Žena i more – čudesan šarm i vječna inspiracija Ive Lončara

U Preku je uoči Uskrsa, na Cvijetnicu, slikar amater Ivo Lončar u suradnji s likovnom udrugom Ars – Uljan i u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta ”Dom na žalu” upriličio svoju drugu samostalnu izložbu. Spomenimo usput kako je prvu izložbu napravio uči Božića 1997. godine u Zadarskom klubu u Zagrebu. Između ta dva razdoblja sudjelovao je na nizu skupnih izložbi (u Zadru, Preku, Kukljici, Benkovcu i drugdje) Udruge Ars – Uljan čiji je dugogodišnji član.
Slikanjem se Ivo Lončar bavi poprilično dugo, preko tri desetljeća, i odavno nije nepoznat slikar, premda ne izlaže često. Naime, njegovih se radova može naći u Preku, Zadru, Zagrebu …, ali i inozemstvu; Berlinu i drugdje. Iako je samouki slikar odavno je nadrastao okvire hobističkog, zaljubljeničkog slikarstva. Može se kazati kako je riječ o zrelom slikaru, gotovo profesionalnom, kojem eto jedino nedostaje veći broj izložbi.
U svom slikarstvu Ivo Lončar je napravio veliki zaokret kada je samog sebe smjestio u izvor i središte svoga likovnog nadahnuća i inspiracije. U svijetu slikarstva ništa neobično. Najbolji primjeri za to su poznati slikari Vincent van Gogh i Paul Gaugin, umjetnici koji su velegradove poput Haaga i Pariza zamijenili Provansom i Polinezijom. Naime, nakon umirovljenja Ivo Lončar se iz Zagreba vratio u Preko gdje crpi motive svoga stvaralaštva. Svakodnevnu zbrku i strku života sivog velegrada zamijenio je mirnim životom na selu (iako Preko to odavno već nije) gdje je dobio za slikara vrlo važan mir, slobodu, gotovo netaknutu prirodu itd.
Oni koji barem donekle poznaju stvaralaštvo Ive Lončara, ili prate njegov rad u minulom razdoblju, mogu kazati kako je kao slikar izuzetno radišan, marljiv, strpljiv, uporan …, sklon istraživanju i proučavanju. Uglavnom slika u tehnici ulja na platnu te akvarelu. Napravi dakako povremene ”izlete” i u druge tehnike kao što su pastel, tuš, ugljen, olovka …, ali uvijek ostaje vjeran ulju i akvarelu. Motivi njegovih radova vezani su za Preko, a u širem smislu za Dalmaciju, naglašavajući njene ljepote i specifićnosti. O tome više kazuju njegove slike, jer svi motivi i jesu vezani za more, kamen, težake, ribare, masline, brodice i drugo, a one samo potvrđuju s kolikom ljubavlju, radošću i ponosom doživljava i proživljava zavičajni kraj. Spomenimo kako je Ivo Lončar rođen 1941. u Biogradu, a djetinjstvo je proveo u Preku te školovanje i radni vijek u Zagrebu. Kako god naslovili njegove izložbe, ”Dalmacija u mom oku” (naziv prve samostalne izložbe), ”Žena i more” (naziv druge samostalne izložbe), one i na taj način potvrđuju autorovu preokupaciju.
Bez obzira kojom se likovnom tehnikom koristio, svakoj slici pristupa vrlo studiozno, gotovo profesionalno. Kažimo usput kako je riječ o samoukom slikaru. Kompoziciju postupno gradi, ali je ne prepušta slučaju, ima osjećaj za ravnotežu, smisao za igru svijetla i sjene. Premda slika nimalo lagan život težaka i ribara, boje su mu vedre, vesele, žive, pa čak i kad koristi tamne i hladne boje, jer su u funkciji naglašavanja onih toplih boja, a samim time njegova djela zrače radošću življenja, optimizmom. Kao slikar ne robuje likovnim tehnikama iako pretežito slika uljima i akvarelom, a isto tako ni likovnim pravcima iako uglavnom slika u duhu ekspresionizma i realizma. Kod motiva također je svestran te slika mrtve prirode, krajolike itd. Bez obzira na koji način stvara njegovo je slikarstvo isključivo vezano za odabrani motiv, kako bi ga što više naglasio. Tehnika, boja, ili način slikanja samo su sredstva kojima postiže cilj – motiv krajolika, ugođaja ili življenja.
Teško je ustvrditi, a pitanje je koliko je to i potrebno, kojem likovnom pravcu ili grupi Ivo Lončar pripada. On sam za sebe voli istaknuti kako radi u stilu figurativnog romantizma, a mi dodajmo kako stvara i u svojevrsnom figurativnom realizmu. Ako ga već i trebamo svrstati, što nije nužno, u nekakvu ”likovnu ladicu”, ili u ”likovnu policu”, u svakom slučaju možemo ustvrditi kako teži hiper-realizmu, ali ne i prividu fotografije.
Istaknimo za kraj kako je Ivo Lončar sa svojim radom ‘Pieta’ uvršten u likovni program, zajedno s još 47 hrvatskih slikara, na Pasionskoj baštini u okviru priredbe ‘Hrvatski umjetnici na temu Muke i Uskrsnuča’, koja se upravo ovih dana održava u Zagrebu.