IZMJENA PRAVILNIKA Tri tisuće ljudi bacaju na ulicu ili u sivu zonu

Novi Pravilnik o manje složenim radovima, koji je na snagu stupio 13. veljače ove godine, doveo je u nepovoljan položaj 142 tehničara elektroinstalacija s područja cijele Hrvatske, ali i njihove zaposlenike kojih je cca 3000. To stoga, tvrde nam, jer su do stupanja na snagu ovog pravilnika oni mogli biti voditelji manje složenih poslova na gradilištima, a manje složeni poslovi podrazumijevali su postavljanje elektroinstalacija do 1kV. Novim Pravilnikom manje složeni radovi drugačije su definirani, pa oni sada mogu obavljati poslove voditelja radilišta, ali samo na građevinama 3.b skupine, odnosno objektima do 400 metara četvornih s maksimalno dvije stambene jedinice, te na građevinama poljoprivredne namjene čija građevinska površina ne prelazi 600 metara četvornih i za koje se ne utvrđuju posebni uvjeti.
Željko Zorić iz Privlake, Šime Buškulić iz Vira te Tomislav Matijašević iz Rijeke nisu podjednak broj godina u ovom poslu, no sva trojica nam tvrde kako su njima i njihovim kolegama, koji su nakon pet godina radnog iskustva položili stručni ispit pred resornim ministarstvom, s novim izmjenama Pravilnika uskraćena stečena prava. Štoviše, tvrde kako su degradirani, ali i dovedeni u poziciju da ne mogu biti konkurentni na tržištu, pregovarati o poslovima koje su do prije svega dva tjedna dogovarali i također, ističu i kako se boje bi, ukoliko se izmjene ne vrate u prvotno stanje i ne izmijeni postojeći Zakon o graditeljstvu, oni i njihovi zaposlenici, se uskoro mogli naći na ulici ili u »crnoj zoni«.

Traže izmjenu Zakona
– U struci radim 27 godina, a 22 samostalno. Godine 2008. je došao zakon o licencama i bili smo prisiljeni zapošljavati inženjere. Poslije toga su tehničarima s IV. stupnjem stručne spreme omogućili polaganje stručnog ispita, što nam je omogućilo da budemo voditelji manje složenih radova do 1 kV. Sve do ove godine smo to mogli raditi. Oduzeli su nam pravo i još uz to nam smanjili stečena prava. Ponovno moramo zapošljavati inženjere, a njih nema dovoljno na tržištu rada i skupo nas koštaju, kaže Zorić ističući kao apsurd da neki inženjer može s jednim zaposlenim graditi veću stambenu zgradu, a da tehničar s položenim stručnim ispitom i 20 zaposlenih električara ne može graditi ništa više od obiteljske dvokatnice ili kakve štale. Šime Buškulić koji iza sebe ima 39 godina radnoga staža ogorčen je zbog izmjene Pravillnika koja ga, kaže, stavlja u poziciju KV radnika ili nekoga s trogodišnjom srednjom školom.
– Ministarstvo nam je odobrilo polaganje stručnog ispita i dalo licencu, a sada nam je to samo uzeto bez da da su pitali struku. Na ovaj način potiče se siva zona, rad na crno, a ujedno i nas obrtnike se tjera da zatvorimo obrte, otpustimo radnike i jednostavno radimo u fušu. Jer, sada više nema nadzora na ovim građevinama na kojima je nama dozvoljeno raditi, tako da nema niti nikakve kontrole, što je još jedan veliki apsurd, ističe Buškulić koji se slaže s kolegom Zorićem kako je postojeći Pravilnik, ali i zakoni koji omogućavaju zapošljavanje inženjera na svega jedan sat tjedno, odnosno oko 180 sati godišnje, potrebno mijenjati jer su apsurdni.

Vraćaju me na rad u inozemstvu
Riječanin Matijašević do prije sedam godina radio je u inozemstvu. Pun nade da i kod kuće može poštenim radom zaraditi za život pokrenuo je privatni posao i odmah, kaže, naišao na probleme.
– Položio sam taj stručni ispit, ali evo, došlo je do nove izmjene Pravilnika i ja više ne mogu ugovarati poslove i odrađivati ih kao i do sada. Kad odradim ovih nekoliko stambenih zgrada koje sam već ugovorio prije stupanja na snagu ovog Pravilnika, ne znam kako dalje. Zbog povećanja opsega posla zaposlio sam i više ljudi. Poduzetništvo u Hrvatskoj je zapravo stalna borba s vjetrenjačama, a meni je toga sada već dosta. Ovakvi zakoni i pravilnici su destimulacija i razlog zašto iz dana u dan gubimo ljude, zašto odlaze u uređene zemlje, kaže Matijašević koji sa žaljenjem zaključuje da kao izlaz vidi ponovni odlazak na rad u inozemstvo.
– Inženjeri nam često spočitaju da bi mi htjeli biti inženjeri, a da nismo završili fakultet kao oni. Ne. Ja to ne želim. Da mi je to bila želja, onda bih to i završio i radio u nekom uredu, crtao nacrte. Upravo ovo što su nam s ovim izmjenama oduzeli je ono što ja želim, što sam godinama radio i za što smatram da jesam kompetentan, kaže Zorić ističući kako su se on i njegovi kolege prije 20-ak dana obratili Ministarstvu graditeljstva za zahtjevom da im se očituju vezano uz smanjenje njihovih prava, no dodaje kako do danas nisu dobili odgovor. A, kako doznajemo, obratili su se i pučkoj pravobraniteljici tražeći zaštitu ljudskih prava te zaštitu od diskriminacije. Također, ovi licencirani tehničari elektoinstalacija razmišljaju i o slanju Pravilnika pred Ustavni sud radi ocjene njegove ustavnosti.

Poskupljuju se investicije
– Investitori su također u lošoj poziciji zbog ovoga Pravilnika jer na kraju oni plaćaju taj iznos koji mi koji izvodimo radove moramo dati inženjeru. A investitor plaća inženjera elektotehnike kad projektira, drugoga kad mu odobri građevinsku dozvolu, trećega za nadzor, pa neovisnoga za ispitivanje i onda na samom tehničkom pregledu još jednoga. Ukupno petero i sada ako mi moramo zapošljavati inženjere, to je šesti inženjer elektrotehnike kojega investitor plaća, a tu su onda i ostali iz drugih struka od građevine pa nadalje, kaže Zorić.
S licenciranim tehničarima složan je Živko Radović, dipl. ing. elektotehnike i predsjednik Hrvatske komore inženjera elektrotehnike zadnjih gotovo dvije godine oko zaključka da neki naši zakoni, a među njima Zakon o radu koji dopušta zapošljavanje inženjera na svega 180 sati godišnje, prosječno 24 minute dnevno, je apsurdan pa čak i nakaradan.
– Zakone donosi Vlada na prijedlog ministarstava. Hrvatska komora inženjera nema veze sa tim zakonima i s mnogima ni mi sami nismo zadovoljni. Štoviše, žestoko se protivimo da se inženjere može zaposliti na 24 minute dnevno jer je to jedno izrugivanje sa strukom i potpuni apsurd. Što se tiče Pravilnika na koji se tehničari s položenim stručnim ispitom bune, moram istaknuti kako je prvotno donesen drugačiji Pravilnik te da je u radnoj grupi sudjelovalo više relevantnih dionika od Hrvatske komore stojara, građevinara, elektrotehničara pa do arhitekata, predstavnika HGK, HOK, Udruge poslodavaca i slično. Taj prijedlog je išao na e-savjetovanje i tamo je zainteresirana javnost dala prijedlog da se zapravo na neki način izjednače majstori i tehničari s IV stupnjem i položenim stručnim ispitom. Taj Pravilnik usvojila je Vlada na prijedlog ministarstva. Dakle naša komora je promašena adresa za prigovore vezane uz ovaj Pravilnik, kaže Radović pojašnjavajući kako je do izmjena došlo nakon što se htjelo odvojiti tko je i za što odgovoran i za koje poslove je nadležan inženjer, a koji su to manje složeni poslovi. Odgovorio je i na prigovor tehničara da su odmah nakon stupanja na snagu spornog Pravilnika oni izbrisani iz evidencije pri komori za voditelje manje složenih poslova, a što su, kako tvrde, nakon položenog i plaćenog stručnog ispita također platili. Radović, međutim, kaže kako oni nikada nisu bili članovi komore, već da su uplatili upis u evidenciju koju je komora bila za tehničare i majstore dužna voditi.

Uplatili upis u evidenciju
– Tehničari mogu raditi poslove koje god hoće, ali ne mogu biti odgovorne osobe. Inženjerska struka nikada nije priznavala da su manje složeni radovi u zgradarstvu svi radovi do 1kV, iz razloga što sve zgrade, 90 posto tvornica, bolnica, aerodromi, su zapravo građevine koje imaju elektrotehnički sustav do 1kV. Jedno je provesti instalacije od točke A do točke B, a drugo je biti odgovoran za izvedene radove. Napomenuo bih kako neke današnje moderne građevine imaju i do 15 vrsta elektrotehničkih instalacija. Sve se te instalacije nadziru i njima se upravlja iz jednog centralnog sustava. Volio bih vidjeti ozbiljnog investitora koji bi veliku poslovnu ili stambenu zgradu, bolnicu ili slično povjerio tehničaru ili majstoru, uz dužno poštovanje prema njima. Oni su vrlo bitne karike u izgradnji elektrotehničkog sustava, ali treba odvojiti odgovornost za cijelu izgradnju od izgradnje pojedinog dijela, pojašnjava Radović postavljajući pitanje zašto su tehničari zadnje tri godine zapošljavali inženjere ako ih zakon nije obvezivao.