Braća

Ministar državne imovine Goran Marić, koji je u posljednji trenutak uskočio u vlak Vlade Andreja Plenkovića, neoprezno i zapravo nevjerojatno naivno, upao je u aferu kada su mediji pronijeli vijest kako mu je brat Svetimir imenovan članom uprave u Tehničkim servisima željezničkih vozila. Očekivano, posijana je sumnja kako je on tu bio glavni „vlakovođa”. I što god se on više pravda, manje mu se vjeruje.
Naime, nije Goran Marić u politici od jučer pa da nije mogao predvidjeti kako bi se mogli zakotrljati problemi, a nije s bratom ni u svađi pa da za njegove posle baš nikako nije mogao znati. Štoviše, kako reče, odgovarajući ironiji iz oporbenih redova „brata se nikad ne bi odrekao”. Je li onda pomislio kako je nedodirljiv i kako može sve što hoće ili je, pak, duboko promišljao kako je nepravedno da dok je on ministar njegov sposobni i kvalificirani brat bude „ameba”?
Da sve po ministra Marića bude još gore nakon njegovog pravdanja pred javnošću afera se i produbila nastavkom kako je u istoj tvrtki u isto vrijeme napredovao i njegov šogor. Teško da mu pomaže i to što je brat munjevito podnio ostavku na visoku poziciju u spomenutoj tvrtki jer je politička šteta, nevezano za istinitost tvrdnji braće Marić, HDZ-u i Vladi Andreja Plenkovića, već počinjena. Premijer na sve šuti. No, zato svemogući zagrebački gradonačelnik Bandić nudi novo radno mjesto ministrovom bratu u holdingu?! Zna on kao se to radi!
Ruku na srce, imajući u vidu kako se oni koji imaju vlast i moć brinu za svoju rodbinu i prijatelje, teško je povjerovati ministru Mariću kako ništa nije znao o spomenutim kadrovskim rješenjima u HŽ-u. Nije on prvi, a neće biti ni zadnji koji će morati raspetljavati obiteljske veze i kadroviranje. I ako se uzme u obzir da je Svetimir Marić doista stručan da bude član uprave HŽ-ove tvrtke jer iza sebe ima godine iskustva i kvalifikacije pa ga ne treba mlađi brat „za ručicu voditi”, previše se toga Mariću starijem poklopilo, najprije odlazak iz jedne tvrtke na Zavod za zapošljavanje, uz otpremninu, pa povratak u upravu druge tvrtke. Puka slučajnost, sretna okolnost, neplanirana prilika? Da je prije imenovanja brata za ministra imao poziciju nitko ne bi prozivao za nepotizam, a ovako sve dodatno dobiva na težini i naknadnom bratovom ostavkom za koju ministar reče da je na njegovom mjestu ne bi dao. Ne bi ni na svom.
Zašto i bi kada se kroz hrvatsku političku scenu provlače slični slučajevi pa nikom nije pala kruna s glave?! Mirela Holy otišla je zbog jednog maila vezanog za pokušaj pomoći pri zapošljavanju i to ne rodbine, no bivši premijer Milanović, često prozivan za poslove svog brata, nije ni trepnuo na takve optužbe, sada se čuje i kako bi brat ministra Orepića u politiku.
Brat bratu, zlata vrijedi ta bratska veza, protiv nje se teško može. Pa i protiv kumstva, kako je pokazao predsjednik Sabora Božo Petrov, smatrajući kako je od svih drugih upravo njegov kum najsposobniji da bude u vrhu Hrvatskih voda. Uvijek su takvi najsposobniji i najkvalificiraniji, a Bože sačuvaj, da bi iz nekog drugog razloga dobivali pozicije?! To se građanima samo čini. To se samo čini mladim i sposobnim ljudima da za njih baš i nema mjesta dok se ne namiri rodbina političara svih boja pa stoga i odlaze trbuhom za kruhom siti ukorijenjenog nepotizma.
Prigovorio je Goran Marić, svojim, HDZ-ovim koalicijskim partnerima iz Mosta to što su za svoga čovjeka bili spremni mijenjati i pravilnik. Njihov kandidat, baš kao i ministrov brat, odstupio je kada se digla medijska graja ili „linč”, kako to uvijek nazivaju oni koje se proziva. S pravom je ministra Marića povrijedilo to što mu je nakon svega toga počeo pametovati mostovac Grmoja kako šalje lošu poruku.
Zna se kako su se barba Luki (Bebiću) dok je bio u vrhu hrvatske politike pisala pisma, kako se u HEP-u preko hrvatskih branitelja mogu zapošljavati nećaci koji imaju rođaka u upravi…
Nisu od svojevrsnog političkog nepotizma cijepljeni ni vlast ni oporba. Tek rijetki odolijevaju zovu roda svoga za poslove i pozicije u državnim i javnom poduzećima jer mnogi kada se dočepaju vlasti i političke prepoznatljivosti misle kako im nitko ništa ne može kako im je cijela Hrvatska pod nogama…
No, dugoročno gledano, nepotizam nije samo neprihvatljiv nego krajnje poguban po društvo jer, mada je manja šteta ako se po obiteljskoj, ili političkoj vezi zaposle ipak sposobni i kvalificirani, a što ako na vrh zasjednu nesposobni, kamo će onda zemlja ići i kamo stići?