznenadna popularnost je samo rezultat očekivanja sve razočaranijih građana drugim političarima. Prava anketa za političare su izbori, a za medije je prava anketa rezultat na tržištu.
Zato pisani mediji svoju prodajnu naklade kriju kao zmija noge, iako je svima poznato kako se dnevne novine sve manje kupuju. Prije svega zbog gospodarske krize, jer inače ne bi postojali sezonski ciklusi. Ljeti, kad je puno više zaposlenih, novine se prodaju dvostruko bolje nego zimi. A tih oskudnih zima se nataložilo previše pa su svi tiskani mediji u velikim problemima, s izuzetkom onih malih šarenih novina s brojkom u naslovu.
Lokalna glasila su u još većim problemima od nacionalnih zbog malog tržišta. Zadar je posebna priča s brojnošću medija, takve brojnosti nema nigdje u Hrvatskoj. Za naše je pojmove neshatljivo da jedan Split ima samo jedan jedini portal uz sve tanji regionalni dnevni list. Dalo bi se raspravljati je li u Zadru zbog toga bolje, demokratičnije ozračje, ili ipak gore.
U Zadru je tjednika i portala sve skupa desetak, pa još radio postaje, televizije. Zadarski list je u posebnoj poziciji kao jedini dnevni list, zbog zakonskih odredbi o dnevnim listovima posebno zanimljiv. Neupućenima vjerojatno ne znači puno kad se kaže da ova mala redakcija prosječno dnevno proizvede 25-26 stranica, nekih dana se napravi i 35 novinskih stranica vlastitog materijala. U tjednim omjerima u Zadarskom listu se proizvede više stranica nego u svim ostalim tiskanim medijima koji su na ovom području zajedno. To radi jedva tridesetak novinara, fotoreportera i urednika, i uz sve to se uspijeva ne samo količinski nego prije svega po raznovrsnosti i značaju tema nadmašiti druge. Proteklih mjeseci je to prepoznato i u nacionalnim okvirima. I kad netko takav trud i rad obezvrijedi, to boli i vrijeđa. Nešto je i za sudske postupke, jer, eto Zadarski list se usudio pisati o onima koji su mislili da se o njima ne smije pisati jer su se oni godinama bavili svima, malo se tko usudio protusloviti medijskoj batini koja od države uzima novac za elektronski medij, a strah u kosti utjerava kroz tiskovine i portale.
Borba za poziciju na tržištu je borba na duge staze, ali treba znati da tržite već to prepoznaje. Zadarski list stoji znatno bolje od ostalih zadarskih tiskanih medija i bolje nego isto tako teške prošle poslovne zime. Samo treba izdržati, ako za to bude dovoljno strpljenja. Tko ne zna procijeniti odnose snaga među medijima i perspektive koje svaki od njih ima, taj nije za ovaj posao.