Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Prevoditeljstvo kao samostalna, interdisciplinarna znanstvena disciplina

Autor: Ante Rogić

02.04.2010. 22:00
Prevoditeljstvo kao samostalna,  interdisciplinarna znanstvena disciplina


Prije desetak dana na  Sveučilištu u Zadru doktorsku disertaciju obranila je  Vlasta Kučiš. Disertaciju pod  naslovom “Prevoditelj kao  posrednik interkulturalne komunikacije – Teorijski i komunikološki aspekt” Kučiš je  branila pred Stručnim povjerenstvom u sastavu: prof.  dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić,  prof. dr. sc. Pavao Mikić,  prof. dr. sc. Sanja Seljan, prof.  dr. sc. Mirko Gojmerac i prof.  dr. sc. Josip Vidaković.
Kako ste došli do odabira  ove teme doktorata?
– Jezični i kulturni pluralizam jedan je od osnovnih  resursa civilizacije, stoga se  prema UNESCU i EU kulturna i jezična raznolikost  smatra kao najvrednije zajedničko nasljeđe čovječanstva. Od rođenja živim, djelujem i radim u pograničnom  bilingvističkom interkulturalnom komunikacijskom  okruženju. Jedna od osnovnih karakteristika takvog  života je interkulturalnost, to  jest susret u dijalogu, susretanje različitih jezičnih kultura gdje ‘jezik susreće jezik’  odnosno ‘kultura susreće kulturu’. Danas milijuni Zemljana žive izvan svoje domovine  u komunikacijskom  okruženju od približno 6.000  živih jezika. Živimo u komunikacijskom svijetu novih  informacijsko-komunikacijskih tehnologija i građana  Interneta u kojem nas svakodnevno bombardira  mnoštvo jezičnih specijaliziranih pretraživača i stručnih  rječnika na stranim jezicima.  Svijet je u komunikacijskom  smislu više nego ikada višejezični Babilon. Zahvaljujući  suvremenim sredstvima globalne komunikacije svjetski  plurilingvizam i inerkulturalnost postaju opća karakteristika europskog stila komuniciranja. Europska unija  svakodnevno komunicira na  23 službena jezika, a kao novi  24. službeni jezik očekuje se,  pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji, inauguracija hrvatskog jezika. Time ‘prijevod  postaje jezikom Europe’. Europska politika višejezičnosti  i multikulturalnosti otvorila  je nove putove interkulturalnog dijaloga na svim razinama globalne, regionalne,  nacionalne i lokalne komunikacije. EU razvija pluralističku, a ne monolingvističku politiku komunikacije,  iako se gotovo 75 posto dokumenata prevodi s engleskog jezika.
Jezični i kulturni  pluralizam
Prevoditelji uz pomoć  računalne pismenosti uspostavljaju dijalektičku svezu između vječite dihotomije doslovnog prijevoda i slobodnog   prijevoda u kojem prevoditelj  dobiva dimenziju ‘trećeg’, a to  je dimenzija posredničke kulturne i jezične komunikacije.  Dakle, ta nova višejezična  kulturološko-tehnološka prevodilačka stvarnost i u tom  kontekstu maćehinski odnos  prema prevođenju kao stoljetne djelatnosti na našim  prostorima, utjecala je na izbor teme mojeg doktorata.
O čemu je, zapravo, riječ u  Vašem doktorskom radu?
– Tema moje doktorske disertacije jasno je definirana  već u samom naslovu: “Prevoditelj kao posrednik interkulturalne komunikacije”.  Stoga je predmet mog istraživanja područje teorije  prevođenja, tj. prevoditeljstva  ili translatologije kao relativno mlade znanstvene discipline, koja se kao interdisciplinarna znanost etablira  na europskim sveučilištima  sredinom prošlog stoljeća.  Možemo reći da je prevođenje dalo veliki doprinos  u razvoju interkulturalne komunikacije, stoga u tom kontekstu analiziram i istražujem  ulogu prevoditelja-translatora u suvremenom višejezičnom, multikulturalnom,  informacijskom društvu koji  preuzima funkciju komunikatora, te regulatora informacija i time stječe značajnu  komunikacijsku moć.
Status prevoditelja
Prevoditelj kao posrednik  interkulturalne komunikacije  dobiva novu komunikativnu  ulogu na razini društvene,  gospodarske, političke, kulturne, umjetničke, vjerske,  znanstvene i športske komunikacije. Međutim, usprkos  istaknutoj međunarodnoj  funkciji status i titula prevoditelja nisu zakonski  zaštićeni, tako da prevoditeljske usluge može ponuditi  svatko tko se osjeća sposobnim za prevođenje, a poznato je da pogreška u prijevodu može nanijeti jednaku  štetu kao pogrešna liječnička  dijagnoza ili krivi odvjetnički  savjet. Prevođenje postaje  društveno uvjetovan fenomen  koji je uvijek rezultat komunikativno usklađenih ili  poremećenih društvenih procesa.
Koliko vam je vremena trebalo za izradu rada i čime ste  se sve služili?
– Za izradu doktorske disertacije vremenski sam  utrošila više od tri godine  intenzivnog znanstvenog rada  u proučavanju literature vezane uz teoriju prevođenja  kao i u istraživanju tri temeljne hipoteze koje su postavljene na osnovu činjenice,  da 21. stoljeće obilježavaju tri  dimenzije: komunikacija,  edukacija (znanje) i tehnologija. Stoga u disertaciji istražujem nužnost uporabe  prevodilačkih alata i ICT-a u  postupku prevođenja kao komunikacijsko-informacijsko-kulturološkog fenomena,  nadalje analiziram ulogu i  status prevoditelja u Republici Hrvatskoj i ukazujem na  potrebu za novim prevoditeljskim obrazovnim modelom sukladnim s postojećim  europskim konceptom obrazovanja, koja bi prevoditelju  trebala dati legitimnost u  obliku diplome. U radu su  korištene relevantne komunikološke i translatološke  metode koje su služile kao  potpora u istraživanju.
Jedno od poglavlja u disertaciji posvećeno je i komunikaciji u EU, koja ima  svoje specifičnosti, jer se zalaže za politiku višejezičnosti  i multikulturalnosti, koja je  jedinstvena na svijetu i koja  ima kao osnovni cilj egalizaciju jezične politike, što  znači da su svi jezici EU  ravnopravni i imaju jednaki  status.
Najveći prevodilački  ured
Unutar EU nalazi se i najveći prevodilački ured na svijetu – Opća uprava za prevođenje / DGT (engl. Directorate General for Translation), gdje je zaposleno  cca. 2.500 prevoditelja koji  godišnje prevedu 1.800.000  stranica. Na taj način građani  EU imaju mogućnost komunicirati s europskim institucijama na svom materinskom  jeziku.
Koliki bi bio znanstveni  doprinos ovog rada?
– Doktorska disertacija je u  provedenim empirijskim istraživanjima potvrdila postavljene istraživačke hipoteze.  Znanstveni doprinos ovog rada je u znanstvenom promišljanju suvremenog prevoditelja kao posrednika interkulturalne komunikacije i  njegovo (re)pozicioniranje na  društvenoj hijerarhijskoj ljestvici koje prevoditelju daje  poseban komunikološki status u okviru prevoditeljstva  kao samostalne, interdisciplinarne znanstvene discipline.
Hoćete li se nastaviti baviti  ovom tematikom?
– Dakako, mogu potvrditi,  da ću intenzivno i sustavno  nastaviti istraživati problematiku prevoditeljstva zajedno s  mojim mentorom prof.dr.sc.  Mikić Pavlom, redovnim profesorom Sveučilišta u Zadru,  kojem dugujem zahvalnost za  konstruktivne ideje u izradi  doktorske disertacije. U suradnji s uglednim znanstvenicima sa Sveučilišta u Zadru,  Zagrebu, Grazu, Trstu, Ljubljani i Mariboru željela bih  doprinijeti uvođenju novog  prevoditeljskog studijskog  curriculuma u Republici Hrvatskoj, koji bi bio usporediv s  uglednim europskim magistarskim programom EMT  (engl. European Masters in  Translation).
Hrvatski kao  prevodilački jezik
Tu vidim veliku razvojnu i  programsku šansu za otvaranjem studijskog usmjerenja  prevoditeljstva, kao samostalnog odjela na Sveučilištu u  Zadru.
Čime se trenutačno bavite?
– Trenutno radim na  međunarodnom translatološko – komunikološkom projektu koji nosi naslov: Višejezična interkulturalna poslovna komunikacija za Europu  (njem. MIG-KOMM, Mehrsprachige interkulturelle Geschäftskommunikation für  Europa), gdje s kolegama iz  Njemačke, Češke, Mađarske,  Rumunjske, Litve i Estonije  razvijamo matricu komunikacijskih obrazaca za turizam  i hotelsku industriju te istražujemo ulogu suvremenog  turističkog menadžmenta u  funkciji komunikacijskih profesionalaca. Stečene nove  spoznaje prenosim studentima na Odjelu za turizam i  komunikacijske znanosti  Sveučilišta u Zadru. Osim  toga aktivna sam na Filozofskom fakultetu u Mariboru na Odsjeku za prevoditeljstvo, gdje uz engleski,  njemački i mađarski jezik uskoro planiramo uvesti i hrvatski jezik kao novi prevodilački jezik.
Planovi za budućnost?
– Planova za budućnost ima  dosta, koji se ponekad, u  međuvremenu, dakako, pod  obujmom raznih tematskih  novih ideja i planova kontradiktorno mijenjaju i dopunjuju. U svakom slučaju  nastojati ću korektno sistematizirati stečenu teorijsku  podlogu o prevodilačkim i  komunikološkim dvojbama te  publicirati nove  radove u  adekvatnim znanstvenim  časopisima koje promiču kulturološku, komunikacijsku i  prevoditeljsku stvarnost. Na  Odjelu za turizam i komunikacijske znanosti, kojeg uspješno vodi prof. dr. Josip  Vidaković, planiram studentima prenijeti svoje komunikološke i prevoditeljske  spoznaje te potaknuti ideju o  uspostavljanju Instituta za interkulturalnu komunikaciju  na Odjelu za turizam i komunikacijske znanosti.