Koga briga što je sudjelovao u porazu?

Slika korisnika anamarijabilan
TV SVekrva
National Geographic
Primal Survivor iliti ga Primitivno preživljavanje je pustolovna "survivor" serija emitirana na National Geographicu

PRIMITIVNO PREŽIVLJAVANJE - BOS PO DŽUNGLI

 Primal Survivor iliti ga Primitivno preživljavanje je pustolovna "survivor" serija emitirana na National Geographicu pa su se s Hrvatske televizije dosjetili kako bi bilo to dobro emitirati subotom na drugom  programu. Tip se zove Hazen Audel i onako je mišićav i preplanuo, pravi čovjek za pustolovna snimanja. U ovoj emisiji on se probija kroz  prašume Paname i htio bi stići do oceana, po mogućnosti živ i u jednom komadu, što nije lako s obzirom na opasnosti koje ga na tom putu  vrebaju. I sve je to zanimljivo i svaka čast HTV-u i hrabrom Hazenu, ali,  gledajući ovu epizodu, ja se ne mogu oteti dojmu kako je sve to snimljeno u jednom te istom šumarku i jednom te istom malo većem potoku.

 On se nešto lomi kroz grmlje i traži hranu pa onda naiđe na neke  agresivne, opasne mrave pa im pobjegne (mravi su strašno brze životinje i teško im je pobjeći), onda naiđe na neko gov.. i ostane zapanjen.  "To je izmetina opasnog jaguara"- kaže na tihim glasom da ga krvoločna zvijer ne bi čula i pojela. "Očigledno idemo istim putem"- zabrinuto primjećuje, a mi se stresemo od straha hoće li on živ stići svome  cilju. Potok je kao oni veliki akvariji u restoranima i ti samo trebaš odabrati hoćeš li izvući i pojesti ribetinu neku ili jastoga. Sretnemo onda i  zmiju. To je naravno najotrovnija i najagresivnija zmija na svijetu i prema njoj su one australske otrovnice pravi mali macaklini i kišne gliste.  On je oprezno takne s vrhom štapa i ne približava joj se u strahu za  svoj život. Tu isto tiho govori da je ne uznemiri, a to što je bocka štapom, to nema veze. Najsmješnije je to što on cijeli taj put prolazi potpuno bos, a nijednom se ne poreže ili ne nabode, kao da hoda po perzijskom ćilimu. Sve u svemu - zabavno, ali uvjeren sam da bi nešto  slično mogao snimiti u Kožinskim borima samo da kroz njih protiče  neki potočić. Nema doduše zmija, mrava, krokodila i jaguara (ne automobila, nego zvijeri), ali i to bi nekako sredili kada bi mi novce za to  dao National Geographic.

SRAMOTA ILI BLAMAŽA? SVEJEDNO

 Baš sam lijepi naslov smislio za ovu temu, a onda se upitah - jesu li  sramota i blamaža isti pojam? Je li ja to opet koristim pleonazam? Svejedno, nakon još jednog sramoćenja hrvatske košarke čovjek i nema  neki drugi izraz. A zašto je ova tema u ovoj cijenjenoj kolumni? Zato što  smo imali i direktan televizijski prijenos pa smo mogli i osobno svjedočiti svoj nemoći i nezainteresiranosti naše košarkaške reprezentacije.  Ali, kao što naši dušobrižnici u pravilu stavljaju obavijesti po kojima se  "ovaj film ne preporučuje osobama mlađim od toliko i toliko godina",  tako bi se u ovom u ovom slučaju trebalo napisati da se "ovaj prijenos  ne preporučuje nikome tko nema evidentnih mazohističkih sklonosti".  Šalu na stranu. Nakon što su porazom od Poljske (pazi! Poljske) izgubili  sve šanse za odlazak na svjetsko prvenstvo u Kini, naši su igrači doživjeli debakl i protiv Mađarske (pazi! Mađarske). Najgore je to što ni  Mađari nisu imali šanse otići u Kinu, ali su svejedno grizli i natukli nas  dvadesetak koševa. A tko je onda uopće otišao u Kinu, ako smo ispali i  mi i Poljaci i Mađari? Otišla je reprezentacija košarkaške velesile Crne  Gore! Da, da... Zemlja koja ima manje koševa nego što smo mi nekada  imali po dvorištima na Poluotoku (dobro. Sada pretjerujem, ali vi znate  na što mislim), ide na Svjetsko prvenstvo, a mi gubimo od Mađarske.

 Ali, zašto ja ovo sada pišem u tv-kolumni? Prvo zato što smo o ovome sramoćenju mogli i sami svjedočiti zbog direktnog prijenosa, a drugo zbog jedne stvari koja me već dulji niz godina užasno nervira. Stalno, ali stalno moramo u informativnim emisijama slušati o tome kako  je taj i taj naš košarkaš, tamo u američkoj ligi sudjelovao u porazu od  tog i tog kluba s osam koševa i tri skoka. Ma što to nas briga, što je neki  igrač "sudjelovao u porazu s ..."? Zašto tako ne govore kada neki naš  vaterpolist ili rukometaš (u tim sportovima ipak još uvijek važimo za  neku silu) igra za svoj klub negdje u svijetu? Kako je moguće da s tim  "svjetskim" igračima nismo u stanju pobijediti Mađare i Poljake? Stariji  čitatelji će sigurno znati na što mislim, jer naši nekada nisu ni morali  igrati ovakve kvalifikacije, već smo igrali isključivo s Rusima, Španjolcima, Amerikancima... Evidentno je svakako da od svih naših sportaša  košarkaši najmanje potežu kada je reprezentacija u pitanju.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (3 glasova)