Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Daske koje život znače

Autor: Milan Tomljanović

02.04.2010. 22:00
Daske koje život znače

Foto: Stipe SURAĆ



Ako si u surfu, kad puhne moraš iste sekunde biti spreman spakirati stvari i pobjeći, ne možeš raditi posao za koji si vezan osam sati na dan. Zato surferi i kupuju aute koji nalikuju stočnim vagonima samo zato da bi u njih što više natrpali, zato daju otkaze u proljeće i traže poslove u jesen, zato traže cure koje sve to podnose


Dolje na Kolovarama gadno je puhalo. Skupina muškaraca u odijelima stoji u plićaku i pod miškom pridržava daske. Jugo im mrsi kosu i ustrajno ih zalijeva morem. Skupina znatiželjnika koja sve to gleda, vjetrovkama zaklanja lica, neki rukom pridržavaju kape. Surferi se oprezno, kao da krote nekakvu beštiju, uspinju na valove. Njihove daske ljuljaju se kao igračke. Zadižu se jedra i daske strelovito jure naprijed, krug za krugom, kao da klize po morskom ringišpilu. Pučinom odjekuju udarci dasaka a surferska ekipa juri naprijed i nazad, padajući, dižući se, vrteći se i okrećući, tokom cijelog jutra i popodneva. Neki moraju izaći na obalu promijeniti jedra, drugi su svoj slalom odlično odvozili da bi se pred kraj katapultirali kroz jedro. Svejedno, lijepo je vidjeti koliko se tim ljudima daska lijepi za nogu, koliko su uvježbani i vješti. To je ono što najviše vole raditi, windsurfing, jedrenje na dasci, stvar je koja ih čini slobodnim.
Nema izlaza
Taj se dojam još više pojačava kad ih ugledate kako izlaze iz vode. Satrali su se na tim daskama, ali vrijedilo je. Iscrpljeni su i krvavih očiju, a žuljevite ruke su im nekako izdužene. «Ajme kako je dobro», čujem jednog kako iz petnih žila urla u vjetar. «Je, ludilo je», odgovara mu drugi, drhtureći na vjetru dok se curkom slijeva s njega. «Ovo je zakon. Ajmo opet đir.»
Surf je vrlo jak halucinogen i kad te jednom drmne, drži te cijeli život. Kad jednom uđeš u ovaj sport, nema više pomoći. Valjda je lakše izaći iz NATO-a ili Partnerstva za mir nego iz windsurfinga – jer kao što rekoh, kad te daska za jedrenje jednom u životu zdimi u glavu više ti niti jedna druga daska nije na broju. Stvar je naprosto takva i oko nje nema rasprave. Za windsurfom moraš pošandrcati i točka.
Kao vrsta surferi su dostojni proučavanja. Ući u njihovu bit nije teško – treba znati čekati vjetar. Iako se često puta čini da čekaš vjetar koji je zauvijek negdje izvjetrio, pa od njega ni pisma ni razglednice. Kad nema vjetra, surferi se ne mogu smiriti, vrpolje se kao duše u purgatoriju, nigdje nemaju mira. Kava više nema isti okus, cijeli je svijet bljutav i siv, sve se čini pusto i uzaludno. Gorljivo se prati vremenska prognoza, danomice raspreda o garbinadi, levantu i tramuntani, o tlaku i čvorovima vjetra, o litraži dasaka i kvadraturi jedara. Radio se pali na sinoptičku prognozu, a dan započinje pogledom na sjeverozapadni obzor. Ali, vjetra nema pa nema, pa surferi djeluju poput neke vrste meteoropata, iscijeđeni, bez životnog soka, motora koji ih pokreće.
Onda jednog dana, kao i svakoga jutra, surfer ustaje rano, proteže udove, prilazi prozoru i otvara škure da izvidi nebo. Odjednom ga trgne zvižduk. «Evo ga, doša je napokon»misli grozničavo surfer u svojoj glavi, osjećajući kako mu se snaga vraća u udove. «Iden odma na more, odma, dok nije vitar oslabija», juri surfer niz stepenice. Nema te sile koja bi ga doma zadržala. U glavi mu je jedino glisiranje, vodeni start i neki dobar skok u zrak. Sve drugo može slobodno čekati dok vjetar ne oslabi. Zato kad vidite surfera da juri pokraj vas, radije mu se nemojte obraćati, ionako vas ne čuje od vjetra. Eno ga, već je dolje na plaži, s nogama u fusevima, spreman da u njima ostane cijeli božji dan, sve dok ga more onako iznurenoga i sretnoga ne ispljune vanka na obalu poput kakve naplavine.
Način života
Postoji ona izlizana fraza kako surf nije sport nego način života i koliko god bila izlizana to je istina. Čovjek može odigrati nekoliko partija tenisa, otuširati se i onda lijepo otići doma. Ne mora birati auto koji će kupiti, mjesto gdje će ljetovati, ne mora sve podrediti surfu. Ako si u surfu, kad puhne moraš iste sekunde biti spreman spakirati stvari i pobjeći, ne možeš raditi posao za koji si vezan osam sati na dan. Zato surferi i kupuju aute koji nalikuju stočnim vagonima samo zato da bi u njih što više natrpali, zato daju otkaze u proljeće i traže poslove u jesen, zato traže cure koje sve to podnose – to je taj lifestyle.
Lijepo je tako, živjeti za vjetar. Ako si rekreativac nema greške, nauživat ćeš se, očvrsnuti u spartanskom treningu, u stalnom padanju i dizanju natrag na dasku. Međutim, ako si natjecatelj, iskusnjara koja iza sebe ima europska i svjetska prvenstva, državna prvenstva i kupove – vidjet ćeš svijeta, kultura i običaja, s daskom proputovati gdje te playstation nikad ne bi odveo. «Najvažnije je bit na moru», kaže 42-godišnji Damir Veledar iz zadarskog «Adrenalina» koji već dvadeset godina ne pušta boom iz ruku. «Velik je to gušt, adrenalin piči, cilo vrime si na moru, ne more bit lipše.» Damir je stara škola. Vozi formulu, slalom i freestyle – slobodni stil koji uključuje trikove. Vlada svim surferskim trikovima – duck i push tack, heli tack, backwind jibe – sve pogađa, gdje god i kad god želi. Zadnjih godina uhvatio se kiteboardinga, sporta koja u svijetu dobiva sve više na značaju – osnova ovog sporta je vožnja na kratkoj dasci po moru uz korištenje zmaja padobrana i sile vjetra kao pogona. «Eto, već ovog vikenda imamo pravu poslasticu. Osim domaćih dolaze nam natjecatelji iz Njemačke i Češke», kaže Veledar, «U organizaciji kluba jedrenja na dasci «Spinaker», održat će se kiteboarding regata Zadar Open 2010. Regatno polje je u blizini Morskih orgulja i Pozdrava suncu. Vozit će se slalom, sve po pravilima i bodovanju međunarodne kiteboarding organizacije.»
Koja mu je najdraža lokacija za windsurf? «Perna i Viganj na Pelješcu, ušće Neretve, gradska luka u Splitu, Žnjan i Bene, Bol na Braču i Pula. Sve je to lipo ali meni osobno nema boljeg od Kolovara, Sabunika i Ždrijca u Ninu. To su naše najatraktivnije lokacije budući da je kod nas jaka bura i jugo, dok je maestral puno slabiji.» Da su Sabunike broj jedan slaže se i 39-godišnji Oleg Desnica iz Zadra. «One su bogomdane», kaže on pa primjeti kako je jugo nekoć znalo trajati po tri dana u komadu: «Klima se promijenila, toga više nema. Danas je rijetko da te potrefi vitar. Kad ga ima onda je to taj dan. Ide se na more, vozi se cili dan, luduje se po moru i to ti je to, cila filozofija.»
«Slomi li se pritom nešto opreme?»
«Poprilično. Uglavnom slomim bar jedan komplet dasaka», kaže Oleg. «Triba uvik imat rezervu.»
 «Znaš kako je to prije bilo, za vrime Juge, kad smo mi počinjali kao dječaci», objašnjava 38-godišnji Nikša Cvitanović. «Ima si kupit daske u Mosora, ima si kupiti u Kutine jedra, u Vrbasa jarbole, bankine bi ti mota Marušić u Splitu, a za sve drugo bi iša kod Giovannia u Trst.»
«Prošla su ta vrimena kad smo sami pravili daske», stigoh još čuti Olega kroz huku vjetra. Za dalje nije bilo vremena, vidjelo se da surferi s Kolovara jedva čekaju s daskom u more – nikad ne znaš kad će jugo popustiti, treba surfati – svaki trenutak na dasci je dragocjen.